___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
29.09.2006., petak
Kramnik (2743) - Topalov (2813) 0 : 1 *
Dogodilo se nešto što većinu šahista i zaljubljenika u šah nije iznenadilo. Prvo je počelo kad je bivši izbornik Ruske reprezentacije, velemajstor Sergej Dolmatov izrazio sumnju da Bugarin koristi računalo, to je bilo pri osvajanju titule prvaka svijeta i nije on sam izrazio sumnju. U ovom meču za ujedinjenje titule Bugarska delegacija (u vrlo velikom i raznolikom sastavu!) se žali da Kramnik svako malo ide u svoj "kut" a iz njega izravno u higijenske prostorije, zapravo u prostor koji nije jedini pokriven kamerama. FIDE kao i obično ne reagira "pravilno" i donosi odluku :
Ova odluka donesena neposredno pred petu partiju toliko pogađa Kramnika, koji zahtijeva da se nastavi igrati po pravilima potpisanim prije meča, da on ne dolazi na petu partiju i gubi bez borbe.
Kramnik je napisao otvoreno pismo u kojem kaže da će sutra, dakle u subotu, doći na petu partiju ako se vrate pravila kao na početku meča.
Sve se ovo moglo naslutiti već odavno. Tako je teško došlo do ovoga meča, i sad kad je došlo do njega, neke interesne grupe kao da trebaju naći način kako ga okončati, pogotovo nakon uvjerljivog vodstva Kramnika.
Bilo bi lijepo kad kad bi razni mešetari napustili šah (iako je teško jer su i tu počele nagrade dosezati milijunske iznose) i pustili šahiste da igraju šah. Ovo danas je ponekad sve samo ne šah, i čudimo se pokatkad kad nam kažu da smo mi šahisti čudna čeljad. Bilo je toga kroz povijest šaha toliko da to ne može biti zanemarljivo. Ali iz mojih ranijih postova se možda svi možemo s nostalgijom prisjetiti one Aljehinove izjave nakon svršetka prvog meča s Euweom kad je izgubio :
"Neka živi šahovski prvak svijeta Max Euwe, neka žvi šah u Holandiji" , ali i mnogih drugih.
Godine 1993. napravljena je nepopravljiva glupost, kad FIDE nije reagirala onako kako treba, da li smo sada ponovo vraćeni 13 godina unatrag ?
Kad će ponovno vrijediti "Gens Una Sumus" (jedan smo rod) ?
1d4 d5 2.c4 c6 3.Nc3 Nf6 4.e3 e6 5.Nf3 Nbd7 6.Bd3 dxc4 7.Bxc4 b5 8.Bd3 Bb7 9.a3 (Sve do sada igrano a tempo ! 9...b4 10.Ne4 Nxe4 11.Bxe4 bxa3 12.0-0 (Topalov želi žrtvovati pješaka za razvoj) 12...Bd6 (Kramnik, naravno kaže: “Hvala ali to pak ne !”)
13.b3 (Dakle što Topalov želi postići ? bolju pješačku strukturu, razvoj i ne dozvoliti crnome dobro ali i oslobađajuće c5) 13..Nf6 14.Nd2 14...Qc7
15.Bf3 (Topalov se sprema igrati pa žrtvuje pješaka na h2, kao da kaže : “Uzmi ako smiješ!”) 15...Bxh2+ (Pokaži što to imaš, kaže Kramnik) 16.Kh1 Bd6 17.Nc4 Be7 18.Bxa3 (Topalov je odigrao vrlo brzo) i18...O-O 19. Bxe7 (Opet brzi odgovor Topalova, on očevidno dobro poznaje ovu poziciju i zna što treba) 19...Qxe7 20.Ra5 (Yasser Seirawan je ovo predložio kao najbolje - dobar pozicijski potez) 20...Rfd8 21.Kg1 21...c5 (Neočekivano sada ali da je bilo možda potez prije. Bilo je za očekivati nešto kao 21...Nd5.) 22.Rxc5 Ne4?! (Ovo je sumnjiv potez, Kramnik želi pojednostaviti poziciju i uzeti lovca za skakača) 23.Bxe4 (Topalov želi promijeniti lovca za skakača) 23...Bxe4 24.Qg4 (Bijeli stoji nešto bolje, ali ne baš toliko koliko je potrebno za pobjedu) 24...Bd3 (Kramnik želi pojednostavljenja posebno u topovskoj ili damskoj konačnici ) 25.Ra1!? (Zanimljiv potez) 25...Rac8 26.Raa5 (I Topalov odabire liniju, to je najjača mogućnost. Ako 26...Rxc5 slijedi 27.Rxc5 Qb7 28.Na5 I bijeli ima malu prednost) 26...Rb8 (Iznenađujuće) 27.Qd1 (27.Ne5 izgleda bolje) 27...Be4 (Kramnik ne voli mijenjat lovca ) 28. Qa1.Rb7 (Brani pješaka) 29.Nd2 Bg6 30.Qc3 (Topalov igra brzo. Pozicija mu je lagana za igrati i ima malu prednost. Crni je na provjeri živaca) 30...h6 (Kramnik ubrzava i osigurava kralja od slabosti osmog reda)
31.Ra6 Kh7 (Sad crni čeka)32.Nc4 Be4 33.f3 (Drugi plan je bio gurati b pješaka) 33...Bd5 34.Nd2 Rdb8?! 35.Qd3+ f5 (Jedino) 36.Rc3
(e4!?) 36...Qh4 (Sad pozicija djeluje jednako)
37.Ra1 37...Qg3 (Rf7!? 38.Qc2 38...Rf7 39.Rf1 (Topalov negdje u završnom dijelu partije kao da ne igra kako inače zna) 39...Qg6 (Neobičan potez, igra sigurno do vremenske kontrole.) 40.Qd3 (Topalov je previše čekao, pozicija je jednaka) 40...Qg3 (Obojica čekaju vremensku kontrolu) 41.Rfc1 Rfb7 42.Qc2 (Ovo omogućuje Qg5 s pritiskom na topa na c1) 42...Qg5 43.Ra1 (Zrelo za remi ali Topalov neće ponuditi) 43...Qf6 44.Qd3 Rd7 (Pritisak na d4. Ova partija je slična nekim ranijim Topavlovljevim partijama samo što je sada prekoputa jedan od najboljim znalaca konačnica u svijetu)
45. Ra4?! Rbd8 46. Rc5 Kg8 47.Nc4 Bxc4 48. Raxc4 ?! (Nepreciznost, više nevolja crnom bi učinio s Qxc4) f4 49. Rc6 fxe3 50. Qxe3 Rxd4 51. Rxe6 Qh4 52. Rxd4 Qxd4
53. Re8+ Kh7 54. Qxd4 remi. U petak, 29.09.2006 na programu je 5. partija u kojoj Kramnik vodi bijele figure.
Trenutni rezultat u meču je 3:1 za Kramnika !
