monasticism

Kontemplativna je molitva čista i tamna spoznaja Božjega bitka kao izvorišta našeg bitka, promatranog ne razumskom već intuitivnom spoznajom.

Kad se povlačiš u molitvenu samoću, izbaci iz svog uma sve što radiš ili namjeravaš raditi. Odbaci sve misli, bile one dobre ili loše. Ne moli riječima, osim ako nisi time zaista privučen; ili ako moliš riječima, ne obraćaj pažnju na njih, bilo da ih je mnogo ili malo. Ne važi njih niti njihovo značenje. Ne misli o tome kakvu molitvu upotrebljavaš jer nije važno jesu li to službene bogoštovne molitve, psalmi, himni ili hvalospjevi, jesu li za posebne ili opće nakane, oblikuješ li ih u duši mislima ili ih izražavaš glasno riječima. Shvati da ništa ne ostaje u tvom svjesnom duhu osim bitne nakane koja se pruža Bogu. Ostavi je bez ikakve posebne zamisli o Bogu (kakav je on u sebi ili u svojim djelima) i poštuj samo jednostavnu spoznaju da on jest kao što jest. Molim te, tako pristupaj Bogu i ne prisiljavaj se da bude drukčije. Ne istražuj o njemu dalje, nego ostaj u toj vjeri kao na čvrstom tlu. Ta spoznaja, rasterećena predodžbi, hotimice ograničena i usidrena u vjeri, ostavit će tvoju misao i raspoloženje bez ičega osim jednostavne misli i skrovitog osjećaja o svom vlastitom bitku. Tada će biti kao da sve tvoje biće izvikuje Bogu i kazuje:

Ono što jesam,
pružam ti, o Bože,
bez promatranja
ikoje kakvoće tvoga bića;
znam jedino
da ti jesi kao što jesi,
takav i nikakav više.

Neka to mirno neznanje (tama) bude cio tvoj duh i kao tvoje zrcalo. Jer želim da tvoja predodžba o sebi bude bez ičega i tako jednostavna kao tvoja misao o Bogu, tako da bi mogao biti duhovno ujedinjen s njim bez ikakvih dioba i razlučivanja u tvojoj duši. On je tvoje bivstvovanje i u njemu jesi što jesi, ne samo jer je on razlog i bitak svega što postoji, nego jer je on tvoj razlog i nedokučivo središte tvoga bića. Stoga u tom kontemplativnom zbivanju misli o svome ja i o njemu istim načinom: tj. s jednostavnom spoznajom da je on kao što jest, a ti kao što jesi. Tim načinom tvoja misao neće biti razmrvljena niti raspršena, nego sjedinjena s njime koji je sve.

Opet drži na umu tu razliku između sebe i njega: on je tvoja bit, ali ti nisi njegova. Istina je, da sve postoji u njemu kao u svom izvoru i razlogu bivstvovanja i da on postoji u svim stvarima kao njihov temelj i njihovo bivstvo. Ipak temeljna razlika postoji: on sam u sebi ima svoj vlastiti razlog i svoju vlastitu bit. Zaista, kako ništa ne može postojati bez njega tako ni on ne može postojati bez sebe. On je svoje vlastito bivstvovanje i bitak svega ostaloga. O njemu se može samo govoriti i prema tome, on je potpuno odvojen i različit od svega stvorenoga. I stoga je on također u svemu stvorenomu, a sve stvoreno je jedno u njemu. Pa opetujem: sva bića postoje u njemu; on je bitak svega.

A i ti ćeš isto tako po milosti biti ujedinjen s njime, i to ne podvajajući misao i ljubav, ako nastojiš odbaciti svako sitničavo istraživanje o posebnim svojstvima svog skrovitog bića ili njegovoga. Ostavi svoju misao potpuno bez ičega, svoju ljubav neuvijenu, i svoje ja jednostavno kakvo jest, tako da te milost može taknuti i hraniti iskustvenim znanjem o Bogu, kakav on zapravo jest. U ovom životu ta će spoznaja uvijek ostati nejasna i djelomična, tako da tvoja čeznutljiva želja za njim bude uvijek iznovice rasplamsana. Onda pogledaj gore radosno i reci svome Bogu riječima ili željom:

Ono što jesam,
pružam ti, o Bože,
jer ti si to u cjelovitosti.


Nepoznati pisac iz 14. stoljeća, Knjiga povjerljivih savjeta