monasticism

Odlučujem govoriti o stupnjevima poniznosti, što nam ih je sv. Benedikt zapovjedio ne da ih nabrajamo, nego da se po njima uspinjemo. Sada ću prije svega, ukoliko budem sposoban, pokazati, kamo nas oni moraju dovesti, a to tako, da znajući način što nas na kraju čeka, bude nam uspon penjanja što manje težak.

Neka nam Gospodin pokaže teret puta, nagradu za umor: On govori: "Ja sam put, istina i život ". (Iv 14,6) On putem naziva poniznost što vodi k istini: put je umor, a istina je plod umora.

Upitat ćeš me: „Kako sigurno mogu znati daje Gospodin govorio o poniznosti, kad je neodređeno rekao: Ja sam put? Poslušaj ono što je jasnije: „Učite se od mene koji sam blaga i ponizna srca ". On sebe postavlja za primjer poniznosti, kao uzor blagosti: Ako ga nasljeduješ, ne hodaš u mraku, pa ćeš imati svjetlo života. A što je svjetlo života ako to nije istina, što prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet, te mu pokazuje gdje se nalazi istinski život? Evo zašto je, poslije izjave: Ja sam put i istina, nadodao: i život -kao da je kazao: Ja sam put koji vodim k istini, ja sam istina jer obećaj em život, ja sam život koji vam dajem. On kaže: „Ovo doista jest život vječni: da upoznaju tebe, istiniti Bože, i onoga koga si poslao Isus a Krista". (Iv 17,9)

Ali još nešto, a to je kao da bi mu rekao: „Ja promatram put to jest poniznost; želim plod, to jest istinu. Međutim koja korist, ako je put toliko naporan da ja neću moći postići nagradu što je želim?" On ti odgovara: Ja sam život, to jest poputbina koja će ti davati snage na putu. On viče dakle zalutalima i kojima je put nepoznat: Ja sam put; a mnoštvu koji sumnjaju i onima koji ne vjeruju: Ja sam istina; i na kraju onima koji se već uspinju, ali se osjećaju umornima: Ja sam život.

Smatram da sam ti dovoljno pokazao, polazeći od navedenog evanđeoskog ulomka, da je plod poniznosti poznavanje istine. Ali poslušaj i ovaj drugi tekst: „Zahvaljujem ti, Oče neba i zemlje, što si sakrio sve ovo - to jest očito tajne istine - od mudrih i razumnih - to jest oholih - objavio ih malenima, to jest poniznima. Također i u ovom mjestu jasno je kako je istina skrivena oholima, a otkrivena poniznima.

Doista, ovako se može definirati poniznost: poniznost je krjepost po kojoj se čovjek prezire jer savršeno poznaje samoga sebe. Ova definicija pristaje onima koji, pošto su pripravili u svom srcu ljestve za uspinjanje, napreduju od krjeposti do krjeposti, od stupnja do stupnja, dok stignu na vrhunac poniznosti, smješteni kao na brdu Sionu, to jest pošto su ostvarili sklonost razmišljanja, moći će razmatrati istinu. „Doista - kaže psalam - donositelj zakona udijelit će svoj blagoslov" (Ps 83, 6-8), jer koji će dati zakon dati će također blagoslov, to jest, onaj koji je zapovjedio poniznost, dovest će do istine.

Međutim, tko je ovaj donositelj zakona, ako ne Gospodin dobar i pravičan, koji je dao zakon skrenulima s pravoga puta? I, doista, sasvim je stalno, da skreću s pravoga puta oni koji napuštaju istinu. Ali, da li su oni napušteni od svoga Spasitelja, na svom zaokretu? Ne: dobri i pravični Gospodin njima naređuje put poniznosti, po kojemu se mogu vratiti k spoznanju istine. Nudi im prigodu da steknu spasenje jer je dobar; pa ipak bez strogosti zakona, jer je pravedan. Dobar je, jer ne će da oni propadnu; pravedan je, jer ne zaboravlja kazniti.

Zato sveti Benedikt raspoređuje ovaj zakon, posredstvom kojega se vraća k istini, na dvanaest stupnjeva. Kao što se po njemu stiže Kristu putem deset zapovijedi zakona i dvostrukog obrezanja - što dovršava broj dvanaest - duše i srca, tako se može doprijeti do istine samo kad se popne na ovih dvanaest stupnjeva. Što nama znači činjenica da se Gospodin očitovao na vrhu ljestava pokazanih Jakovu kao tip poniznosti, ako ne da je poznavanje istine položeno na vrhunac poniznosti? Gospodin, sa vrhunca ljestava, gledao je na sinove ljudske kao Istina. Njegove oči, kako ne će prevariti, tako nisu nikada spoznale da su bile prevarene - da vide ima li netko tko bi upoznao ili tražio Boga. Zar se i tebi ne čini kako s vrhunca zove i govori onima koji ga traže? On poznaje dobro svoje: „Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim ". (Sir 24,18) I još: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti." (Mt 11, 28) On kaže: Dođite. Kamo? K meni, Istini. Kakvim putem? Putem poniznosti. Za kakvu korist? Ja ću vas okrijepiti. Ali, kakva je okrjepa što je Istina obećana onima koji se penju k njemu, i što dariva onima koji stignu do njega? Nije li možda ljubav? Jer će k njoj prispjeli, po riječima svetog Benedikta (Pravilo, gl VII.), poslije nego se popeo na najviši stupanj.

Ljubav je uistinu slatko i ugodno jelo, što podiže umorne, veseli žalosne i konačno čini da mu je jaram Istine ugodan, a njegov teret lagan.

Sveti Bernard, crkveni naučitelj