Pregled posta

SEANSE ŠUTNJE

Karpov i Korčnoj primjećuju sve što se događa na sceni i u sali Kongresnog centra, pa čak i onda kad su duboko utonuli u poziciju na šahovskoj tabli. Oni vide sve, čuju sve – jedino nastoje jedan drugog ignorirati i ne primijetiti.. Njihovi pogledi ni prije početka ni za vrijeme partije se ne susreću. Oni uvijek dolaze na vrijeme, skoro nijednom nijedan od njih nije zakasnio na početak partije. Korčnoj istina nije došao na nastavak 27. partije, ali se ispostavilo da je to bio nesporazum, jer je Keane trebao u njegovo ime predati tu partiju.



Karpov dolazi točno minutu prije početka igre. Hitrim kratkim koracima stupa i ide pravo za šahovski stol na sredini scene. Korčnoj nekada dođe i pet minuta ranije. Noseći veliki termos s kavom, on obično ne žuri ka stolu. Odmara se prvo u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Obojica se, uz obostrane naklone, pozdravljaju sa sucima. Prve tri minute igre pripadaju fotoreporterima i snimateljima, koji nastoje ugrabiti što više snimaka.
Svjetski šampion često baci pogled na gledalište i na snimatelje, dok je Korčnoj „zauzet“ studiranjem formulara za pisanje partije i nezainteresiran za ostale, pogotovu za partnera koji sjedi preko puta. Od devete partije, kada je sukob zaoštren zbog odbijanja Karpova da se rukuje prije partije Korčnoj je prestao u formular upisivati ime svog suparnika. To mora učiniti sudac. Očevidno Korčnoj ne želi „spominjati“ ime svog partnera čak ni pismenim putem…
Prve poteze vuku obično velikom brzinom, tako da demonstratori jedva stižu pratiti ih. Ponekad se u tim analizama, pripremljenim u „domaćim laboratorijima“, ponešto poremeti i onda nastaje dugo razmišljanje. Korčnoj ponekad zastane već kod drugog poteza i utroši po petnaestak minuta vremena.
Korčnoju kao da je u tome uzor Bronstein, koji je poznat po tome što ponekad na prvi potez razmišlja i po 50 minuta. Karpov igra brzo, kao njegov uzor u šahu Capablanca.
Korčnoj igra s naporom, muči se tražeći plan, pokušavajući „nešto“ naći i u jednakoj poziciji, boreći se protiv sata i pozicije. On savija noge „u klupko“, hvata „zalet“ rukama, a onda ih za kratko stavi u džepove od sakoa, naginje se nad tablom, pogleda na sat i onda – nježno povuče figuru, kao da želi time obuzdati neurozu. Karpov ponekad „treska“ nogama, ali je teško na njemu vidjeti neurozu. On nastoji „ošamutiti“ suparnika u vremenskoj oskudici. Ponekad je to donijelo uspjeh, ali je Karpov nekoliko puta time napravio promašaj. U stvari, mnogi mu zamjeraju da je u nekoliko partija, igrajući na protivnikov nedostatak vremena, igrao suviše površno i ispustio dobitak.


Bora Ivkov

U nedavno objavljenoj biografiji Karpov navodi partiju protiv Ivkova, s turnira u Caracasu, 1970. godine, u kojoj je Ivkov ponudio remi, a Karpov je odbio, igrajući na suparnikov zeitnot. Karpov je na kraju izgubio. To je jedna izgubljena partija koju Karpov daje u zbirci svojih izabranih partija. On i izvodi iz toga didaktički zaključak: „Otada sam odlučio da više nikada ne igram na suparnikovo vrijeme“. Ipak, tu pouku on nije koristio u svom meču u Bagiju.
Čim povuče potez, Korčnoj odlazi od stola, ostavljajući partnera da razmišlja, a on se odmara u fotelji u prednjem dijelu pozornice. Čak i u relativnoj oskudici vremena Korčnoj primjenjuje tu maniru. Možda on to čini da bi bio dalje od partnera i samo onda „kad je nužno“, a možda i radi toga da bi umirio samog sebe.karpov skoro nikada ne ustaje od table. Jedino kad je zadovoljan pozicijom on šeće po sceni („na svojoj polovini“), dajući time do znanja i partneru da je zadovoljan načinom na koji je riješio probleme. Točno u 19:15 sati sucu se javlja konobar koji Karpovu donosi jogurt. Svjetski prvak obično odnosi piće u sobu za odmor.Novinari su taj jogurt nazvali „pićem kojim vraća snagu“. Korčnoj obično na sceni, u svojoj fotelji za odmor, „ugrabi“ između poteza da popije kavu iz termosa ili da pojede komad švicarske čokolade.
Sitne i krupne žalbe igrača su sada skoro prestale. Ipak, oni su osjetljivi na sve što se događa na sceni. Za vrijeme 29. partije Korčnoj je skrenuo pažnju sucu da fotoreporter „Paris-Matcha“ snima igrače kroz odškrinuta vrata na galeriji, na daljini od 20 metara. Karpovu smeta buka uređaja za klimatizaciju.
Za tri mjeseca igrači nisu prozborili međusobno nijednu riječ.



Korčnoj više voli s partnerom „govoriti“ preko suca, pa i kad treba ponuditi remi. Ali, što treba uraditi kad igrač želi popraviti figuru: treba li prvo poći do suca i kazati uobičajeno „jadoube“, da bi to ovaj saopćio suparniku.
Sve se ovdje obavlja šuteći i kad treba ponuditi remi i kad treba predati partiju. Te „seanse šutnje“ ponavljaju se iz partije u partiju već 86 dana.


Post je objavljen 06.09.2006. u 17:41 sati.