1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nf3 d5 4.g3 dxc4 5.Bg2 (Tipično za Kramnika, vrlo čvsto) 5...Nc6 (Razlika u odnosu na 1. partiju gdje je bilo 5.Bb4+) 6.Qa4 Bd7 7.Qxc4 Na5 8.Qd3 c5 9.0–0 Bc6 10.Nc3 cxd4 11.Nxd4 Bc5 (Topalov želi dati Kramniku lovački par I doći do neke igre. Igrati na pobjedu u ovoj simetričnoj poziciji nije lako) 12.Rd1 (Kramnik želi promjeniti dame I ući u konačnicu. Topalov će pokušati nešto ali ne očekujem Bogzna što) 12...Bxg2 (dopušta Qb5+) 13.Qb5+ Nd7 14.Kxg2 a6 (Bijeli je u maloj prednosti zbog većeg prostora I čvršće strukture) 15.Qd3 15...Rc8 (Ovo dopušta 16.Ne4 or 16.Bg5.) 16.Bg5 (Topalov vidi 16...Qxg5 17.Nxe6 Ne5 18.Nxg5 Nxd3 I bijeli je bolji)
16...Be7 (17.Ne4 do nosi neke komplikacije ali sve je to u granicama remija) 17.Bxe7 Qxe7 18.Rac1 (Tipični Kramnik! On ne želi komplikacije, zapravo kao da želi remizirati po svaku cijenu)18...Nc4 19.Na4 (Dobar odgovor bijelog) 19...b5 20.b3 0-0 21.bxc4 bxa4 22.Nc6 Rxc6 23.Qxd7 (Kramnik I dalje igra na sigurno) 24.Rc3 g6 25.Rb1 23…Qc5 24.Rc3 g6 25.Rb1 (Bijeli ima više prostora I nešto bolju poziciju) 25...h5 (Logičan potez, Topalov mora biti oprezan) 26.Rb7 26...e5 27.e4 Rf6 28.Rc2 Qa3 29.Qd1 (Očito je bijeli ostvario cilj, laganu ali sigurnu prednost) 29...Rd6 30.Rd2 (Uzeo bih radije bijelu poziciju) 30...Rfd8 31.Rd5 (Sad je bijeli jasno bolji) 31...Rxd5
32. cxd5?! (32.exd5!?, veže pješake i djeluje bolje!, npr.32... Qxa2 33. Qf3 Rf8 34. c5 itd.) 32...Qxa2 33.Qf3 Rf8 34.Qd3 34...a3! (To je to, pozicija djeluje u granicama remija) 35.Rb3?!
(Kramnik igra samo na remi, zadovoljan je vodstvom od dva razlike) 35...f5 (Sad je crni siguran i nije više slabiji) 36. Qxa6 Qb3 37.Qxg6+ Kh8 38.Qh6+ Kg8 remi.
Dakle, stanje u meču je 2,5:0,5 za Kramnika !
1.d4 d5 2.c4 c6 3.Nc3 Nf6 4.Nf3 dxc4 5.a4 Bf5 6.e3 e6 7.Bxc4 Bb4 8.0-0 Nbd7 9.Qe2 Bg6 10.e4 0-0 11.Bd3 Bh5 12.e5 Nd5 13.Nxd5 cxd5 14.Qe3 Bg6 15.Ng5 Re8 16.f4 Bxd3 17.Qxd3 f5 18.Be3 Nf8 19.Kh1 Rc8 20.g4 Qd7 21.Rg1 Be7 22.Nf3 Rc4 23.Rg2 fxg4 24.Rxg4 Rxa4 25.Rag1 g6 26.h4?! (Ng5! je možda bolja mogućnost za bijelog ako želi napasti) Rb4 (Topalov igra prema očekivanju – napada na kraljevoj strani.) 27.h5 Qb5! (sada crni traži protuigru na daminoj strani) 28.Qc2 Rxb2? (Rb3 je potrebno za usporiti napad bijeloga) 29.hxg6! (Topalov I dalje napada, nudi žrtvu dame. Sada bijeli opet vodi opasan napad i ima prednost!) h5 30.g7! (sad dolazi do izražaja tko je bolje računao. Ako Topalov dobije partiju to bi mogla biti partija godine, doista uzbudljiva partija!) hxg4 31.gxf8(Q) Bxf8??
(Ovo je potez koji gubi,trebalo je vući Kf8 i sada 32.Rxg4 pa crni može predati jer nema obrane od matnog napada) 32.Qg6+??? (Ova potez zapravo ispušta pobjedu. Kakve šokantne grješke obojice aktera!!) Bg7 33.f5 Re7 34.f6 Qe2 35.Qxg4 (Još uvijek je bijeli bolji ali u zraku još visi grješka Topalova u 30. potezu) Rf7 36.Rc1? (Qh5 s
idejom Rg3 je nezaustavljivo Ako crni igra Qxe3, bijeli bi igrao Ng5 I partija je gotova. Bijeli svakako prijeti fxg7) Rc2 37.Rxc2 Qd1? (Ovo pomaže bijelome da kralja dovede na bolji položaj. Dobitak tempa nije potreban) 38.Kg2 Qxc2+ 39.Kg3 (Bijeli je jasno bolji ali treba puno rada da se prednost pretoči u pobjedu) Qe4 40.Bf4? (Qxe4 je bilo bolje) Qf5 41. Qxf5 exf5 42.Bg5 a5 43.Kf4 a4 44.Kxf5 a3 45.Bc1 (Kramnik je sad u prednosti. Ovo je tragedija za Topalova.) 45...Bf8 (Ovo je najbolje i od sada vidimo Kramnika u elementu. Vuče kompjutorski precizno.!) 46.e6 Rc7 47.Bxa3 Bxa3 48.Ke5 48...Rc1
49.Ng5? (Bijeli je morao igrati Kxd5 i imao bi male šanse. ) 49...Rf1 (Najbolje!) 50. e7 Re1+ 51. Kxd5 Bxe7 52.fxe7 Rxe7 53. Kd6 53...Re1 54.d5 Kf8 (ovo je pravi plan) 55.Ne6 Ke8 56.Nc7+ Kd8 57.Ne6+ Kc8 58.Kf7 58...Rh1 59.Ng5?? (Kd6 daje bolje šanse) 59...b5 60.d6 Rd1 (Bijeli je potpuno izgubljen!) 61.Ne6 b4 62.Nc5 Re1!+ 63.Kf6 Re3 (Kramnik je finiširao vrlo lijepo. Bijeli predaje !
Topalov često igra slabije u početku, “treba mu da se zagrije”. Ako je ovo to, nadam se da će što prije “doći na svoje” jer je u ove dvije partije izgubio, čini mi se 1,5 bod.
Dakle Kramnik - Topalov 2:0 !
