Mosor2

Slobodna Bosna - Broj 530 - 11.01.2007.

MASOVNA POBUNA RATNIH ZLOCINACA
Štrajk gladu u ime zakona
Pise: Suzana Mijatovic

SINDROM “ŠEŠELJ I GLAVAŠ“ U BH. ZATVORIMA

Pocetkom ove nedjelje više od dvadeset pritvorenika optuženih za ratne zlocineotpocelo je u zatvoru Kula štrajk gladu a uskoro su im se prikljucili i ratnozlocinacki osumnjicenici iz drugih bh. zatvora; naša novinarka otkriva pozadinu ovog ekscesa sa dugorocno ogromnim posljedicama po nestabilni pravni poredak BiH.


Dvadeset i tri pritvorenika u Kazneno-popravnom zavodu “Kula” u Istocnom Sarajevu koji su na Sudu BiH osudeni, optuženi ili osumnjiceni da su pocinili kazneno djelo ratnog zlocina, poceli su u ponedjeljak (8. januara) štrajk gladu! Nedvojbeno pažljivo isplaniran i vec dulje vrijeme najavljivan, štrajk je zvanicno zapoceo u 8.30 sati ujutro, kada je dežurnim zatvorskim stražarima urucena lista zahtjeva, uz obavijest kako do njihovog ispunjenja pritvorenici nece uzimati hranu, vec samo vodu i, eventualno, lijekove.

Svega nekoliko sati kasnije u zenickom je zatvoru štrajk gladu poceo i Abduladhim Maktouf koji je na Sudu BiH, zbog istog kaznenog djela, u aprilu 2006. osuden na petogodišnju zatvorsku kaznu. Potom je stigla vijest da se s pritvorenicima u Istocnom Sarajevu “solidariziraju” Duško Kneževic i Momcilo Mandic (obojica se nalaze u pritvorskoj jedinici Suda BiH) protiv kojih se, takoder, vodi sudski proces pod optužbom da su odgovorni za ratne zlocine. Realno je ocekivati da ce se Mandicu i Kneževicu uskoro pridružiti i ostali optuženici za ratne zlocine u pritvoru Državnog suda, njih ukupno sedamnaest.

I mada je, dakle, posve jasno da su nakon Vojislava Šešelja u Haagu i Branimira Glavaša u Hrvatskoj, i ovdašnji optuženici za ratne zlocine posegnuli za istom metodom ucjene, situacija u kojoj su se našli suci Suda BiH, ipak je bitno drugacija. Osim što ce se, u poredenju s Haškim tribunalom i njihovim kolegama u Hrvatskoj, suci u BiH suociti sa mnogo vecim brojem štrajkaca (moguce da ih na kraju bude i cetrdesetak), postoje i stanovite razlike u njihovim zahtjevima.

UZORI IZ SUSJEDSTVA

Cetnicki vojvoda Vojislav Šešelj je, podsjetimo, od Haškog suda tražio pravo da se sam brani, kao i izvjesne olakšice u pripremi obrane, dok je ratni zapovjednik Osijeka Branimir Glavaš štrajkom ucjenjivao hrvatsko tužiteljstvo i sud kako bi protiv njega bila obustavljena istraga. Pritvorenici Suda BiH koji su pocetkom ovog tjedna stupili u štrajk gladu traže, medutim, jednak tretman za sve optuženike za ratne zlocine, bez obzira na kojem se od ovdašnjih sudova protiv njih vodi postupak.

U tom su smislu “štrajkaci” zahtijevali da se optuženi za ratne zlocine na Sudu BiH procesuiraju prema zakonskim propisima preuzetim od bivše Jugoslavije koji se primjenjuju na entitetskim sudovima, odnosno u Distriktu Brcko. Pored toga, kao jedan od zahtjeva za prekid štrajka,
navedeni su isti uvjeti prilikom vodenja sudskih procesa, buduci da optuženici Suda BiH u pritvoru mogu ostati pune tri godine, dok se vecina optuženih za ratne zlocine na kantonalnim/županijskim ili okružnim sudovima brani sa slobode. Pozivajuci se, takoder, na medunarodne konvencije o ljudskim pravima i Ustav BiH, pritvorenici koji su zapoceli štrajk gladu zahtijevali su poništenje svih presuda koje su po optužnicama za ratne zlocine do sada izrecene na Državnom sudu, navodeci kao argument kršenje nacela zakonitosti.

“Ja vec godinu dana upozoravam domacu i medunarodnu javnost da se u BiH krše ljudska prava optuženih za ratne zlocine zbog neharmoniziranih zakonskih propisa. Sudije Državnog suda postupaju prema clanu 4a Zakona o izmjenama i dopunama Krivicnog zakona BiH koji daje pravno tumacenje po kojem se može upotrijebiti sadašnji Krivicni zakon BiH gdje je zaprijecena kazna za djela ratnog zlocina do 45 godina. Ovo je pravno pitanje koje entiteti sasvim drugacije tumace, polazeci od vremena SFRJ kada je ukinuta smrtna kazna. Ja sam ranije govorila kako je pravo svakog osumnjicenika da sebi traži izlaz i da teži da bude blaže kažnjen ako za to postoji mogucnost. Buduci da takva mogucnost postoji, naravno da ce je svako tražiti i ova se situacija mogla ocekivati”, objašnjava predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso.

