monasticism

Prvi put kršćanske predaje jest put čitanja Pisma (lectio divina, božansko čitanje), čitanje biblijskih tekstova. Bog nam je progovorio. Njegovu Riječ imamo u Starome i u Novome zavjetu. To je Sveto pismo, spasonosno za naš život.

Ali svako malo doživljavam ljude koji se boje čitati Bibliju. Oni u njoj neprestano nailaze na mjesta u kojima je riječ o paklu i prokletstvu. Umjesto da se pitaju što ova mjesta uistinu znače, oni su toliko usredotočeni na svoj strah da misle da su u svakome slučaju prokleti. Drugi Pismo čitaju naočalama kroz koje u svakoj riječi vide predbacivanje samima sebi.

Ako Bibliju čitamo krivim naočalama, studij Pisma neće nam dalje pomoći na našemu putu. Naprotiv, Bibliju ćemo zlouporabiti za to da svoje nerazrađene probleme projiciramo u Bibliju. Tada ćemo neprestano citirati Bibliju. Ali time nećemo reproducirati duh Isusa Krista, nego vlastitoga zloduha kojega opravdavamo biblijskim citatima.

Sveti Augustin je još prije 1600 godina pokazao kojim naočalama trebamo čitati Bibliju. Ako me riječ Biblije ljuti, tada to uvijek pokazuje da ovdje imam krivo viđenje o sebi i o Bogu. A ljutnja je izazov raditi na mome načinu gledanja i pustiti da mi Biblija daruje jedno drukčije shvaćanje sebe.

Božja riječ je protivnik tvojoj volji sve dok ne postane začetnikom tvoga spasenja. Dokle god si svoj vlastiti neprijatelj, i Božja riječ je tvoj neprijatelj. Budi svoj vlastiti prijatelj, tada će i Božja riječ biti u skladu s tobom. (Augustin)

Isus nas svako malo provocira upravo u mnogim prispodobama. Provocira nas da bismo pogledali bolje o čemu se stvarno radi u našem životu i nije li naša slika Boga shvaćena preusko. Kad se ljutim na Isusove riječi, mogu se pitati koji se model života tu u meni javlja ili na koje uvrjede iz moga djetinjstva me ove riječi podsjećaju ili koje su demonske slike o Bogu tu u meni dodirnute. Ljutnja je tada povod da radim na svojoj slici o sebi i slici o Bogu. Razumjeti Božju riječ znači: iznova razumjeti sama sebe. A to znači: postati svoj vlastiti prijatelj. Ako prijateljski postupam sa samim sobom, tada je i Božja riječ moj prijatelj. I obratno: Božja riječ hoće me pozvati na to da dobro postupam prema samomu sebi, da samomu sebi postanem prijatelj. Tada dolazim u sklad s Božjom riječi, sa sobom i s Bogom.

Naspram "fundamentalističkim" čitateljima, koji Bibliju rabe kao oružje, postoje i "liberalni" čitatelji i čitateljice, koji bi biblijska mjesta, koja njima ne odgovaraju, najradije prekrižili. Oni se, konačno, postavljaju iznad Biblije. I oni nisu spremni pustiti da ih Biblija stavi u pitanje. Ako me biblijski tekst vrijeđa ili ljuti, bilo bi važno istražiti kod samoga sebe koje stare povrijede su u meni prozvane. Tako bi me biblijski tekst mogao pozvati da pogledam svoje ranije uvrjede i da ih obradim tako da mogu ozdraviti. Ne stavim li ih u spasonosnu Božju ljubav, zaklonit će mi jasan pogled na Božje riječi u Bibliji. Tada ću biblijska mjesta sve više odbacivati kao da više nisu suvremena. Ali to je krivi put a ne spasonosan i oslobađajući put odnosa prema Bibliji.

Kad čitamo Bibliju, ne radi se o tome da točno istražujemo o čemu su autori tada razmišljali ili koja se teologija krije iza toga. Papa Grgur Veliki misli da bismo u Božjoj riječi trebali otkriti Božje srce. Pri čitanju Biblije radi se uvijek o tome da se susretnem s Božjim srcem i da se u Bogu na nov način susretnem sa samim sobom. Čitati Bibliju uvijek je nešto subjektivno. Ja vodim dijalog između riječi koju čitam i moga konkretnoga života. Moj život izlaže Pismo, a Pismo izlaže moj život. Ako razumijem tekst, bolje razumijem i sama sebe. Stoga kad čitam Bibliju, uvijek se pitam:
• Što mi Bog sada, u ovome trenutku, hoće ovom riječju reći?
• Koje slike se u meni javljaju? Koje mi asocijacije dolaze?
• Što je danas za mene poticaj?

Često je bolje uopće puno ne "razmišljati", nego jednostavno pustiti da Božja riječ padne u srce. Tada sebi govorim: "Ova riječ opisuje pravu stvarnost. Ako je ova riječ u redu, kako se onda osjećam, kako opažam svijet i sebe?"Pustim li da Božja riječ padne u moje srce, ona će u meni proizvesti mir i slobodu, širinu i ljubav.

Dobro je sam čitati Bibliju. Najbolje započnite s Evanđeljima. Započnite s Markovim evanđeljem i pročitajte ga od početka do kraja. Pokušajte sebi zamisliti Isusa kako raspravlja s farizejima, kako raspravlja s Vama. Zamislite sebi prizore povijesti spasenja. Vi ste gubavac koji sebe ne može podnositi, koji je nesposoban sebe prihvati ti pa se stoga osjeća odbijen od drugih. Vi sami ste uzeti: strah sapinje, blokira, ne da vam izići iz sebe. Vi ste slijepac: zatvorili ste oči pred samima sobom. A zatim si zamislite što Isus čini s bolesnikom i što želi danas reći Vama kako Vas želi dodirnuti. Uvijek se radi o istodobnosti, nikada o sjećanju na tekst koji je davno prošao. Danas se nama treba dogoditi ono što se tada dogodilo s ljudima. Luka to jasno govori kad sedam puta govori o "danas". Zakeju, nadcariniku, koji je bio pun kompleksa manje vrijednosti i stoga podcjenjuje druge i svoju vrijednost mora dokazati svojim bogatstvom, govori: "Danas mi je proboraviti u tvojoj kući"(Lk 19,5). Kad u svoju kuću pustimo Isusa, čut ćemo Isusovo obećanje: "Danas je došlo spasenje ovoj kući" (Lk 19,9).

Cilj čitanja Biblije jest da postanemo zdravi i cjeloviti, da naše rane ozdrave, da se možemo pomiriti sa svojim životom i da svoje oči otvorimo za Boga koga nam je navijestio Isus, drukčije nego pismoznanci. Tada ćemo Bibliju čitati ispravno ako se i na nas bude odnosila Markova primjedba: "Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci"(Mk 1,22). Bibliju ne možete čitati mirno se naslonivši. Morate se upustiti u nju, pustiti da Vas ona izazove. Tada će vam se otvoriti oči i Vi ćete na nov način otkriti sebe i Boga. Ali je također dobro Bibliju čitati u zajednici. Pritom se ne radi o tome da proširite svoje znanje o Bibliji. Važnije je da svatko rekne što ga dodiruje i oslovljava i koje se asocijacije u njemu javljaju. Mnoge oči će s različitih strana promatrati biblijski tekst i na svjetlo iznositi novo. Načini gledanja drugih potiču me da sam u tekstu otkrijem novost. Zajedno stvaramo tada ozračje dodirnutosti. I sebe iskusujemo kao one kojima se Bog obratio i podigao, kao one koje Bog ljubi i spašava.

Anselm Grün, Biti cjelovit čovjek