1. d4 Danas, započinje meč za ujedinjenje titule prvaka svijeta u šahu ! Nf6 2. c4 e6 3. Nf3 d5 4. g3 Dakle Katalonka. dxc4 5. Bg2 Bb4+ 6. Bd2 a5 (Ova pozicija viđena je u ubrzanoj partiji Barejev - Kramnik, Monaco 2005, kad je Barejev izabrao 7.0-0, a onda 7…0-0 8.Nc3 Nc6 9.a3 Bc3 10.Bc3 Nd5 11.Bd2 b5 12.e4 Nb6. Ova pozicija je jednaka i partija je završila remi) 7. Qc2 Bxd2+ 8. Qxd2 c6 9. a4 b5 10. axb5 cxb5 11. Qg5 O-O 12. Qxb5 (Sve dosad su igrali Griščuk - Moiseenko u Sočiju 2006) Ba6 (Ovo je novost. U toj partiji bilo je 12…Na6 što vodi dominaciji bijelog poslije 13.Qc4 Nb4 14.Qb3 e5 15.Ne5 Rb8 16.0-0 Qd4 17.Qc3.) 13. Qa4 (13. Qa5 ne ide zbog 3…Bb7 14.Qd8 Ra1 15.Qf8 (vrlo slabo je 15.Qb6 Rb1 16. Kd2 c3) 15…Kf8 s kompenzacijom za žrtvovanog pješaka) Qb6 14. O-O Qxb2 15. Nbd2 Bb5 16. Nxc4 Bxa4 17. Nxb2 Bb5 18. Ne5
(Što je dalo ovo otvorenje - crni ima promotivnog pješaka a bijeli bolju pješačku strukturu)
18... Ra7! (Dobar potez. 18…Ra6 je loše zbog 19.Nbd3 i crni ne može okončati razvoj 19…Nbd7 20.Rfb1 i 20…Ne5 bijeli ima 21.Nc5!) 19. Bf3 (Nepotrebno.. Bijeli zadržava inicijativu poslije 9.Nbc4 Nbd7 20.Na5 Ne5 21.fe Ng4 22.Rfb1, crni je slabiji na jednom krilu a nedovoljno jak na drugom) Nbd7 (Crni je završio razvoj dok bijeli nije ništa posebno ostvario u otvorenju) 20.Nc6 je dobro za crnog jer poslije 20…Bc6 21.Bc6 crni uvodi zadnju nerazvijenu figuru u borrbu 21…Rc8. Crni je barem izjednačio) 20. Nec4 (Kramnik pokušava održavati napetost bez promjena, jer na 20.Nd7slijedi 20…Bd7, sa slijedećim Rb8 ) Rb8 (Jednostavno i jako) 21. Rfb1 g5 (Odličan potez.) 22. e3 (22.Ne3 je zanimljivo s idejom Nbc4) g4 23. Bd1 Bc6 (zanimljivo je 21…a4 ali nije jasno) 24. Rc1 Be4 25. Na4 Rb4 26. Nd6 Bf3 27. Bxf3 gxf3 28. Nc8 Ra8 29. Ne7+ Kg7 30. Nc6 Rb3 32. h3 Nxc5 33. Rxc5 Rb2 34. Rg5+ Kh6 35. Rgxa5 (Najbolje je izmjeniti topove crnome) Rxa5 36. Nxa5 Ne4 37. Rf1 Nd2 38. Rc1 Ne4 39. Rf1 f6 (Pozicija crnog kompenzira pješaka. Bijeli ima još uvijek opasnu poziciju. Zauzimanjem polja e5 bijeli bi napao i osvojio pješaka f3) 40. Nc6 Nd2 (Vremenska kontrola je prošla. Crni ima dovoljno vremene ali kako nastaviti?) 41. Rd1 Ne4 42. Rf1 Kg6 43. Nd8 Rb6 44. Rc1 h5 45. Ra1 h4 46. gxh4 Kh5 47. Ra2 Kxh4 48. Kh2 Kh5 49. Rc2 Kh6 50. Ra2 Kg6 51. Rc2 Kf5 52. Ra2 Rb5 53. Nc6 Rb7 54. Ra5+ Kg6 55. Ra2 Kh5 56. d5 e5 57. Ra4
prije 57. ... f5??
f5?? (Nevjerojatna grješka. Crni je mogao lako remizirati primjerice 57…Nf2 58.Kg3 e4 59.Kf2 Rb2 s ponavljanjem jer prijeti promocija f pješaka) 58. Nxe5 Rb2 59. Nd3 Rb7 (Možda je Veselin računao na 59…Rd2, ali bijeli ima 60.Rd4.) 60. Rd4 (Bijeli ima odlučujuću prednost) Rb6 61. d6 Nxd6 62. Kg3 Ne4+ 63. Kxf3 Kg5 64. h4+ Kf6 65. Rd5 Nc3 66. Rd8 Rb1 67. Rf8+ Ke6 68. Nf4+ Ke5 69. Re8+ Kf6 70. Nh5+ Kg6 71. Ng3 Rb2 72. h5+ Kf7 73. Re5 Nd1 74. Ne2 Kf6 75. Rd5 1-0
Što reći na kraju. Topalov je igrao odlično i neshvatljivo progrješio u remi poziciji. Da li je moguće da je htio "kruha pored pogače!". Kramnik je još jednom pokazao da je umjetnik u tretiranju podjednakih pozicija ili pak onih s minimalnom prednošću. Sjećate li se meča s Kasparovim ?
Za razliku od Bagija, izazivač je poraz priznao na športski način. Čak je i nazočio završnoj ceremoniji na kojoj je glavni sudac Paul Klein proglasio Karpova za pobjednika.
Osim jednog incidenta, kad se Korčnoj za vrijeme partije izravno obratio, uvrjedljivim riječima Karpovu, jer ga je očevidno nerviralo što se ljulja u svojoj stolici, nije bilo nijednog od onih spektakularnih van šahovskih duela, koji su zabavljali svijet željan skandala. U Meranu se više igrao šah, a manje vodila politika, propaganda i pravile egzibicije koje sa šahom nemaju mnogo zajedničkog.
Pobjeda Karpova je uvjerljiva i potpuno zaslužena. On je meču pristupio krajnje ozbiljno, ni jednog momenta ne podcjenjujući suparnika. Pružio je vrlo dobru i solidnu igru. Pripremio se temeljito i nije dozvolio nikakvo iznenađenje. Korčnoj je postupio sasvim suprotno. Došao je na meč nespreman i to se odrazilo poražavajuće po njega. Brzo i uvjerljivo vodstvo Karpova najbolje je ilustriralo koliko je značajan taj period koji predstoji meču, a na koji je još Botvinnik svojevremeno ukazivao. Za Korčnoja je ovo vjerojatno definitivni silazak sa scene, bar kad su mečevi za prvenstvo svijeta u pitanju, i on neće imati prigodu da se s iskustvom koje je izvukao iz ovog meča, koristi. Ali, tko zna, njega su mnogi i poslije poraza u Bagiju otpisali. On se kao Feniks dizao iz pepela, da bi nastavio poput Sizifa gurati svoj kamen, uporno i postojano.
Na završnoj tiskovnoj konferenciji, Korčnoj je doduše izjavio, da ako u slijedećem ciklusu mečeva kandidata bude pobjednik, neće igrati meč s Karpovom, predat će ga bez borbe.
Karpov je vjerojatno poslao u Moskvu brzojav u stilu „Na zapadu ništa novo“.
Petnaestog listopada igrana je šesta partija, Karpov je bijeli i igra svojim omiljenim kraljevim pješakom. Korčnoj se brani Španjolskom partijom, ali ne ponavlja Berlinsku varijantu. Inicijativa je na strani izazivača koji zaista igra kao preporođen. U obostranom vremenskom tjesnacu obojica griješe, posljednji je pogriješio Karpov, i na njegovu nesreću, on je rukom dohvatio figuru kojom je trebao igrati, ali je tog skakača postavio na pogrešno mjesto. Nastavak nije ni igran. Karpov se predao bez daljnje igre. Mnogi, a prije svih organizatori meča, su odahnuli. Meč je, ipak, bio spašen. Poslije katastrofalnog početka, činilo se da brzi krah Korčnoja neminovan. Sedma partija je bila vrlo oštra, zanimljiva i uzbudljiva. Kad su svi očekivali da će doći do raspleta Korčnoj je ponudio, a Karpov prihvatio remi.
