Blanka i mi
|
Znam da vas zanima što se dalje desilo s Wayneom i Calhounom u pustinjskom Jesuslandu, ali morat ćete se strpiti do sutra, danas bih htio s vama popričati o ovom članku iz jučerašnje Slobodne:  Slobodna Dalmacija od 26. travnja 2007. PLIMA PRED OSAKU NOVI PROBLEMI SA STAROM "TRENING DVORANOM" NA SPLITSKOJ BRODARICI Blanka pred deložacijom, cijela sezona u opasnosti Piše: Vlado OZRETIĆ Iseljavanje iz dvorane prije prosinca imat će velik utjecaj na Blankinu izvedbu u Zlatnoj ligi, kao i na Svjetskom prvenstvu. Ne želim niti pomisliti što bi bilo da moramo odraditi trening na otvorenom, a da taj dan padne kiša - kaže Joško Vlašić Svi su izgledi da će se Blanka Vlašić morati iseliti iz Diokomove dvorane, u kojoj trenutačno trenira, puno ranije nego što se mislilo. Naime, prema prijašnjim dogovorima između vlasnika objekta Željka Keruma te Joška Vlašića i Ivana Veštića, naša najbolja atletičarka je trebala spakirati "kufere" u rujnu, za vrijeme Svjetskog atletskog prvenstva u Osaki. Na taj bi način, mislilo se, šteta za njezin trenažni proces bila minimalna. No, kako saznajemo, Kerum će radove za ojačanje infrastrukture dvorane morati obaviti što prije. U prijevodu, već u svibnju! Prisilna migracija Tako je pred Blanku iskrsnula i najnovija prepreka u dosjeu "Dvorana" koju će naša visašica pošto-poto morati preskočiti. Pred njom je, dakle, jednomjesečni egzodus s jedinoga mjesta u Splitu gdje može trenirati... Iako se ne radi o prislinoj migraciji, ona će definitivno utjecati na formu naše najbolje atletičarke. Pred sezonu koja će krunu imati u Osaki na Svjetskome prvenstvu Blanki Vlašić prijeti - prisilno odmaranje. - Odgovorno tvrdim kako će svako iseljavanje iz dvorane prije prosinca imati velik utjecaj na Blankinu izvedbu u Zlatnoj ligi, kao i na SP-u u Osaki - kazao nam je tata Joško. - Svakodnevno se susrećemo s gomilom problema, a k tome sad moramo razmišljati i o selidbi. Ne želim niti pomisliti što bi bilo da moramo odraditi skakački trening na otvorenom, a da taj dan padne kiša. Radi se o dosta specifičnim i isplaniranim treninzima koji se nikako ne smiju propuštati. U protivnom, sav trud pada u vodu. Da ne spominjem koliko će vremena trebati kako bi se polovica potrebne opreme iselila iz dvorane, pa opet vratila u nju - blago je ogorčen Vlašić. - Sezona na otvorenom samo što nije počela, ubrzo starta i Zlatna liga, a mi ćemo prije svakog treninga morati gledati u nebo. Bezbroj ponuda smo imali, u Zagrebu su, osim sjajnih uvjeta za trening, Blanki nudili stan, meni direktorsko mjesto, ipak smo ostali ovdje. No, ne sumnjam kako ćemo u suradnji s gospodinom Kerumom uspjeti dogovoriti pravo rješenje. On je uvijek imao sluha za takve stvari - objasnio je Joško Vlašić. Trening napretka Blanka je prije dva dana napravila težak trosatni trening na kojem su se mjerili svi njezini parametri. Malo je reći da je samo napredovala... Osmijeh na licu tate Joška i trenera Bojana Marinovića sve je govorio. Ipak, naša je visašica na trening došla uz galamu i "barufu" golemoga Komatsu "jaružala" koji u dvorištu pravi (ne)red. Praćena pogledom radnika koji su upravo odlazili s posla, morala je prijeći preko desetak metara armaturnih šipki, nekih vezanih "ruzinavom" žicom, da bi se nakon toga popela uz improvizirano "vergulasto" stubište od drva i željeza na koje ne biste ni ruku naslonili, a kamoli na njega zakoračili. Šuplje za prazno Pitanje za drugi bodovni prag bi