monasticism

četvrtak, 18.09.2008.

Svirač na lutnji


Image and video hosting by TinyPic

Vjekoslav Karas: Rimljanka s lutnjom

Neki bizantski monah iz 14. stoljeća, koji je neko vrijeme bio carigradski patrijarh pod imenom Kalist II., odgovara na pitanje što je molitva primjerom svirača na lutnji. »Svirač na lutnji naginje se nad svoje glazbalo i pažljivo osluškuje melodiju, dok njegovi prsti rukuju trzalicom i proizvode skladno titranje žica u punome tonu. Lutnja je postala glazbom i onaj tko svira izlazi iz samoga sebe, jer glazba je slatka i ona privlači.«

Onaj tko moli, daje se na isti način na posao. On raspolaže lutnjom i trzalicom. Lutnja je njegovo srce, žice njegova nutarnja osjetila. Da zatitraju žice i da zasvira lutnja, potrebna je trzalica: sjećanje na Boga, Ime Isusovo, Riječ. Tako svirač lutnje treba budno i prepun pažnje osluškivati svoje srce i dodirivati žice Imenom Isusovim. Sve dok mu se ne otvore sjetila i ne probudi srce. Onaj tko neprestano nastoji da mu srce titra na Ime Isusovo, dopire do toga da ono propjeva i »neizreciva radost poput rijeke nadire u njegovu dušu, sjećanje na Isusa čisti njegov duh i on počinje svijetliti nekim božanskim sjajem«.

Andre Louf, Gospodine, nauči nas moliti
- 14:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.