Korčnoj je u slijedećoj partiji demonstrirao svu svoju snalažljivost u spašavanju teške pozicije. Uporno se branio svih 80 poteza, da bi na kraju sam Karpov ponudio remi.
Kad se činilo da je Korčnoj uspio uspostaviti ravnotežu u meču, da je pronašao pravu strategiju kojom bi uspješno parirao Karpovu, uslijedio je nov poraz, opet s bijelim figurama. Inicijativa je ponovo i to vrlo uvjerljivo na strani svjetskog prvaka. Karpov je zadovoljan rezultatom koji je više nego povoljan. Od devet odigranih partija četiri je riješio u svoju korist. Prije meča svi su prognozirali pobjedu svjetskog prvaka, ali su upozorili da će borba biti napona i teška. Međutim, Korčnoj je igrao krajnje promjenljivo. U jednoj bi partiji vukao poteze kao da je majstorski kandidat, a u slijedećoj kao da je svjetski prvak.
Uslijedila su tri remija, pa još jedna pobjeda Korčnoja postignuta doista izvanrednom igrom. Komentari su, istini za volju, odmah ukazali gdje je Karpov pogriješio, ali to ni u kojem slučaju ne umanjuje kvalitetu igre izazivača. Šampion je zatražio time-out, ne da bi se oporavio od poraza, na koje svakako nije navikao, jer je i njegov uzor Capablanca, veoma rijetko gubio, već da bi izbjegao igrati na državni praznik Sovjetskog Saveza, dan „Oktobarske revolucije“.
Izlet u Veneciju kao da je stimulirao šampiona svijeta, on je četrnaestu partiju odigrao nadahnuto i vrlo efikasno. Korčnoj je svoj bijes iskazao na samom kraju igre, pri prekidu partije. Revoltirano je bacio formular na kojem je pisao poteze. Mnogi novinari su pohitali u poštu da bi redakcijama javili o porazu izazivača. Čekalo ih je iznenađenje. Korčnoj je, ipak, prekinuo partiju. Međutim pozicija je bila toliko propala da je bilo kakav otpor bio sasvim nepotreban, pa je bez nastavka izazivač predao partiju.
Da li će se ponoviti Bagio, pitali su se mnogi. Da se podsjetimo i u meču odigranom prije tri godine, karpov je vodi sa 5:2, ali je Korčnoju pošlo za rukom izjednačiti. Međutim, šampion je sada bio bogatiji za jedno iskustvo. Nije ponovio grješku, nije se opustio. Nastavio je igrati oprezno. U petnaestoj partiji imao je tešku poziciju, ali je igru preveo u konačnicu raznobojnih lovaca i to je bio ponovo remi iako je Korčnoj imao pješaka više. Uslijedila su još dva remija, od kojih je jedan bio takoreći bez igre. Vrlo je teško igrati kad rezultat čitavog meča ovisi samo o jednoj jedinoj grješci. Karpov je svoju meč loptu iskoristio u 18. partiji, koja je doduše bila prekinuta i koju je Korčnoj predao bez nastavka.
Karpov je kao što se i očekivalo, doputovao sa skoro istom ekipom sekundanata Zajcevom i Balašovim. Tu su za svaki slučaj bili Talj i Polugajevski. Korčnoj se poslije meča u Bagiju razišao sa Keenom, označivši ga kao glavnog krivca za poraz. Pored Steana koji je zadržao svoju poziciju u ulozi sekundanta, pojavio se još neiskusni Amerikanac, armenskog podrijetla velemajstor Serawan.
Merano je u povijesti šaha ušao još 1924. godine kad je Rubinstein odigrao po prvi put varijantu koja je po gradu u kojem je turnir igran, dobila ime.
Veliki Akiba je mnogo podario drevnoj igri, ali mu ova nikada nije uzvratila zahvalnost i omogućila, da odigra bar jedan meč za titulu najboljeg šahiste svijeta. On je svoj vrhunac dostigao u vrijeme Laskerove vladavine. Svjestan Rubinsteinove snage, Lasker je vješto izbjegavao svaku mogućnost da do njihovog meča dođe.
LAKO VODSTVO KARPOVA
U prvoj partiji, Korčnoj je kao što se i očekivalo povukao svoj omiljeni potez c4, Karpov se branio kao i u Bagiju Tartakowerovom obranom Daminog gambita. Korčnoj je lutao tražeći plan igre, ali ga Karpov bukvalno razbija naglim udarom u centru. Pozicija bijelog se srušila kao kula od karata, mada je uporni Korčnoj pružao otpor sve do 43. poteza. Poraz u prvoj partiji, utjecao je na Korčnoja više nego što se pretpostavljalo. U drugoj partiji on bira takozvanu Berlinsku varijantu, Španjolske partije, oružje koje je s dosta uspjeha još prije sedamdeset godina koristio njegov uzor, Lasker. Ubrzo dospijeva u pasivnu poziciju koju uspijeva prekinuti, ali ne i održati. Takvo naglo vodstvo Karpova ni njegovi najzagriženiji navijači nisu očekivali. Treća partija je remi, ali četvrtu Korčnoj ponovno gubi. On se bio odlučio na Rusku partiju, koju doduše igra ali veoma rijetko. Očekivao je da će iznenaditi Karpova, ali se prevario u računu. Igrao je dosta pasivno, čak bi se moglo reći, da je i u njoj kao i u drugoj partiji sam sebe pobijedio, forsirajući poziciju. Stekao se utisak da su ga jednostavno izdali nervi.
Analizirajući početak meča, lako se uočava da Korčnoj u stvari i nije izašao s jednim solidno pripremljenim repertoarom. Trošio je mnogo vremena za razmišljanje u ranim stadijima partije, tako da je gotovo u svakoj od njih završne poteze odigrao u žestokom zeitnotu. Karpov je, pak, igrao lako, sigurno i efikasno. Ovako katastrofalni početak nije ništa novo u historijatu borbe za svjetsko prvenstvo. Prisjetimo se da je još u prvom meču Zukertort uvjerljivo poveo protiv Steinitza. I u meču Aljehin-Euwe došlo je do brzog i velikog Aljehinovog vodstva. Takav početak imao je i jedan od mečeva Botvinnik – Smislov. Korčnoj pripada onoj vrsti šahista koje porazi bez obzira kako katastrofalni bili ne izbacuje iz kolosijeka. I ovaj je meč potvrdio to uvjerenje, iskoristivši pravo time-obuta. Korčnoj je stabilizirao svoju formu. Petu partiju je prekinuo u poziciji koju je Karpov morao vrlo precizno igrati s pješakom manje da bi održao remi. Da li je Korčnoj mogao još prije prekida igrati jače i bolje pokazat će analize, ali sama partija je pokazala da je izazivač prebolio trenutnu krizu i igrao znatno poduzetnije. Nastavak je pokazao i nešto novo. U Bagiju bi Korčnoj u poziciji u kojoj je ponudio remi sigurno povukao još pedesetak nepotrebnih poteza samo s jednim jedinim ciljem da nervira Karpova.
Kad je 18. listopada 1978. godine u Bagiju na Filipinima u 11 sati i 22 minute. Korčnojev sekundant Britanac Raymond Keene, telefonom pozvao zamjenika glavnog suca meča Miroslava Filipa i saopćio mu da Korčnoj neće nastavljati prekinutu, 32. partiju meča, mnogi su povjerovali da je to bio trenutak Korčnojevog oproštaja od mečeva za prvenstvo svijeta u šahu.
