Marketing
IZAZIVAČ PRVAKA SVIJETA VIKTOR KORČNOJ
Viktor Ljvovič Korčnoj ima nadimak „Strašni Viktor“. Rođen je 23. lipnja 1931. godine u Lenjingradu. Završio je studij povijesti na Lenjingradskom sveučilištu. Između povijesti i šaha opredijelio se za šah i to mu je životni poziv kojim se bavi i danas.
Šahovski majstor postao je 1951. godine u svojoj dvadesetoj godini, međunarodni majstor 1954., a velemajstor 1956. godine. Na prvenstvu Sovjetskog Saveza pojavio se prvi put 1952. godine i zauzeo šesto mjesto. Kasnije je u tri navrata osvajao titulu prvaka SSSR: u Lenjingradu 1960., u Erevanu 1962. i u Kijevu 1965.
Na posljednjem turniru osvojio je čak dva boda više od Talja i Bronsteina. Pobjeđivao je na mnogim jakim međunarodnim turnirima, sudjelovao je na turnirima kandidata za svjetskog prvaka i bio finalista. Sada, po drugi put, izazivač je svjetskog prvaka Anatolija Karpova. Po ocjeni šahovskih eksperata već duže vrijeme je jedan od najjačih turnirskih igrača i meč igrača na svijetu. Službeno je bio drugi igrač i na rating listi nalazio se odmah iza Karpova s 2650 bodova.
U knjizi „Šah je moj život“ Korčnoj o sebi kaže: „Rodio sam se 1931. godine za vrijeme prvog Staljinovog petogodišnjeg plana. Roditelji su mi bili siromašni i život mi nije bio ni malo lak. Moja majka je bila žena ekscentričnog karaktera i naša obitelj se brzo razbila. Kako je bila veoma siromašna, ubrzo joj je bilo nemoguće me hraniti i podizati, pa me je predala ocu njegovoj obitelji. Majka je svirala klavir, završila je konzervatorij, ali je i pored toga uvijek ostala siromašna, što me je zaprepašćivalo. Tijekom desetljeća svog radnog života nije bila kadra steći čak ni najobičniji namještaj. Cijelog života nije imala ni svoj klavir, nego ga je redovno iznajmljivala. Odrastao sam s očevom rodbinom. Pripadali su poljskom plemstvu, ranije veoma bogatom.
Kršten sam kao katolik. Otac mi je bio profesor ruskog jezika i književnosti, ali i inženjer za rashladne uređaje…“
Kao dječak preživio je rat sa svim strahotama koje su proživljavali Lenjingrađani. U ratu mu je poginuo otac, sahranio je babu koja ga je čuvala.
I svoje studije na Lenjingradskom univerzitetu smatra za promašaj: „Tek desetljećima kasnije shvatio sam da sam studirajući povijest mnogo izgubio. Trebao sam se upisati na kurs nekog stranog jezika, jer za šahovskog majstora su jezici veoma bitna stvar…“
Post je objavljen 08.09.2006. u 16:31 sati.