Vukovar
|
Vukovar kao dokaz da se mala skupina motiviranih gerilaca može superiorno suprotstaviti višestruko snažnijoj vojnoj sili. Ujedno i potvrda mudrosti Titove vojne doktrine: armija koja je oslobodila Jugoslaviju od fašizma i stala na put Staljinovoj invaziji, moćna i impresivno naoružana JNA, urušila se u prašinu čim su je pokušali upotrijebiti za bratoubilački rat. (I u svojim samrtnim trzajima izrodila više do zuba naoružanih etničkih vojski - ali to je već sasvim druga priča.) Nevažno. Vukovar kao grad otet njegovim stanovnicima. Koji su većinski glasali protiv ratnog ludila samo da bi dobili srpske i hrvatske ekstremiste, sve te arkanovce, merčepovce i šešeljevce - što su pod okriljem noći izvlačili ljude iz kreveta i sprovodili ih u smrt. Zločince poslane da isprovociraju sukob od strane još gorih od sebe. Kolika zvijer moraš biti da bi mir pretvorio u rat? Koja pogrdna riječ postoji da bi opisala maligni, patološki um jednog Tuđmana ili Miloševića, njihovu bešćutnu, psihopatsku oholu nesposobnost? I sav moralni jad oficirskih plaćenika koji su naredili napad na grad? Vukovar kao metafora nepotrebnog ljudskog bola, patnje, smrti i nesreće. Jedna nadrealna, sasvim iracionalna krvava epizoda u krivom kontekstu. Sav taj užas - bez ikakve svrhe i smisla. Osim za one koji broje koliko je od ubijenih vukovarskih mališana bilo Srba, a koliko Hrvata. Vukovar kao živi simbol pogubnosti ljudske gluposti, kukavnosti i zloće. Tko ide u Vukovar da bi se klanjao vojskama i zastavama još jednom ubija mrtvu vukovarsku djecu. Tko pristaje paliti svijeće po ulicama neka zna da samo sudjeluje u igrokazu - i da je ponovo iskorišten. Ulice su pune recikliranih ljudi. Ne radite ono što vam političari kažu da radite. Ako već morate, svijeću za Vukovar upalite u svojim srcima. I pomozite da se osvijetli ovaj jezivi mrak. Manje od igre Tomislav Marković  niko ne zna kako su klikeri dospeli u tvrdu batajničku zemlju tamo su sahranjeni u tišini, anonimno bez počasti i bez obeležja obični klikeri. staklenci. koji blistaju na suncu sa raznobojnim perima u sredini ni đulci ni malci. ništa posebno mediokriteti među klikerima niko nije prijavio nestanak njihov slučaj ne postoji u policijskim kartotekama ašovi ih iskopali iz zemljice crnice lopate ih vaskrsle privatna istraga, pokrenuta za potrebe pisanja ove pesme utvrdila je da su klikeri u beograd stigli hladnjačom sa kosova dug put navikli su na kraće relacije od šake do rupe. od rupe do drugog klikera od džepa do zemlje. iz ruke u ruku nikada ranije nisu putovali tako daleko mora da je za njih to bila prava avantura šteta što usput nisu mogli da razgledaju prirodne lepote u kratkoj izjavi hladnjača je procedila da se ničega ne seća samo ponekad sanja ružne snove i često ima zvučne halucinacije u utrobi joj zveckaju višnje i maline postoji osnovana sumnja da su klikeri pripadali nekom dečaku i da su bili nerazdvojni do smrti i posle nje trenutno čame u policijskom zamrzivaču pretvoreni u dokazni materijal njihova dalja sudbina je neizvesna ni tri biserna zrna ni oči srna samo klikeri u kojima više niko ne živi suviše mali i beznačajni da bi se za njih našlo mesto u džinovskoj rupi srpske poezije |