Puno je logike koja je upućivala na takav zaključak. Prije svega, Korčnoj je objektivno prošao svoj igrački zenit, a osim toga, na svjetsku šahovsku scenu stupili su novi korifeji koji su ozbiljno ugrozili primat „staroj gardi“. Ali Korčnoj ne bi bio ono što jest, da mnogima, a Karpovu vjerojatno najviše, nije priredio još jedno iznenađenje. Pobijedivši u mečevima kandidata, prvo neugodnog i tvrdog Petrosjana, a zatim solidnog i temeljito pripremljenog Polugajevskog, došao je do finalnog meča u kojem ga je kao partner čekao na iznenađenje mnogih Nijemac Hubner. Taj meč je svojim neobičnim i neočekivanim završetkom izazvao mnoge nedoumice, jer je Hubner, takoreći, preko noći donio jednu iznenadnu odluku, predao je meč i otputovao kući. Jedan od najvećih boraca u povijesti šaha Viktor Korčnoj, čovjek bez domovine, ponovo je postao izazivač svjetskom prvaku Anatoliju Karpovu.
MEČ JE OTPOČEO BEZ INCIDENATA
Šahovski svijet, a i onaj drugi, očekivao je pregršt neugodnosti vezanih uz meč koji je slijedio, međutim i svjetska šahovska organizacija i budući organizatori dobro su proanalizirali sve što se dešavalo tri godine ranije u dalekom Bagiju. Iskustvo je bilo veoma dragocjeno. Jedinu polemiku izazvala je odluka predsjednika FIDE, velemajstora Olaffsona, da pomakne početak meča ne bi li sovjetskoj strani dao vremena da dobije dozvolu za iseljenje Korčnojeve žene i sina iz Sovjetskog saveza. Uslijedila je vrlo žestoka reakcija sovjetske šahovske federacije, pa je Kongres FIDE održan u Atlanti donio odluku da meč počne 1. listopada 1981.
Sami pregovori su tekli lakše nego što se pretpostavljalo, a obje strane su iskazale veću dozu tolerancije od očekivanog. Tako je Korčnoj dobio suglasnost suparnika da igra pod švicarskom zastavom.
Većina istaknutih velemajstora se u svojim prognozama izjasnila da je Karpov apsolutni favorit. U pobjedu Korčnoja vjerovao je samo on.
Poslije blistave pobjede na velikom turniru u Moskvi, Karpov je igrao još samo na turniru u Amsterdamu gdje je podijelio drugo i treće mjesto s Portischem iza Timmanom. Zatim se povukao u Podmoskovlje pripremajući se veoma ozbiljno i temeljito za idući meč.
Korčnoj je uostalom iako imajući solidno iskustvo, jer je već u dva navrata odigrao teške mečeve s Karpovom, izabrao sasvim drugi plan priprema, igrao je štoviše do samog početka meča, na raznim turnirima. Očekivao je da će tako postići vjerojatno maksimalnu igračku formu. Korčnoj se stalno žalio da je zbog bojkota od strane sovjetskih velemajstora u hendikepiranom položaju, jer ne igra na jakim turnirima. Zato je koristio svaku prigodu koja mu se ukazala i neprekidno igrao.
Po svršetku meča u Bagiju, kad su ga upitali zašto nije koristio svoje najjače oružje protiv Karpovljevog repertoara otvaranja, Francusku obranu, odgovorio je da se nije želio izlagati riziku, jer je očekivao da je suprotna strana dobro analizirala to otvorenje i pripremila neke novosti. Zatim je dodao da je otvorena španjolska partija položila ispit. On se očevidno, i sada uzdao u to prastaro otvorenje, ali je doživio mnogo gorkih trenutaka. Karpovljeve pripreme su bile znatno bolje, to je pokazao i sam početak meča. Bez pozdrava, hladno i gotovo neprijateljski otpočeli su u tirolskom gradiću Meranu, svoj drugi, a trideseti po redu meč za titulu svjetskog prvaka.
Kad ga pitate u kojem uzrastu je najpogodnije djetetu započeti baviti se šahom, skoro uvijek odgovara : „Strpljenja. Ima vremena. Igranje šaha je opasna stvar. Ako desetogodišnjak počne igrati šah, za njega prestaje normalan život. On postaje kandidat za ludnicu. Da, upravo za ludnicu… Ponekad se i sam osjećam istrošen, umoran, rezigniran, na kraju snage.
Poželim pobjeći iz tog mračnog i neprohodnog labirinta, ali ne vidim izlaz. I kuda onda bježati ? Jedino među ljude. U prirodu, šetnju… Najčešće igram tenis, mada i tada mislim na šah. U mojoj glavi uvijek je prisutna šahovska tabla. Zamislim figure i otpočinjem igru.“ Teško je ustvrditi tko je pobjednik tih imaginarnih partija, jer se ništa ne da pročitati s Korčnojevog lica. U stvari, njegov izraz je uvijek isti.
U više navrata doživio je „nezgodu“. Tako Viktor naziva svoje poraze. No, priznaje da je suparnik bio bolji, od Korčnoja, se samo izuzetno može čuti. „Kad gubim osjećam se kao da preko mene prolazi vlak. Čitava kompozicija. Morate me shvatiti. Šah je moj život, moja krv. Kad gubim imam osjećaj da gubim život.“
Do pojave Kasparova, s trojicom vodećih svjetskih majstora Korčnoj ima negativan score – s Keresom, Portischem i Karpovom. S Fischerom je egal – rezultat iz osam odigranih partija je 4:4. Sve druge šahiste koji su mu se suprotstavili, potukao je bez milosti.
Za Keresa je pun hvale i komplimenata, što je od njega čuti prava rijetkost. „On me je, jedini, iz tog svijeta šaha, potukao do nogu. To je šahovski erudita kakav se rijetko sreće. Za glavu je viši i od nekih svjetskih prvaka.“
Za Korčnoja, Karpov, kao da nije svjetski prvak : „Karpov nikada nije bio šahovski kralj. Zapamtite – nikada ! Istina, oficijelno jest, ali suštinski nije. A suština je važna. Ja sam jedini šahovski kralj, mada nekrunisani. Tako se osjećam.“
U BAGIJU SU ME PRODALI
Naročito je osjetljiv kad se spomene meč u Bagiju. „U Bagiju su me prodali. Znate li što to znači? Prodali. Kad sam u 31. partiji meča izjednačio rezultat na 5:5, pripremio sam sa sekundantima jedno iznenađenje u Pirčevoj obrani. Želio sam svog suparnika izbaciti iz sedla, odvući ga na manje ispitane staze i natjerati tog malog da jednom počne misliti svojom glavom. Iznenađenje smo pripremili u devetom potezu. Sve do tog poteza igralo se brzo. A i taj potez on je odigrao bez razmišljanja. Odmah mi je proletjelo kroz glavu: „Viktore, tebe su prodali“. Bio sam šokiran. Dalje sam vukao poteze po inerciji.“
Da li intimno Viktor Korčnoj vjeruje da će se ipak popeti na šahovski Olimp i da će lovorov vijenac najzad krasiti i njegovu glavu? Evo što on na to odgovara: „Siguran sam da vrijeme više ne radi za mene. Zato sam sve podredio cilju da konačno osvojim titulu prvaka svijeta. Najprije u Moskvi, a potom u Bagiju, otkrili su moja ranjiva mjesta, iako od toga nije imun ni Karpov. Na Filipinima se nije igrao šah. Tamo se ratovalo. Ratovalo do istrebljenja. Kad sam izjednačio rezultat i kad je psihološka prednost prešla na moju stranu, a time i zračak nade da ću postići pobjedu osjetio sam se odjednom ugroženim. Kao da ću izgubiti život.
