Pregled posta

Vukovar

Vukovar kao dokaz da se mala skupina motiviranih gerilaca može superiorno suprotstaviti višestruko snažnijoj vojnoj sili. Ujedno i potvrda mudrosti Titove vojne doktrine: armija koja je oslobodila Jugoslaviju od fašizma i stala na put Staljinovoj invaziji, moćna i impresivno naoružana JNA, urušila se u prašinu čim su je pokušali upotrijebiti za bratoubilački rat. (I u svojim samrtnim trzajima izrodila više do zuba naoružanih etničkih vojski - ali to je već sasvim druga priča.)

Nevažno.

Vukovar kao grad otet njegovim stanovnicima. Koji su većinski glasali protiv ratnog ludila samo da bi dobili srpske i hrvatske ekstremiste, sve te arkanovce, merčepovce i šešeljevce - što su pod okriljem noći izvlačili ljude iz kreveta i sprovodili ih u smrt. Zločince poslane da isprovociraju sukob od strane još gorih od sebe. Kolika zvijer moraš biti da bi mir pretvorio u rat? Koja pogrdna riječ postoji da bi opisala maligni, patološki um jednog Tuđmana ili Miloševića, njihovu bešćutnu, psihopatsku oholu nesposobnost? I sav moralni jad oficirskih plaćenika koji su naredili napad na grad?

Vukovar kao metafora nepotrebnog ljudskog bola, patnje, smrti i nesreće. Jedna nadrealna, sasvim iracionalna krvava epizoda u krivom kontekstu. Sav taj užas - bez ikakve svrhe i smisla. Osim za one koji broje koliko je od ubijenih vukovarskih mališana bilo Srba, a koliko Hrvata.

Vukovar kao živi simbol pogubnosti ljudske gluposti, kukavnosti i zloće.

Tko ide u Vukovar da bi se klanjao vojskama i zastavama još jednom ubija mrtvu vukovarsku djecu. Tko pristaje paliti svijeće po ulicama neka zna da samo sudjeluje u igrokazu - i da je ponovo iskorišten. Ulice su pune recikliranih ljudi.

Ne radite ono što vam političari kažu da radite. Ako već morate, svijeću za Vukovar upalite u svojim srcima.

I pomozite da se osvijetli ovaj jezivi mrak.

Manje od igre
Tomislav Marković

(Photo: Pascual Nuńez)


niko ne zna kako su klikeri
dospeli u tvrdu batajničku zemlju
tamo su sahranjeni u tišini, anonimno
bez počasti i bez obeležja
obični klikeri. staklenci. koji blistaju na suncu
sa raznobojnim perima u sredini
ni đulci ni malci. ništa posebno
mediokriteti među klikerima

niko nije prijavio nestanak

njihov slučaj ne postoji
u policijskim kartotekama

ašovi ih iskopali iz zemljice crnice
lopate ih vaskrsle

privatna istraga, pokrenuta za potrebe
pisanja ove pesme
utvrdila je da su klikeri
u beograd stigli hladnjačom sa kosova

dug put
navikli su na kraće relacije
od šake do rupe. od rupe do drugog klikera
od džepa do zemlje. iz ruke u ruku
nikada ranije nisu putovali tako daleko
mora da je za njih to bila prava avantura

šteta što usput nisu mogli
da razgledaju prirodne lepote

u kratkoj izjavi hladnjača je procedila
da se ničega ne seća
samo ponekad sanja ružne snove
i često ima zvučne halucinacije
u utrobi joj zveckaju višnje i maline

postoji osnovana sumnja
da su klikeri pripadali nekom dečaku
i da su bili nerazdvojni do smrti
i posle nje

trenutno čame u policijskom zamrzivaču
pretvoreni u dokazni materijal
njihova dalja sudbina je neizvesna

ni tri biserna zrna
ni oči srna
samo klikeri
u kojima više niko ne živi
suviše mali i beznačajni
da bi se za njih našlo mesto
u džinovskoj rupi srpske poezije