monasticism

Kartuzijanac Guigo, ( + 1188.), deveti prior Velike kartuzije u Francuskoj, pripisuje mu se rasprava pod imenom Ljestve za monahe


Guigo je jednome svom prijatelju cistercitu napisao pismo koje će kasnije postati poticajem mnogim ljudima.

Postoje - kaže Guigo u svom pismu - određene etape kroz koje prolazimo za vrijeme čitanja (lectio). Zamislimo ljestve koje su naslonjene na zemlju, dok njihov vrh prodire u oblake. Iako su neobično dugačke, na njima je samo nekoliko prečki, točnije: četiri. Guigo potom predlaže način uspona ovim ljestvama, odnosno dublje poniranje u 'lectio divina'. Ta je njegova metoda kasnije pomogla mnogim ljudima koji se bave čitanjem riječi Božje.

Prvu prečku na ljestvama predstavlja naprosto 'čitanje'. Nije pritom važno što smo odabrali za čitanje, jer ćemo čitanjem i sami razlučiti dijelove koji su značajniji od drugih. Na početku je važna sama potreba za čitanjem. Bez uspona na tu prvu prečku nikada nećemo doseći vrh!

Drugu prečku Guigo naziva 'meditacija', no, budući da ova riječ budi različite asocijacije, možda bi bolje bilo nazvati je 'promišljanjem'. Ovdje je um vrlo aktivan i 'temeljito preispituje svaki element čitanja'. Ovaj stupanj može potrajati neko vrijeme! Različiti ljudi neće jednako dugo promišljati značenje određenih riječi. No, koliko god da promišljanje trajalo, um treba - kaže Guigo - nastavljati tražiti odgovor na jedno posve osobito pitanje. Ono glasi: 'Koja se posebna milost nudi upravo sada u ovom odlomku čitanja?' Možda se odlučimo za opraštanje, utjehu, strpljivost, radost ili što drugo. Konačna analiza pokazuje da je dar, koji nam Bog nudi, njegov vlastiti duh za naše živote! Kada nakon procesa promišljanja postanemo svjesni da je to krajnji odgovor, možda je došlo vrijeme da se popnemo na sljedeću prečku.

Po Guigu treća je prečka 'molitva'! I ovdje bismo mogli pronaći neku zamjensku riječ, budući da i riječ molitva podrazumijeva više značenja. Nazvat ćemo je 'žudnjom', žudnjom za darom nad darovima koji nam se nudi putem svete riječi. Ta žudnja nije samo traženje, koje se dade izraziti riječima, premda ona i to može biti. Ona je nešto više, nešto što izvire iz dubine nas samih. U tim trenucima - primjećujemo - um miruje. On je obavio svoj dio posla pa sada srce preuzima glavnu ulogu. Ono zaziva Gospodina. Možda je srce to činilo tijekom cijelog čitanja i promišljanja, no sada ono ima središnju ulogu te neopterećeno nadolazećim mislima- izražava Gospodinu svoje čežnje i svoje potrebe.

No, postoji i sljedeći korak! Ovaj korak, ili prečka, važan je, ali se često zaboravlja. Prečka je to, međutim, na kojoj se - nakon što smo je dosegnuli - možemo odmoriti, jer smo sigurni da je ono za čime smo najviše žudjeli sada barem donekle već postalo našim vlasništvom. Gospodin, kaže Guigo, 'ne čeka dok čežnjom ispunjena duša ne izrekne sve što bi željela reći, već ju prekida usred njene molitve.' On taj stupanj zove stupnjem 'kontemplacije'. Bilo bi, međutim, korisno promijeniti taj naziv u 'smireno prihvaćanje', jer ovdje se događa upravo to.

Na tom četvrtom stupnju ostajemo, dokle nam Bog to dozvoljava, no 'padnemo' li, ne treba se zbog toga uznemirivati. Tada, naime, možemo pomoći onima koji se nalaze u podnožju ljestava. Ljestve će i nadalje stajati tamo, kada sami iznova budemo spremni penjati se prema smirenoj kontemplaciji i prihvaćanju!

Na Guigovim ljestvama postoje, dakle, četiri različite stepenice i one se sve mogu dohvatiti s Biblijom u krilu. Tako 'čitanje' riječi vodi do mentalnog 'odvagivanja', ono pak pali iskru 'čežnje' u našim srcima, a čežnja nalazi svoje ispunjenje u zahvalnom 'prihvaćanju' i uživanju u tom daru koji nam je Bog namijenio od početka vremena. Postajemo tada sposobniji pomagati i služiti svojim bližnjima. A kada se ponovno vratimo čitanju, možda ćemo se htjeti više usredotočiti na one dijelove koji su u stanju zapaliti naša srca i raspoložiti nas da iznova primamo darove koje samo Bog može dati.

Ambrose Tinsley OSB