Oko mene je rasla čudna napetost. Nisam paranoik, ali sam osjetio da se nešto izmijenilo u atmosferi oko mene. Teško je to pojasniti. Jednoga dana sve ću objelodaniti javnosti. Sve ono što me je morilo i pritiskivalo godinama. No, dosta o tome. Sad se trebam skoncentrirati na posljednji juriš. Ako želim zaokružiti svoju šahovsku, pa i ljudsku biografiju, moram se domoći titule svjetskog prvaka. U protivnom, kao i mnoge moje prethodnike, spominjat će me kao nesretnog junaka ove drevne igre, koga su pehovi i tragične okolnosti omele. Jer, konac djelo krasi:“
Od 1976. godine Korčnoj živi u emigraciji. Najprije kao trener u Portzu na Rajni, a nakon toga kao putujući šahovski nomad sa stalnim boravištem u Švicarskoj. U Zurichu se upoznao s Petrom Leverick, sprijateljio i ona mu je postala suputnik. Viktoru je ova žena očevidno postala neophodna. Toga je, izgleda, i ona svjesna. Brzog hoda, energičnih pokreta, tamne kose i živih očiju, sa svojih pedesetak godina, ona kao da ne zna za umor.
Za nju Viktor kaže s notom nježnog uvažavanja: „Petra nije žena. Ona je vulkan. Doista, pravi i istinski vulkan.“
U mjestašcu Woellen nedaleko od Zuricha, zakupili su stan od 70 kvadrata. Viktor bi radije živio u većem gradu, ali Petra ne dozvoljava: „Tamo ide svima na noge. Uz to, u velikom gradu Viktor se ne zna snaći…“
U razgovoru kao da potencira Korčnojevu ovisnost o njoj: „Njegov super razvijeni mozak dozvoljava mu igranje simultanki i s 40 šahista različite snage i da sve partije poslije jednog sata vjerno rekonstruira. Ali, taj isti čovjek sapleće se na najbanalnijim stvarima. Jednostavno zaboravi isključiti štednjak. Cigarete gasi bez pardona na stolu, iako mu pepeljara stoji na dohvat ruke. U španjolskoj je zaboravio prsten koji sam mu kupila.“ A onda, kao u šali dodaje: „Istina, stvari idu nešto nabolje. Viktor redovnije pere zube, što ranije nije bio slučaj. I odjela češće mijenja. Znate, prije nego što smo se upoznali odijelo je mijenjao šestomjesečno.“
Kad ga Petra Leverick ispusti iz vidnog polja, Viktor Strašni najčešće odluta u neku od obližnjih kavana, gdje po cijelu noć igra bridž. Kad se vrati kući tiši je nego obično i, kao da se pravda, zna reći: „Životna iskušenja su velika. Teško im je odoljeti.“
Ogorčenje na sovjetske vlasti nikad ga ne napušta, a kad o tome govori, iz krupnih prodornih očiju sijeva mržnja. Ulje na vatru dolijeva i Petra Leverick, koja je gotovo jedno desetljeće provela u jednom logoru u Sibiru. Naime, odmah poslije rata uhapšena je u Austriji zbog osnovane sumnje da se bavila špijunažom i osuđena.
U novom domu Korčnoja malo što podsjeća na rodni kraj. Na jednom zidu visi nekoliko papirnih rubalja, na ormaru se sjaji srebrni samovar, a na stolu stoji jedna sovjetska knjiga o bioritmici.
Korčnoj je, inače, vrlo sujevjerna osoba i vjeruje da se kritični dani svakog čovjeka mogu točno izračunati. Zbog toga Petra Leverick stalno nosi u svojoj torbi bioautomat i svakodnevno prati Viktorovu krivulju i krivulju njegovih budućih suparnika.
Korčnoj živi od šaha. Nerijetko igra simultanke, a od jednog meča zaradi honorar od oko 1000 eura. To seljakanje kroz provinciju osigurava mu svakodnevni kruh. Organizatori međunarodnih turnira sve ga rjeđe pozivaju plašeći se, vjerojatno, bojkota sovjetskih šahista. Povremeno nastupa i protiv računala. Tehnička čudovišta u njemu izazivaju tužna raspoloženja: „Došao je kraj šaha – rezignirano konstatira Korčnoj – jer računala u odnosu na ljudski mozak imaju odlučujuću prednost – ne zamaraju se.“
Viktor Ljvovič Korčnoj ima nadimak „Strašni Viktor“. Rođen je 23. lipnja 1931. godine u Lenjingradu. Završio je studij povijesti na Lenjingradskom sveučilištu. Između povijesti i šaha opredijelio se za šah i to mu je životni poziv kojim se bavi i danas.
Šahovski majstor postao je 1951. godine u svojoj dvadesetoj godini, međunarodni majstor 1954., a velemajstor 1956. godine. Na prvenstvu Sovjetskog Saveza pojavio se prvi put 1952. godine i zauzeo šesto mjesto. Kasnije je u tri navrata osvajao titulu prvaka SSSR: u Lenjingradu 1960., u Erevanu 1962. i u Kijevu 1965.
Na posljednjem turniru osvojio je čak dva boda više od Talja i Bronsteina. Pobjeđivao je na mnogim jakim međunarodnim turnirima, sudjelovao je na turnirima kandidata za svjetskog prvaka i bio finalista. Sada, po drugi put, izazivač je svjetskog prvaka Anatolija Karpova. Po ocjeni šahovskih eksperata već duže vrijeme je jedan od najjačih turnirskih igrača i meč igrača na svijetu. Službeno je bio drugi igrač i na rating listi nalazio se odmah iza Karpova s 2650 bodova.
U knjizi „Šah je moj život“ Korčnoj o sebi kaže: „Rodio sam se 1931. godine za vrijeme prvog Staljinovog petogodišnjeg plana. Roditelji su mi bili siromašni i život mi nije bio ni malo lak. Moja majka je bila žena ekscentričnog karaktera i naša obitelj se brzo razbila. Kako je bila veoma siromašna, ubrzo joj je bilo nemoguće me hraniti i podizati, pa me je predala ocu njegovoj obitelji. Majka je svirala klavir, završila je konzervatorij, ali je i pored toga uvijek ostala siromašna, što me je zaprepašćivalo. Tijekom desetljeća svog radnog života nije bila kadra steći čak ni najobičniji namještaj. Cijelog života nije imala ni svoj klavir, nego ga je redovno iznajmljivala. Odrastao sam s očevom rodbinom. Pripadali su poljskom plemstvu, ranije veoma bogatom.
Kršten sam kao katolik. Otac mi je bio profesor ruskog jezika i književnosti, ali i inženjer za rashladne uređaje…“
Kao dječak preživio je rat sa svim strahotama koje su proživljavali Lenjingrađani. U ratu mu je poginuo otac, sahranio je babu koja ga je čuvala.
