Marketing
KARPOV – KORČNOJ
Kad je 18. listopada 1978. godine u Bagiju na Filipinima u 11 sati i 22 minute. Korčnojev sekundant Britanac Raymond Keene, telefonom pozvao zamjenika glavnog suca meča Miroslava Filipa i saopćio mu da Korčnoj neće nastavljati prekinutu, 32. partiju meča, mnogi su povjerovali da je to bio trenutak Korčnojevog oproštaja od mečeva za prvenstvo svijeta u šahu.
Puno je logike koja je upućivala na takav zaključak. Prije svega, Korčnoj je objektivno prošao svoj igrački zenit, a osim toga, na svjetsku šahovsku scenu stupili su novi korifeji koji su ozbiljno ugrozili primat „staroj gardi“. Ali Korčnoj ne bi bio ono što jest, da mnogima, a Karpovu vjerojatno najviše, nije priredio još jedno iznenađenje. Pobijedivši u mečevima kandidata, prvo neugodnog i tvrdog Petrosjana, a zatim solidnog i temeljito pripremljenog Polugajevskog, došao je do finalnog meča u kojem ga je kao partner čekao na iznenađenje mnogih Nijemac Hubner. Taj meč je svojim neobičnim i neočekivanim završetkom izazvao mnoge nedoumice, jer je Hubner, takoreći, preko noći donio jednu iznenadnu odluku, predao je meč i otputovao kući. Jedan od najvećih boraca u povijesti šaha Viktor Korčnoj, čovjek bez domovine, ponovo je postao izazivač svjetskom prvaku Anatoliju Karpovu.
MEČ JE OTPOČEO BEZ INCIDENATA
Šahovski svijet, a i onaj drugi, očekivao je pregršt neugodnosti vezanih uz meč koji je slijedio, međutim i svjetska šahovska organizacija i budući organizatori dobro su proanalizirali sve što se dešavalo tri godine ranije u dalekom Bagiju. Iskustvo je bilo veoma dragocjeno. Jedinu polemiku izazvala je odluka predsjednika FIDE, velemajstora Olaffsona, da pomakne početak meča ne bi li sovjetskoj strani dao vremena da dobije dozvolu za iseljenje Korčnojeve žene i sina iz Sovjetskog saveza. Uslijedila je vrlo žestoka reakcija sovjetske šahovske federacije, pa je Kongres FIDE održan u Atlanti donio odluku da meč počne 1. listopada 1981.
Sami pregovori su tekli lakše nego što se pretpostavljalo, a obje strane su iskazale veću dozu tolerancije od očekivanog. Tako je Korčnoj dobio suglasnost suparnika da igra pod švicarskom zastavom.
Većina istaknutih velemajstora se u svojim prognozama izjasnila da je Karpov apsolutni favorit. U pobjedu Korčnoja vjerovao je samo on.
Poslije blistave pobjede na velikom turniru u Moskvi, Karpov je igrao još samo na turniru u Amsterdamu gdje je podijelio drugo i treće mjesto s Portischem iza Timmanom. Zatim se povukao u Podmoskovlje pripremajući se veoma ozbiljno i temeljito za idući meč.
Korčnoj je uostalom iako imajući solidno iskustvo, jer je već u dva navrata odigrao teške mečeve s Karpovom, izabrao sasvim drugi plan priprema, igrao je štoviše do samog početka meča, na raznim turnirima. Očekivao je da će tako postići vjerojatno maksimalnu igračku formu. Korčnoj se stalno žalio da je zbog bojkota od strane sovjetskih velemajstora u hendikepiranom položaju, jer ne igra na jakim turnirima. Zato je koristio svaku prigodu koja mu se ukazala i neprekidno igrao.
Po svršetku meča u Bagiju, kad su ga upitali zašto nije koristio svoje najjače oružje protiv Karpovljevog repertoara otvaranja, Francusku obranu, odgovorio je da se nije želio izlagati riziku, jer je očekivao da je suprotna strana dobro analizirala to otvorenje i pripremila neke novosti. Zatim je dodao da je otvorena španjolska partija položila ispit. On se očevidno, i sada uzdao u to prastaro otvorenje, ali je doživio mnogo gorkih trenutaka. Karpovljeve pripreme su bile znatno bolje, to je pokazao i sam početak meča. Bez pozdrava, hladno i gotovo neprijateljski otpočeli su u tirolskom gradiću Meranu, svoj drugi, a trideseti po redu meč za titulu svjetskog prvaka.
Post je objavljen 14.09.2006. u 18:40 sati.