O osjećajima
Naročito negativnima. Dakle, ja ne volim isključivost koja proizlazi iz tuposti i neznanja. Prezirem nacionaliste i šoviniste, gade mi se fašisti svih boja, a ovi neoustaše i neočetnici posebno. Fasciniran sam glupošću sviju koji detektiraju tuđi, a slijepi su za svoj domaći fašizam. Mrzim okrutnost, bezosjećajnost i iživljavanja svih vrsta. Sve to razlog je što bih iza brave htio vidjeti sve ratne zločince i huškače s ovih prostora, a pogotovo hrvatske. Zašto hrvatske prije ostalih - zato što oni žive tu kraj nas, hodaju našim ulicama, voze se liftovima s našom djecom. Nema onoga tko bi me mogao uvjeriti da čovjek koji hladne krvi ubije, siluje, muči neko slabije, nemoćno ili staro čeljade to čini zato što se radi o Srbinu, Hrvatu, Bošnjaku, Albancu,... On to čini jer zapravo u tome uživa, jer je izopačeni bolesnik, i samo je pitanje vremena kad će za žrtvu odabrati koga iz susjedstva. Zato ga treba izolirati, radi nas, a i radi njega samog. Iz još jednog razloga: nekažnjeni ratni zločinci specifična su vrsta ratnih profitera - u vitalnom im je interesu održavati status quo, atmosferu laži i pomaknutih sustava vrijednosti, čiji smo svi mi taoci, koja nas košta naše sadašnjosti i budućnosti. U takvoj atmosferi teško je i ozbiljno raspravljati - da biste uopće mogli sudjelovati, morate pristati na čitav niz poluistina i kompromisa - to je uz opću neobrazovanost razlog niskog nivoa diskusija na našim forumima i blogovima - zašto da se lažemo - u gotovo čitavom medijskom prostoru, čast iznimkama. Zato su mi dragi oni koji misle svojom glavom, makar se s njima i ne slagao, oni koji dobro odvagnu prije nego presijeku, koji uspoređuju i uče. Jer je jedina korist od svega što prolazimo što imamo priliku iz toga nešto naučiti. Što - smislite i odlučite sami. Ali nemojte kroz život prolaziti kao kuferi, jer ćete samo iznimno dospjeti kamo se nadate. Osim, naravno, ako uživate da vas trpaju.  Dodajem linkove na dva zanimljiva foruma u susjednim državama. |
Geografski, Mosor je planina smještena par kilometara sjeveroistočno od Splita. Mosor na kojeg se odnosi ime ovog bloga, naprotiv, lik je smješten par kilometara jugozapadno od istoimene planine. Datira iz sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća i često nepotrebno visi na kompjuteru umjesto da se bavi pametnijim stvarima. 