I svoje studije na Lenjingradskom univerzitetu smatra za promašaj: „Tek desetljećima kasnije shvatio sam da sam studirajući povijest mnogo izgubio. Trebao sam se upisati na kurs nekog stranog jezika, jer za šahovskog majstora su jezici veoma bitna stvar…“
Karpov i Korčnoj primjećuju sve što se događa na sceni i u sali Kongresnog centra, pa čak i onda kad su duboko utonuli u poziciju na šahovskoj tabli. Oni vide sve, čuju sve – jedino nastoje jedan drugog ignorirati i ne primijetiti.. Njihovi pogledi ni prije početka ni za vrijeme partije se ne susreću. Oni uvijek dolaze na vrijeme, skoro nijednom nijedan od njih nije zakasnio na početak partije. Korčnoj istina nije došao na nastavak 27. partije, ali se ispostavilo da je to bio nesporazum, jer je Keane trebao u njegovo ime predati tu partiju.
Karpov dolazi točno minutu prije početka igre. Hitrim kratkim koracima stupa i ide pravo za šahovski stol na sredini scene. Korčnoj nekada dođe i pet minuta ranije. Noseći veliki termos s kavom, on obično ne žuri ka stolu. Odmara se prvo u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Obojica se, uz obostrane naklone, pozdravljaju sa sucima. Prve tri minute igre pripadaju fotoreporterima i snimateljima, koji nastoje ugrabiti što više snimaka.
Svjetski šampion često baci pogled na gledalište i na snimatelje, dok je Korčnoj „zauzet“ studiranjem formulara za pisanje partije i nezainteresiran za ostale, pogotovu za partnera koji sjedi preko puta. Od devete partije, kada je sukob zaoštren zbog odbijanja Karpova da se rukuje prije partije Korčnoj je prestao u formular upisivati ime svog suparnika. To mora učiniti sudac. Očevidno Korčnoj ne želi „spominjati“ ime svog partnera čak ni pismenim putem…
Prve poteze vuku obično velikom brzinom, tako da demonstratori jedva stižu pratiti ih. Ponekad se u tim analizama, pripremljenim u „domaćim laboratorijima“, ponešto poremeti i onda nastaje dugo razmišljanje. Korčnoj ponekad zastane već kod drugog poteza i utroši po petnaestak minuta vremena.
Korčnoju kao da je u tome uzor Bronstein, koji je poznat po tome što ponekad na prvi potez razmišlja i po 50 minuta. Karpov igra brzo, kao njegov uzor u šahu Capablanca.
Korčnoj igra s naporom, muči se tražeći plan, pokušavajući „nešto“ naći i u jednakoj poziciji, boreći se protiv sata i pozicije. On savija noge „u klupko“, hvata „zalet“ rukama, a onda ih za kratko stavi u džepove od sakoa, naginje se nad tablom, pogleda na sat i onda – nježno povuče figuru, kao da želi time obuzdati neurozu. Karpov ponekad „treska“ nogama, ali je teško na njemu vidjeti neurozu. On nastoji „ošamutiti“ suparnika u vremenskoj oskudici. Ponekad je to donijelo uspjeh, ali je Karpov nekoliko puta time napravio promašaj. U stvari, mnogi mu zamjeraju da je u nekoliko partija, igrajući na protivnikov nedostatak vremena, igrao suviše površno i ispustio dobitak.
Bora Ivkov
U nedavno objavljenoj biografiji Karpov navodi partiju protiv Ivkova, s turnira u Caracasu, 1970. godine, u kojoj je Ivkov ponudio remi, a Karpov je odbio, igrajući na suparnikov zeitnot. Karpov je na kraju izgubio. To je jedna izgubljena partija koju Karpov daje u zbirci svojih izabranih partija. On i izvodi iz toga didaktički zaključak: „Otada sam odlučio da više nikada ne igram na suparnikovo vrijeme“. Ipak, tu pouku on nije koristio u svom meču u Bagiju.
Čim povuče potez, Korčnoj odlazi od stola, ostavljajući partnera da razmišlja, a on se odmara u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Čak i u relativnoj oskudici vremena Korčnoj primjenjuje tu maniru. Možda on to čini da bi bio dalje od partnera i samo onda „kad je nužno“, a možda i radi toga da bi umirio samog sebe.karpov skoro nikada ne ustaje od table. Jedino kad je zadovoljan pozicijom on šeće po sceni („na svojoj polovini“), dajući time do znanja i partneru da je zadovoljan načinom na koji je riješio probleme. Točno u 19:15 sati sucu se javlja konobar koji Karpovu donosi jogurt. Svjetski prvak obično odnosi piće u sobu za odmor.Novinari su taj jogurt nazvali „pićem kojim vraća snagu“. Korčnoj obično na sceni, u svojoj fotelji za odmor, „ugrabi“ između poteza da popije kavu iz termosa ili da pojede komad švicarske čokolade.
Sitne i krupne žalbe igrača su sada skoro prestale. Ipak, oni su osjetljivi na sve što se događa na sceni. Za vrijeme 29. partije Korčnoj je skrenuo pažnju sucu da fotoreporter „Paris-Matcha“ snima igrače kroz odškrinuta vrata na galeriji, na daljini od 20 metara. Karpovu smeta buka uređaja za klimatizaciju.
Za tri mjeseca igrači nisu prozborili međusobno nijednu riječ.
Korčnoj više voli s partnerom „govoriti“ preko suca, pa i kad treba ponuditi remi. Ali, što treba uraditi kad igrač želi popraviti figuru: treba li prvo poći do suca i kazati uobičajeno „jadoube“, da bi to ovaj saopćio suparniku.
Sve se ovdje obavlja šuteći i kad treba ponuditi remi i kad treba predati partiju. Te „seanse šutnje“ ponavljaju se iz partije u partiju već 86 dana.
Karpov je ovako opisao pojedinosti o nastavku prekinute partije: „Poslije prekida otišao sam spavati veoma kasno, zapravo ujutro. Zamolio sam da me ne bude do podne. Nešto prije 12 probudili su me. U sobu je došla delegacija – glavni sudac, češki velemajstor Filip, član Biroa FIDE Edmondson… Filip je otvorio kuvertu u kojem se nalazilo pismo o predaji. Telefon je počeo zvoniti i nije prestajao. Zadovoljan sam pobjedom, ali ne i minimalnim rezultatom. Što se tiče mog suparnika, on je bio i ostao jak igrač.
Partije su bile veoma borbene i zanimljive. Ipak, grješke smo pravili i ja i moj rival. Poslije 20. partije bilo je jasno da je pobjeda u mojim rukama…“
O meču u cjelini Karpov kaže: „To je bilo najteže takmičenje u mom životu“. Smatra da je 8., 27., 32. i možda 14. partiju odigrao u potpunosti dobro. „Bez otpora sam izgubio 11. partiju, a razočarala me 31. u kojoj sam u potezu propustio remi. Teret ovog meča podnio sam lakše nego prije četiri godine u Moskvi. Onda sam izgubio 5, a ovdje na Filipinima samo tri kilograma. Svaki igrač ima slabe dane. Kod mene se pojavila kriza u trenutku kad sam iz četiri partije izvukao samo pola boda. Međutim, kad sam iz zabilježio petu pobjedu, psihološki sam došao u takvu situaciju da sam mogao sebi dozvoliti i takav luksuz izgubiti dosta, a moj suparnik ništa. Kad sam došao u dobivenu poziciju u posljednjoj partiji, jedino sam u sebi pomislio – ne treba žuriti. U ovom meču sam uopće žurio, a to mi se ponekad svetilo“.