Predsjednica Kreso smatra da bi se, stoga, novi državni ministar pravde morao fokusirati na nastavak reforme pravosuda, odnosno, uskladivanje kaznenog zakonodavstva u BiH. Podsjetimo da u BiH trenutacno paralelno egzistiraju cetiri pravna sistema; u Federaciji BiH, Republici Srpskoj, Distriktu Brcko i na Državnom sudu, odnosno, da se istodobno primjenjuju cak cetiri kaznena zakona i cetiri zakona o kaznenom postupku!? U konkretnom slucaju to znaci da optuženiku za ratne zlocine protiv kojeg se sudski proces vodi na nekom od kantonalnih/županijskih sudova u Federaciji može biti izrecena zatvorska kazna u najdužem trajanju od 15 godina, u Republici Srpskoj do dvadeset godina, dok je na Sudu BiH maksimalna kazna 45 godina! Što, opet, znaci da ce optuženik kojem za pocinjeno kazneno djelo ratnog zlocina na Sudu BiH bude izrecena maksimalna kazna u zatvoru provesti cak trideset godina duže nego što bi bio zatvoren da mu se sudilo na, nekoliko kilometara udaljenom, Kantonalnom sudu u Sarajevu.

RIJEC ADVOKATA

“To je direktno kršenje ljudskih prava, jer nema retroaktivne primjene zakona. Civilizacijski je standard koji se primjenjuje na svim sudovima da se optuženima sudi prema zakonskim propisima koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela. I prema svim medunarodnim konvencijama, optuženi imaju pravo tražiti da im se sudi prema zakonu koji je za njih povoljniji”, tvrdi Krešimir Zubak, odvjetnik Kreše Lucica, ratnog pripadnika HVO-a iz Kreševa, kojem se na Sudu BiH sudi zbog protupravnog zatvaranja bošnjackih civila.

Zubak, ciji branjenik, takoder, štrajkuje gladu, podsjeca kako su optuženici Državnog suda ranije upozoravali na kršenje njihovih ljudskih prava i da se ovi zahtjevi, naprosto, nisu mogli ignorirati. Poznati sarajevski odvjetnik Fahrija Karkin koji zastupa Željka Leleka i bracu Gorana i Zorana Damjanovica pojašnjava da su on i njegove kolege koji na Sudu BiH brane optužene za ratne zlocine u proteklih godinu dana uporno ulagali prigovore i tražili da se njihovim branjenicima sudi prema zakonima koji su bili na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo pocinjeno. “Sada je pitanje šta ce imati veci efekat, upozorenja ili štrajk? Što se mene tice, ja štrajk pritvorenika opravdam”, kaže odvjetnik Karkin. On napominje kako se vecina ovdašnjih branitelja, nakon otvaranja istrage protiv njihovih branjenika, “bori” da se sudski procesi vode na entitetskim sudovima.

“U nacelu, ja sam veliki protivnik da se problemi rješavaju tako što ce se organizovati štrajk gladu, mada mi se cini da je to, izgleda, pomalo postalo i pomodno. Ali, kao i u slucaju kada se pojavi neka bolest, pa se traže uzroci i simptomi, i ovo je jedan od simptoma da treba ubrzano razmotriti cjeloukupnu reformu pravosuda”, smatra državni ministar pravde Slobodan Kovac. U razgovoru za Slobodnu Bosnu ministar pravde je izrazio bojazan da bi štrajk gladu mogao proizvesti ozbiljne probleme. “Bojim se iz razloga jer je primjena zakona važno pravno i prakticno pitanje, mada sam uvjeren da su sudska vijeca o tome vodila racuna. Ma koliko da su anglosaksonski elementi koji su inkorporirani u naše domace pravo potpomogli da se ubrzaju postupci, isto su tako unijeli i odredene nejasnoce i nesnalaženje. Nisam siguran ni koliko su ovdašnje sudije educirane da se uhvate u koštac sa velikim problemima u pravosudu i da adekvatno primjenjuju zakon.”

Na naše pitanje zbog cega dužnosnici Ministarstva pravde BiH nisu ranije inicirali uskladivanje zakonskih propisa na državnoj razini kako bi sprijecili da paralelno funkcioniraju cetiri pravna sistema, ministar Kovac je odgovorio da je u tom Ministarstvu formiran Sektor za strateška planiranja i europske integracije cija je zadaca upravo rješavanje ovog problema. On se, medutim, složio da je nastavak reforme pravosuda politicko pitanje, te da ce biti teško iznaci kompromisno rješenje.

No, cinjenica je da, kada je harmonizacija važecih zakona posrijedi, nije “zakazalo” samo Ministarstvo pravde BiH, vec i nadležna entitetska ministarstva, kao i Visoko sudsko i tužiteljsko vijece i udruge sudaca i tužitelja koji su morali znati da ce se optuženi, kad-tad, požaliti na nejednak zakonski tretman. Posebice jer je vecina optuženih za ratne zlocine na Državnom sudu vec uputila apelacije Ustavnom sudu BiH i tražila da im se sudi kako je definirano Europskom konvencijom o ljudskim pravima, odnosno, prema entitetskim zakonima.

