Split
Žale mi se gosti bloga kako su mi slike ko da se frezom vozim po Muću Gornjem: nigdje mora, sunca, zgodnih strankinja. Na žalost, Split malo liči na sebe iz prospekata, i uglavnom se sastoji od predgrađa: u jednom od takvih živim, u drugom i trećem radim, a u grad se spustim valjda dvaput mjesečno. Prošle subote, htio sam iskoristiti priliku što idem na peškariju, pa sam ciljano ponio fotoaparat. Bio je krasan sunčan dan, kao stvoren za slikanje panorama Dioklecijanove palače, ali ja sam opet žalosno podbacio. Krenuo sam od atraktivnog sklopa kuća na stijenama Dražanca. Stijene su se nekad nadvijale nad more - tu je u prošlosti bila uvala, koja je početkom 20. stoljeća nasuta. Stepenice Marasovićeva prilaza u dnu slike nastavljaju se na Marjanske stube, jedan od tradicionalnih pristupa Marjanu. Prešavši cestu, međutim, suočavamo se sa manje idiličnom slikom. Ispod terase kafića "Bamba" odronio se oveći komad stijene. Komunalci su ga privremeno ogradili metalnom ogradom. I sudeći po nakupljenom smeću ubrzo zaboravili na njega. Krivac za odronjavanje je pozamašni korijen grma koji se na stijeni naselio. Ni prvi ni zadnji. Stijene su zapravo prilično gusto obrasle vegetacijom, koje nije bilo dok su bile izravno izložene moru i soli. Toliko gusto, zapravo, da je pitanje dana kada će se koji novi fragment stijene odlomiti. Što je, naravno, uz opasnost po prolaznike, i nemjerljiva šteta, jer lišava grad prepoznatljive vizure i ugrožava stabilnost kuća na stijenama. Unatoč tome, kao da nitko od odgovornih problema nije svjestan. Zašto se dozvoljava bujanje grmlja na stijenama? Komunalci i honorarno angažirani alpinisti svake godine uklanjaju raslinje sa gradskih bedema. Zašto takva mjera nije primijenjena i ovdje? Usput, u bliskoj budućnosti građevinarski moćnici planiraju gradnju hotela s druge strane Marasovićeva prilaza. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li oslabljene stijene izdržati vibracije građevinskih strojeva i pojačanog prometa. Još jedno našim gospodarima sasvim nezanimljivo pitanje. A more? Pa, dobro - prijeđimo opet na drugu stranu ceste i slikajmo par fotografija splitskog mora, da vas želja mine. |