Karpov smatra da je Korčnoj bio u boljoj formi u prvom meču u Moskvi.
Zamjera Korčnoju da je od početka meča stvarao zategnutu atmosferu, da je upućivao pogrdne riječi i njemu i članovima sovjetske delegacije: „Ja sam prelazio preko toga. Šutio sam i ništa nepovoljno nisam rekao o Korčnoju.“
Na pitanje kakvu je ulogu imao doktor Zuhar, Karpov je odgovorio: „On je pomogao da lakše podnesem pritisak i napetost poslije partija, pa je njegova pomoć bila čisto psihološke prirode i nema nikakve veze s parapsihologijom.“
Druga strana je puna ogorčenja. „Karpov je primjenjivao najrazličitije trikove“ – žalio se Korčnoj na meč u Bagiju. „On nije birao sredstva da dođe do cilja. Doveo je famoznog Zuhara, prestao da se rukuje prije početka partije, ljuljao se u fotelji nastojeći me dekoncentrirati. Cijela sovjetska delegacija bila je mobilizirana da takvim sredstvima dobije meč. Jednostavno, borio sam se protiv jedne monstruozne mašinerije. FIDE bi se trebala pozabaviti i razmotriti metode koje su primjenjivali u ovom meču.“
Korčnojev sekundant Michael Stean je izjavio da se meč normalno odvijao dok je u Bagiju bio predsjednik FIDE, dr Max Euwe. „Čim je on otputovao s Filipina, otpočeo je nevjerojatan pritisak. Mi smo nastojali Korčnoja poštedjeti tog nerviranja ali, ipak, nije bilo moguće sve otkloniti. Korčnoj, razumljivo, nije došao na završnu ceremoniju u znak protesta zbog neravnopravnog tretmana i pristranosti domaćina, što nije vjerovao da se može dogoditi.“ Po Steanovom mišljenju, cijela kampanja bila je lukavo smišljena i sračunata da se provede pred odlučujuću partiju.“
Zanimljiv je osvrt na meč u Bagiju koji je dao velemajstor Tony Miles: „Nositelj titule šampiona Karpov dokazao se proteklih godina kao vjerojatno najveći svjetski prvak minulih vremena. Jedini koji bi mu to mogao osporiti bio bi, pomalo već prežaljeni, Robert Fischer. Odazivao se pozivima i sudjelovao na najjačim turnirima u raznim krajevima svijeta i skoro uvijek pobjeđivao. Uostalom, prognoze i pred ovaj meč su bile da je u pitanju najobičnija formalnost. Korčnoj je, doduše, bio veoma motiviran i pokazao ogromnu izdržljivost, ali je zato pokazao u nekim fazama nepromišljenost. On, po pravilu, gotovo redovno kuburi s vremenom, a to ga je mnogo puta skupo stajalo…“
Karpov je dobio trinaestu, četrnaestu i sedamnaestu partiju, zatim je Korčnoj dobio dvadeset prvu, pa Karpov dvadeset sedmu partiju. Uvjerljivo vodstvo od 5:2, ako se tome doda i podatak da je Karpov tri puta pobjedio kao crni, nagovještavalo je brzi kraj meča. Međutim, sve to kao da je uljuljkalo svjetskog prvaka. Izgledalo je da mu je pobjeda u rukama i one se psihički opustio. To njegovo opuštanje najbolje ilustrira 28. partija. Ona je bila jedna od najoštrijih i najkompliciranijih u cijelom meču. Karpov je u početku stekao bolju poziciju, s bijelim figurama, zatim je Korčnoj kao crni izjednačio igru, da bi na kraju Karpov prepustio inicijativu suparniku, a ovaj je efikasnom igrom i najkraćim putem postigao pobjedu. Sve se to događalo upravo u onom trenutku kad su svi mislili da je izazivač u „knock-downu“ i da je meč riješen.
Nakon ove partije Korčnoj izjavljuje: „Nastavljam i dalje s borbom“. U njemu je tinjala prikrivena nada da nije sve izgubljeno. Djelovalo je kao da ulazi u formu, za razliku od svjetskog prvaka koji je igrao sve slabije.
NAPAD PO SVAKU CIJENU
Korčnoj dobiva i 29. partiju. Igra s bijelim figurama englesku partiju. Korčnoj očevidno ne želi remi. Igra oštro, traži po svaku cijenu šansu za napad i to u jednoj „suhoparnoj“ poziciji. I začudo, zbog možda nepotrebnog manevra crnog lovca, bijeli je dobio šansu da napadne izoliranog pješaka. Stanje se odjednom mijenja, Korčnoj stoji nešto bolje, ali se još ne vidi dobitak. On nastavlja igrati uporno tražeći priliku za osvajanjem pozicije. Osvaja jednog pješaka. U konačnici igra vrlo precizno i koristi i „mikroskopske“ prednosti. Konačno nalazi elegantan put ka pobjedi i Karpov predaje partiju. Više nije mogao zaustaviti bijelog pješaka, a za njegovo izvođenje morao bi žrtvovati figuru. Rezultat poslije ove partije je 5:4.
Slijedeća partija završava remijem, a 31. ponovo dobiva Korčnoj. Igra se varijanta daminog gambita u kojoj Korčnoj očevidno računa na dugotrajnu i upornu inicijativu. Ovaj tip pozicije, s takozvanim minoritetnim napadom, poznat je iz mečeva Aljehina s Capablancom i Euweom. Gubi obično onaj tko pokuša nešto poduzeti. Korčnoj uspijeva u 71. potezu, u nastavku partije, prinuditi svjetskog prvaka na predaju. Rezultat je izjednačen i ostaje borba za jednu pobjedu koja nosi titulu svjetskog prvaka.
Ono što je poslije 27. partije izgledalo nemoguće, ono u što vjerojatno ni sam Korčnoj tada nije vjerovao, ipak se dogodilo. Poslije 27. partije Korčnoj je izjavio da je za njega meč izgubljen. Čak i oni koji su vjerovali u njegovu poslovičnu borbenost nisu očekivali ovakav preokret. – Od rezultata koji je skoro sigurno garantirao pobjedu Karpova do ovoga koji nosi potpunu neizvjesnost. Poslije ove partije Korčnoj raspoloženo izjavljuje: „Sve je moguće…“ Michael Stean dodaje:“Ovo je, zaista, hollywoodski triler. Kao da nije šahovski meč. Mi u Korčnojevom štabu očekivali smo da se dogodi čudo i ono se zbilja dogodilo…“
Ali i ta neizvjesnost je trajala kratko.
Već u idućoj partiji odlučen je ishod meča. Korčnoj je ovu partiju izgubio još u otvorenju, a Karpov je igrao izuzetno dobro – ostvario je dominaciju u centru i napad na kraljevoj strani. Korčnoj je dospio u vremensku oskudicu i posljednjih devet poteza povukao je za nepuna dva minuta. Koliko je pri tom napravio grješaka i u inače teškoj poziciji, teško je reći. Karpov je nezadrživo napredovao sa dva pješaka na daminoj strani, dok je Korčnoj samo grabio da povuče poteze. Pozicija pri prekidu partije nikome nije ulijevala vjeru da će doći do nastavka.