glasilo otprilike ovako: kada će Blankini problemi s famoznom dvoranom napokon prestati. Odgovor? Za njega ne treba uopće upotrebljavati jokere, prilično je jednostavan - kada se napokon izgradi prava atletska dvorana u Parku mladeži. Sve radnje do toga trenutka nisu ništa drugo nego "prelijevanje iz šupljeg u prazno". Što mislite o pročitanom? Jadna Blanka, vidi kako trenira u neuvjetnom prostoru. A znate li da su u istoj dvorani čitave zime trenirali i juniori ASK-a, među kojima ima i djece predškolske dobi? Da su prelazili preko istih ruzinavih šipki, između kamiona, ispod dizalica u pogonu, i penjali se uz isto improvizirano stubište kroz oblake cementne prašine, jer na gradilištu se čitavo vrijeme radi punom parom. Sve dok prije par tjedana nije dovoljno zatoplilo da se vrate na ASK-ov kompleks. Gdje stalno treniraju na otvorenom osim za kišnih dana, kada vježbaju u mračnim i memljivim hodnicima ispod tribina. Blanki i njenom ocu svaka čast, ali ovo nije priča o njima. Svima ostalima, uključujući i novinare, debeli minus, jer problem imenuju tek kad zadesi nekog poznatog. Vrhunski sport trebao bi predstavljati vrh piramide sportskog života jednog društva. Sport i rekreacija mjerilo su naše civiliziranosti - bez toga su sve zlatne medalje samo fasade na Potemkinovim selima. Bez masovne sportske infrastrukture, sportski život populacije svodi se na najžilavije, one koji se bez obzira na vremenske prilike pentraju po obližnjim planinama, pedaliraju po prometnicama ili trče po zvizdanu oko Marjana dok im srce ne otkaže. Kod nas su naravno važnije "kapitalne investicije" poput pelješkog mosta, tunela kroz Biokovo i Kozjak, a o sportskoj infrastrukturi se razmišlja samo u kontekstu kandidatura za prestižne međunarodne sportske priredbe, nipošto kao o načinu da se poprave standardi življenja. No, budimo pošteni, u situaciji kad nas je polovina spojena na septičke jame, a kanalizacija drugih samo način transfera govana u djevičanski netaknutom stanju u najbližu rijeku ili more, kad živimo na pragu zaraze zbog neodgovarajućeg tretiranja otpada i devastacije resursa, govoriti o civilizacijskim normama pismenih društava zvuči kao zajebancija. Što je blistavo rekao Dejan: "Selo gori, a baba se češlja". Sredinom osamdesetih iznenadio sam se kad su mi moji češki prijatelji rekli kako u njihovom gradiću Chomutovu od 40000 stanovnika djeca u osnovnoj školi kao slobodnu aktivnost pored nogometa, odbojke, košarke i rukometa mogu birati hokej na ledu, streličarstvo, plivanje, jedrenje,..., dakle sportove za koje je potrebno imati dvorane, rekvizite, tehniku. Česi i Slovaci su tada još bili u sovjetskom bloku i na njih smo gledali svisoka. Pogledajte web stranice Chomutova danas - kakve sve sportske i rekreacijske sadržaje ima mjesto koji još uvijek nema više od 50000 stanovnika. Uzgred, imaju i zoološki vrt pred čijom bi se organizacijom mogao zamisliti i maksimirski. U Splitu, gradu kojemu polovina stanovnika nikad nije bila ni na Marjanu, kao znanstvena fantastika izgledaju odgovori koje su na na anketno pitanje dali žitelji malenog Chomutova: Sportujete? Ano, závodně... 14% Ano, hodně... 5% Ano, rekreačně... 19% Ano, ale nic moc... 44% Ne, jsem lenoch... 18% Ne, nemohu... 0% A ja vam na kraju pokazujem slike nešto starije grupe djece - polaznika atletske škole splitskog ASK-a na ulazu u dvoranu o kojoj se govori u članku. Slike su nastale prije otprilike dva mjeseca.         |
