Za razliku od Bagija, izazivač je poraz priznao na športski način. Čak je i nazočio završnoj ceremoniji na kojoj je glavni sudac Paul Klein proglasio Karpova za pobjednika.

Osim jednog incidenta, kad se Korčnoj za vrijeme partije izravno obratio, uvrjedljivim riječima Karpovu, jer ga je očevidno nerviralo što se ljulja u svojoj stolici, nije bilo nijednog od onih spektakularnih van šahovskih duela, koji su zabavljali svijet željan skandala. U Meranu se više igrao šah, a manje vodila politika, propaganda i pravile egzibicije koje sa šahom nemaju mnogo zajedničkog.

Pobjeda Karpova je uvjerljiva i potpuno zaslužena. On je meču pristupio krajnje ozbiljno, ni jednog momenta ne podcjenjujući suparnika. Pružio je vrlo dobru i solidnu igru. Pripremio se temeljito i nije dozvolio nikakvo iznenađenje. Korčnoj je postupio sasvim suprotno. Došao je na meč nespreman i to se odrazilo poražavajuće po njega. Brzo i uvjerljivo vodstvo Karpova najbolje je ilustriralo koliko je značajan taj period koji predstoji meču, a na koji je još Botvinnik svojevremeno ukazivao. Za Korčnoja je ovo vjerojatno definitivni silazak sa scene, bar kad su mečevi za prvenstvo svijeta u pitanju, i on neće imati prigodu da se s iskustvom koje je izvukao iz ovog meča, koristi. Ali, tko zna, njega su mnogi i poslije poraza u Bagiju otpisali. On se kao Feniks dizao iz pepela, da bi nastavio poput Sizifa gurati svoj kamen, uporno i postojano.

Na završnoj tiskovnoj konferenciji, Korčnoj je doduše izjavio, da ako u slijedećem ciklusu mečeva kandidata bude pobjednik, neće igrati meč s Karpovom, predat će ga bez borbe.
Karpov je vjerojatno poslao u Moskvu brzojav u stilu „Na zapadu ništa novo“.
Post je objavljen 21.09.2006. u 23:05 sati.