O osjećajima
Naročito negativnima. Dakle, ja ne volim isključivost koja proizlazi iz tuposti i neznanja. Prezirem nacionaliste i šoviniste, gade mi se fašisti svih boja, a ovi neoustaše i neočetnici posebno. Fasciniran sam glupošću sviju koji detektiraju tuđi, a slijepi su za svoj domaći fašizam. Mrzim okrutnost, bezosjećajnost i iživljavanja svih vrsta. Sve to razlog je što bih iza brave htio vidjeti sve ratne zločince i huškače s ovih prostora, a pogotovo hrvatske. Zašto hrvatske prije ostalih - zato što oni žive tu kraj nas, hodaju našim ulicama, voze se liftovima s našom djecom. Nema onoga tko bi me mogao uvjeriti da čovjek koji hladne krvi ubije, siluje, muči neko slabije, nemoćno ili staro čeljade to čini zato što se radi o Srbinu, Hrvatu, Bošnjaku, Albancu,... On to čini jer zapravo u tome uživa, jer je izopačeni bolesnik, i samo je pitanje vremena kad će za žrtvu odabrati koga iz susjedstva. Zato ga treba izolirati, radi nas, a i radi njega samog. Iz još jednog razloga: nekažnjeni ratni zločinci specifična su vrsta ratnih profitera - u vitalnom im je interesu održavati status quo, atmosferu laži i pomaknutih sustava vrijednosti, čiji smo svi mi taoci, koja nas košta naše sadašnjosti i budućnosti. U takvoj atmosferi teško je i ozbiljno raspravljati - da biste uopće mogli sudjelovati, morate pristati na čitav niz poluistina i kompromisa - to je uz opću neobrazovanost razlog niskog nivoa diskusija na našim forumima i blogovima - zašto da se lažemo - u gotovo čitavom medijskom prostoru, čast iznimkama. Zato su mi dragi oni koji misle svojom glavom, makar se s njima i ne slagao, oni koji dobro odvagnu prije nego presijeku, koji uspoređuju i uče. Jer je jedina korist od svega što prolazimo što imamo priliku iz toga nešto naučiti. Što - smislite i odlučite sami. Ali nemojte kroz život prolaziti kao kuferi, jer ćete samo iznimno dospjeti kamo se nadate. Osim, naravno, ako uživate da vas trpaju. Dodajem linkove na dva zanimljiva foruma u susjednim državama. |