SINDROM “GLAVAŠ“ I U BiH

“Mislim da smo do sada harmonizirali preko 90 posto propisa i da ih treba objediniti u jedan zakon o krivicnom postupku na nivou države koji ce vrijediti za sve. Isto tako smatram da bi trebalo donijeti jedan krivicni zakon na državnom nivou, s tim da bi entitetima, eventualno, bila ostavljena mogucnost da reguliraju ostala krivicna djela iz svoje oblasti”, prijedlog je predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso koja je ranije, u više navrata, tražila da se formira regionalna komisija ciji bi clanovi, uz pomoc medunarodnih pravnih eksperata, dogovorili jedinstvena zakonska rješenja za sve optuženike za ratne zlocine na prostoru bivše Jugoslavije.
Do konca ovog tjedna, kada bi se s božicnog i novogodišnjeg odmora trebale vratiti njihove strane kolege (?), suci Odjela za ratne zlocine Suda BiH održat ce zajednicki sastanak kako bi dogovorili na koji ce nacin odgovoriti na zahtjeve štrajkaca. “Cini mi se da je Glavašev sindrom ušao u BiH, ali Sud nece podleci pritiscima. Za mene je to neprihvatljiva metoda. Ne mogu optuženi ucjenjivati sudove i sprjecavati ih da sprovedu pravdu”, stav je Meddžide Kreso. I mada u tvrdnje predsjednice Suda BiH ne treba sumnjati, uistinu je teško povjerovati da ce ovaj problem, nakon što predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti pune tri godine nisu povukli nijedan konkretan potez, uspjeti riješiti suci i tužitelji?!


Ko štrajuje gladu
OD MOMCILA MANDICA DO MAKTOUFA

Do zakljucenja ovog broja “SB” u štrajk gladu su stupili Boban Šimšic, Nedo Samardžic, Marko Samardžija, Nikola Kovacevic, Nenad Tanaskovic, Željko Lelek, Radmilo Vukovic, Damir Brekalo, Dragan Šunjic, Nikola Andrun, Krešo Lucic, Zdravko Mihaljevic, Marko Radic, Petar Mitrovic, Branislav Medan, Milovan Matic, Goran i Dragan Damjanovic, Radislav Ljubinac, Mladen Blagojevic, Zdravko Božic, Željko Zaric i Zoran Živanovic koji se nalaze u pritvoru KPZ “Kula”. Buduci da je štrajk gladu u zenickom zatvoru zapoceo Abduladhim Maktouf, a u pritvorskoj jedinici Suda BiH Momcilo Mandic i Duško Kneževic, izvjesno je kako ova brojka nije konacna, kao što je posve jasno da zahtjeve štrajkaca nisu pisali oni sami, nego iskusni pravnici. Pored toga, ne treba iskljuciti ni mogucnost da lista zahtjeva u meduvremenu bude dodatno proširena, jer su štrajkaci tijekom razgovora s Meddžidom Kreso prosvjedovali tvrdeci kako se na Sudu BiH za ratne zlocine procesuiraju uglavnom Srbi?!


Kolaps suda BiH
ŠTRAJKACI NE ŽELE U SUDNICU!?

I mada, sudeci barem prema izostanku zvanicnih reakcija, štrajk pritvorenika Državnog suda u ponedjeljak još nitko nije uzimao zaozbiljno, dan kasnije je postalo jasno kako odbijanje hrane nije jedina metoda ucjene za kojom su posegnuli optuženi za ratne zlocine.

Tako su vec u utorak (9. januara) cetvorica ratnih pripadnika Vojne policije Bratunacke brigade Vojske Republike Srpske Zdravko Božic, Mladen Blagojevic, Željko Zaric i Zoran Živanovic odbili da se pred Sudom BiH izjasne o krivnji po optužnici koja ih tereti za pocinjene ratne zlocine u rejonu Srebrenice. Treceg dana štrajka na Sudu se nije pojavio Radmilo Vukovic iz Foce. Prvi optuženik za ratne zlocine u BiH koji je odbio prisustvovati sudenju je Radovan Stankovic cije je procesuiranje prošle godine Haški tribunal prepustio Državnom sudu. Nakon incidenata koje je taj ratni zlocinac iz Foce izazvao u Haagu (kada je u sudnici vrijedao suce i tužitelje), Stankovic je i po dolasku u Sarajevo zaprijetio da ce, ukoliko ga policajci dovedu nasilu, u sudnici skinuti gace?! Poslije ove prijetnje, državni suci su zakljucili da je Stankovicu pružena prilika da prisustvuje sudenju i da, premda je on odbio mogucnost pracenja procesa, Sud ne može zaustaviti svoj rad. Radovan Stankovic je sredinom novembra 2006. oglašen krivim za zlocin protiv covjecnosti i osuden na 16 godina zatvora.