monasticism

Mnoge izreke otaca su odgovori na pitanja koja su često jako općenita: "Što mi je činiti?" "Kaži!". Odgovori mogu biti različiti, ovisno o raspoloženju onoga tko postavlja pitanja. Bezarije na to pitanje odgovara: Šuti i ne mjeri se s drugim! Antun pak odgovara: Ne uzdaj se u vlastitu pravednost i ne kaj se za ono što je prošlo i uči se obuzdati jezik svoj i trbuh. A Makarije odgovara na isto to pitanje: Ne čini nikome nažao i ne sudi nikoga! Tako čini i živjet ćeš.

Oci očito osjećaju što osoba u nevolji treba da bi pronašla istinu, susrela Boga i predala mu se. Monah se treba držati jedne jedine vježbe ili dva ili tri aspekta života. Kada je dosljedan, napredovat će na svom duhovnom putu, razumjet će tko je Bog i što je smisao njegova života. Jedna jedina vježba koje se drži dosljedno dulje vrijeme može biti dovoljna da ga preobrazi. Suočit će ga s njegovim ograničenjima, otkrit mu njegovu nemoć i tako ga pripremiti za Boga. I kad se čini da vježba nema nikakve veze s Bogom, otkrit će mu Božju tajnu.

Kada netko godinama šuti i ne uspoređuje se s drugima, onda će razumjeti na tom putu što nam je Isus objavio od Boga, susrest će milosrdnog Boga i sam postati milosrdan. I kada netko dosljedno slijedi samo zapovijed da nikome ne čini nažao i nikoga ne sudi, u njegovom će srcu procvjetati spoznaja o Božjem milosrđu. On će se neprestano kroz ovu vježbu suočavati sa svojim agresijama i svojom ovisnošću da sebe stavlja iznad drugih. Na oba će mjesta učiti što nas je Isus poučavao i što je sam živio. I tako će način te vježbe sve više i više preobražavati njegovo srce i ispuniti ga Isusovom krotkošću.

Često se nađe mladić koji pita oca kako može postati monah. Otac mu najčešće zada jedan jedini zadatak. Ako ga živi dosljedno, postat će monah.

Otac Poimen je molio oca Josipa: "Reci mi kako da postanem monah."
Odgovorio je: "Kada poželiš pronaći mir, govori prilikom svake svoje radnje: Ja - tko sam ja? I ne osuđuj nikoga!"

Očito ovdje duhovni otac osjeća što drugom treba zadati kao najvažniju vježbu na njegovom putu. Kada ta osoba učini što mu je otac predložio, pronaći će mir za kojim čezne. Mir srca (hesychia) je uvjet za neprestanu molitvu što je i bio cilj monaštva. Meditiranje nad pitanjem "tko sam ja?", koje na prvi pogled nema nikakve veze s Bogom, uvodi monaha u molitvu bez prekida, omogućuje mu neprekidan kontakt s Bogom.
Ona će mu i pomoći da pronađe sebe, postane autentičan, cjelovit i zdrav. Kod jednostavnih vježbi, uvijek istodobno postajemo otvoreni za Boga i sve bolji i bolji ljudi. Vježbe koje predlažu oci pokreću proces samoostvarenja i omogućuju postojan život u Božjoj prisutnosti. Upute su jako konkretne. Kada se monah stalno vježba u jednoj stvari (npr. šutnji ili neosuđivanju drugih), napredovat će na tom putu, taj će ga put voditi k ljudskoj zrelosti i susretu s Bogom, pa i samom prosvjetljenju.

Zadivljujuće je kako jednostavno monasi vide put k Bogu. Nisu razvili nikakve komplicirane metode, nego vjeruju da nas jednostavan put vodi k Bogu. Putovi koje predlažu oci nisu nikakav trik za postizanje sreće. Oni ne propovijedaju nikakvu tehničku savršenost, štoviše, konkretna vježba može uvoditi čovjeka neprestano u Božju tajnu.

Tako otac Mojsije savjetuje jednom bratu: Idi, sjedi u svoj kelion i kelion će te svemu poučiti!
Kelion je ćelija monaha u kojoj stanuje, spilja ili jednostavna koliba. Ona nije samo obitavalište već i sredstvo duhovnog puta. Tko ostaje u svom kelionu, izložen je Bogu sa svojom neuljepšanom stvarnosti, sa svim svojim osjećajima i mislima, potrebama i strastima.

Kelion ponovno dovodi u red pokolebanog i umornog monaha i veže ga uz Boga. Tako je boravak u kelionu put na kojem će mi istina svakim danom bivati sve jasnija i na kojem ću sve dublje urastati u Božju tajnu. Bogu ću se približiti samo onda kada se vjerno i dosljedno držim vježbe koju mi je zadao otac. Tako Poimen kaže: Što koristi ako se netko samo približi umijeću, a ne nauči ga?

Anselm Grün, Pustinjski oci kao duhovni pratitelji