Lovrin vs Logic
Bila je prije nekoliko godina u Splitu afera s Dukatovim voćnim jogurtima i namazima - građani bi otvorivši kutijicu često nailazili na plijesan, iako je proizvod bio debelo unutar roka trajanja. Dukat je naposlijetku našao propust u svojoj proizvodnoj liniji (plijesni su u međuvremenu gutali svi, ali samo su ih Dalmatinci, Slavonci i drugi ruralci vidjeli, jer su jogurti do njih duže putovali, pa je bilo vremena da se rascvjetaju). Ali to nije poanta ovog posta. Zanimljiva je bila reakcija splitske sanitarne inspekcije, koja je na prva negodovanja građana ladno izjavila kako nema službenih saznanja o plijesnima, jer im to još nitko nije prijavio. Sad, netko od nas, ili sanitarna ili ja, ne shvaća značenje riječi inspekcija, i opis radnog mjesta inspektora. Po meni, ti bi ljudi trebali kružiti po dućanima i skladištima i kontrolirati kvalitetu robe i prije nego što ih građani alarmiraju. Provjeravati svaku informaciju o potencijalno neispravnim proizvodima, otkud god došla. Nema u tome uvrede prema proizvođaču ni trgovcu - inspekcija naprosto radi svoj posao. Ni ovo, međutim, nije poanta ovog posta. Preko oka i s onu stranu volje gledam u ponedjeljak Otvoreno, o korupciji u Hrvatskoj, i u emisiji se gost - poduzetnik žali na podmitljivost, mislim u HP, gdje trebaš na pravom mjestu podmazati da bi dobio što si tražio (pojedinosti se nisam trudio pamtiti, ali ovdje nisu ni važne). I kaže njemu ministrica Lovrin, kao druga gošća u emisiji, kako nije u redu da izlazi u javnost s takvim informacijama, pošto one imaju težinu klevete, već bi to imao prijaviti odgovarajućim tijelima. Zamislite mene kako razjapljenih usta piljim u onaj ekran i na njemu gospođu dužnosnicu koja s izrazom revne vjeroučiteljice veli tipu i svima nama kako sami trebamo obavljati posao policije i pravosuđa. U facu dakle tipu koji istupa svojim imenom i prezimenom i javno svjedoči, i nama koji je plaćamo. Nije li to ista priča kao i s jogurtima? Ne bi li državne službe na samu indiciju kršenja zakona trebale izaći na teren i pronjuškati stvar? Ne bi trebali sami naći svjedoke i dokaze? Koja je funkcija svog tog jebenog aparata ako sami građani moraju pokretati postupke, trošiti svoje vrijeme i sredstva i trpiti neugodnosti? Hoćemo li na isti način uskoro morati organizirati ekološke, prometne ili građevinske patrole? Nemam vremena u životu da jurišam na vjetrenjače jednog inertnog sistema. Želim službe koje će reagirati na novinske članke, postove i komentare iz blogova, javne i anonimne dojave, pa čak i glasine. Nipošto mrtva puvala koja samo zaprimaju prijave i paze na njih dok ne padnu u zastaru. Pojedince i grupe u sustavu koji to nisu u stanju provesti treba smijeniti, i nastaviti ih mijenjati sve dok na prava mjesta ne dođu pravi ljudi, a burza je prepuna pravih ljudi. A onima koji su plaćeni za posao kojeg ne obavljaju treba utirat u facu onaj jogurt s početka priče, pizda im materina! I to je konačno poanta ovog posta. |