monasticism

subota, 17.01.2009.

Sveti Antun Pustinjak

Image and video hosting by TinyPic

U prvim stoljećima nakon Kristova rođenja, u sjevernoafričkim pustinjama, osjetila se žeđ za produbljenijim molitvenim i vjerskim životom. Ta je žeđ dovela do začetaka kršćanske kontemplativne prakse, koja je doživjela svoj procvat u predjelima obale Nila. Ti rani počeci monaškoga života privukli su mnoge ljude iz Egipta i drugih dijelova staroga svijeta i potakli osnivanje sličnih monaških zajednica u području Sredozemlja koje su se proširile u Europu pa i dalje.

Prvotno nadahnuće tim kretanjima monaha kroz pustinju uvelike se pripisuje sv. Antunu Egipatskome. Antun se rodio oko 250. godine. U dobi od oko osamnaest godina umrli su mu roditelji, te je naglo ostao posve sam pod teretom odgovornosti za posjed koji su mu ostavili. Opterećen tim novim brigama, zadubio se u riječi Evanđelja: Prodaj sve što imaš i podaj siromasima. Te su mu riječi dotaknule srce. Nemoćan da im se odupre, ubrzo se odrekao ovećeg obiteljskoga naslijeđa, razdijelio novac i imovinu siromasima. Sljedećih je petnaestak godina proveo proučavajući učenja raznih pustinjaka i asketa koji su bili posvuda raspršeni. Žeđajući za duhovnim rastom, nastavio je živjeti u blizini rodnoga grada i bavio se fizičkim radom kako bi zaradio za vlastite potrebe, a od preostaloga mogao dati sirotinji.

Premda se svega odrekao i posvetio siromaštvu, samoodricanju i stezi te mu je ugled znatno porastao, Antun je nastavio stremiti za još potpunijim predanjem životu vjere i molitve. U trideset i petoj godini sve je više odlazio u udaljena mjesta. Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici a prijatelj bi mu donosio samo ono najnužnije.Tamo su ga ubrzo snašle strahovite kušnje, koje su ga fizički izmučile i pretukle, ali ga nisu dotukle. Prijatelj koji je brinuo o njemu, kad ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti, odnio ga je u crkvu. Ljudi iz okolice čuvali su mu stražu. Usred noći Antun se osvijestio i ugledao pozaspale prijatelje oko sebe. Jedino je njegov vjerni prijatelj ostao budan uz njega. Antun ga je usrdno molio da ga odnese natrag i zaključa još jednom u grobnicu i tako vrati njegovim kušnjama. Nemoćan da ustane i moli, ležao je bespomoćno, dok je grobnica sva podrhtavala od utvara i divljih životinja. Pred Antunovim očima pojavljivali su se lavovi, bikovi, zmije, škorpioni i silovito ga napadali. Antun je ostao miran, na njihovo navaljivanje samo bi im dobacio: Kad biste bili jaki, bio bi dovoljan samo jedan od vas. Uskoro nakon toga, grobnica koja se iz temelja potresla, ponovno je utihnula. Demoni i zvijeri zbunjeni su se povukli i nestali, bol u tijelu je prestala, otvorio se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo. Svjestan da ima viđenje, Antun je osjetio svoje mirno disanje i upitao: Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire? Glas mu odgovori: Bio sam ovdje Antune, ali čekao sam i promatrao tvoju borbu. Sada, budući da si ustrajao i nisi podlegao, bit ću zauvijek tvoj pomoćnik.

Nakon toga, Antun se još dublje zaputio u divljinu. Zatvorio se u staru utvrdu i proveo mnogo godina živeći uglavnom od suhoga kruha i vode. Vrlo je malo razgovarao s drugima, pa ipak, kod ljudi je budio sve veće udivljenje te su se mnogi sljedbenici počeli okupljati u blizini utvrde. Konačno, nestrpljivi i žedni pouke, Antunovi su sljedbenici srušili vrata utvrde. Nakon mnogo godina osame, Antun se, potpuno zdrav i čio, pojavio pred zadivljenom gomilom i sav je zračio.

Tijekom kratkotrajnoga javnog života, Antun je liječio bolesne, pomirivao posvađene, tješio uznemirene, propovijedao i poticao mnoge na samotnički život. Malo pomalo u planinska i pustinjska okolna područja naseljavali su se Antunovi gorljivi sljedbenici koji su posvetili život stezi, molitvi i kontemplaciji. Ubrzo nakon toga, Antun se ponovno povukao u još dublju osamu. U pratnji skupine putnika nomada, zašao je u unutrašnjost planine otkrivši mjestance gdje je bio izvor savršeno čiste vode i nekoliko palmi datulja. Oduševio se tim mjestom i nakon nekog vremena odabrao parcelicu pogodnu za oranje. Posijao je pšenicu i tako dobio brašna za sebe i za svoje povremene goste. A ono što bi preostalo, po putnicima bi slao siromašnima u gradove. Antun je živio svoje dane u unutrašnjosti planine i ponekad bi napuštao mjestance kako bi se pridružio zajedničkim okupljanjima monaha što su u blizini osnivali zajednicu. Ponekad bi skrbio za goste, ali uvijek je ostao vjeran samotnom životu molitve i stege sve dok nije 365. godine, u dobi od 105 godina, umro.

Tijekom nepunih četrdeset godina od Antunove smrti, monaški se život počeo širiti Sredozemljem. Negdje 394. godine sedmorica se monaha iz svoga samostana u Jeruzalemu uputila u posjet Egiptu. Jedan od prvih monaha kojeg su posjetili, Ivan iz Lycopolisa, toplo ih je primio i dirnut njihovom odlučnošću da krenu na tako dalek i težak put, upitao je: Čemu se to tako iznimnome nadate ovdje, najdraža djeco, te ste se uputili na tako dalek put s tolikom čežnjom da posjetite siromašne, obične ljude u kojima nema ničeg vrijedna divljenja? Ljudi vrijedni divljenja i hvale nalaze se posvuda: To su Božji apostoli i proroci Crkve, čija djela često čitamo u crkvama. Njih trebate nasljedovati. Divim se vašem žaru i hrabrosti što se niste osvrtali na tolike opasnosti i što ste došli k nama da vas poučavamo, dok mi u našoj lijenosti ne želimo ni izaći iz naših pećina.

Putnici su, nimalo razočarani ovim siromašnim i običnim ljudima, nastavili svoje kružno putovanje. Zabilježili su samo poneke od svojih susreta s pustinjskim monasima, ali su bili zapanjeni vidjevši tisuće, čak desetke tisuća sestara i monaha koji su živjeli u tim područjima. Neki današnji pisac ističe da bi popis svih monaha i monahinja zajedno, po procjeni nadmašio broj čitavog stanovništva države Egipat u to vrijeme. Čak i da ne znamo taj podatak, mogli bismo zaključiti da je takav način života za kakvog se prije Antuna nije čulo, postao u vrlo kratkom vremenu, iznimno popularan.

Bob Walker, Čuj pustinju
- 14:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.