Marketing
ŠAH JE MOJ ŽIVOT
Kad ga pitate u kojem uzrastu je najpogodnije djetetu započeti baviti se šahom, skoro uvijek odgovara : „Strpljenja. Ima vremena. Igranje šaha je opasna stvar. Ako desetogodišnjak počne igrati šah, za njega prestaje normalan život. On postaje kandidat za ludnicu. Da, upravo za ludnicu… Ponekad se i sam osjećam istrošen, umoran, rezigniran, na kraju snage.
Poželim pobjeći iz tog mračnog i neprohodnog labirinta, ali ne vidim izlaz. I kuda onda bježati ? Jedino među ljude. U prirodu, šetnju… Najčešće igram tenis, mada i tada mislim na šah. U mojoj glavi uvijek je prisutna šahovska tabla. Zamislim figure i otpočinjem igru.“ Teško je ustvrditi tko je pobjednik tih imaginarnih partija, jer se ništa ne da pročitati s Korčnojevog lica. U stvari, njegov izraz je uvijek isti.
U više navrata doživio je „nezgodu“. Tako Viktor naziva svoje poraze. No, priznaje da je suparnik bio bolji, od Korčnoja, se samo izuzetno može čuti. „Kad gubim osjećam se kao da preko mene prolazi vlak. Čitava kompozicija. Morate me shvatiti. Šah je moj život, moja krv. Kad gubim imam osjećaj da gubim život.“
Do pojave Kasparova, s trojicom vodećih svjetskih majstora Korčnoj ima negativan score – s Keresom, Portischem i Karpovom. S Fischerom je egal – rezultat iz osam odigranih partija je 4:4. Sve druge šahiste koji su mu se suprotstavili, potukao je bez milosti.
Za Keresa je pun hvale i komplimenata, što je od njega čuti prava rijetkost. „On me je, jedini, iz tog svijeta šaha, potukao do nogu. To je šahovski erudita kakav se rijetko sreće. Za glavu je viši i od nekih svjetskih prvaka.“
Za Korčnoja, Karpov, kao da nije svjetski prvak : „Karpov nikada nije bio šahovski kralj. Zapamtite – nikada ! Istina, oficijelno jest, ali suštinski nije. A suština je važna. Ja sam jedini šahovski kralj, mada nekrunisani. Tako se osjećam.“
U BAGIJU SU ME PRODALI
Naročito je osjetljiv kad se spomene meč u Bagiju. „U Bagiju su me prodali. Znate li što to znači? Prodali. Kad sam u 31. partiji meča izjednačio rezultat na 5:5, pripremio sam sa sekundantima jedno iznenađenje u Pirčevoj obrani. Želio sam svog suparnika izbaciti iz sedla, odvući ga na manje ispitane staze i natjerati tog malog da jednom počne misliti svojom glavom. Iznenađenje smo pripremili u devetom potezu. Sve do tog poteza igralo se brzo. A i taj potez on je odigrao bez razmišljanja. Odmah mi je proletjelo kroz glavu: „Viktore, tebe su prodali“. Bio sam šokiran. Dalje sam vukao poteze po inerciji.“
Da li intimno Viktor Korčnoj vjeruje da će se ipak popeti na šahovski Olimp i da će lovorov vijenac najzad krasiti i njegovu glavu? Evo što on na to odgovara: „Siguran sam da vrijeme više ne radi za mene. Zato sam sve podredio cilju da konačno osvojim titulu prvaka svijeta. Najprije u Moskvi, a potom u Bagiju, otkrili su moja ranjiva mjesta, iako od toga nije imun ni Karpov. Na Filipinima se nije igrao šah. Tamo se ratovalo. Ratovalo do istrebljenja. Kad sam izjednačio rezultat i kad je psihološka prednost prešla na moju stranu, a time i zračak nade da ću postići pobjedu osjetio sam se odjednom ugroženim. Kao da ću izgubiti život.
Oko mene je rasla čudna napetost. Nisam paranoik, ali sam osjetio da se nešto izmijenilo u atmosferi oko mene. Teško je to pojasniti. Jednoga dana sve ću objelodaniti javnosti. Sve ono što me je morilo i pritiskivalo godinama. No, dosta o tome. Sad se trebam skoncentrirati na posljednji juriš. Ako želim zaokružiti svoju šahovsku, pa i ljudsku biografiju, moram se domoći titule svjetskog prvaka. U protivnom, kao i mnoge moje prethodnike, spominjat će me kao nesretnog junaka ove drevne igre, koga su pehovi i tragične okolnosti omele. Jer, konac djelo krasi:“
Post je objavljen 12.09.2006. u 21:41 sati.