monasticism

Benediktu je molitva na prvome mjestu. Samo iz molitve mogu obavljati svoj posao tako da on ima pozitivan učinak na moj vjerski život. Molitva nas rasterećuje od posla. Mnogi ljudi ne mogu prestati misliti na svoj posao jer ga smatraju previše važnim. Još dugo razbijaju glavu time jesu li doista sve ispravno napravili, nisu li što zaboravili, što li će drugi o tome reći, hoće li o njima dobro suditi itd. To nas preispitivanje preopterećuje i razdire iznutra. U molitvi se rasterećujemo od rada. Dali smo sve od sebe, a sada sve prepuštamo Bogu da on od toga učini što želi. Molitva nas oslobađa od pretjerane brige o našemu poslu. Oslobađa nas kako bismo potpuno zaživjeli u sadašnjosti, kako bismo bili posve predani u svojemu radu i kako bismo ga nakon što smo ga završili mogli ostaviti bez daljnjega opterećivanja.

Molitva nadalje razjašnjava motive koji nas u radu pokreću. Nismo li sami sebi razjasnili svoje motive, u poslu nam se javljaju mnogi problemi. Zlovolja i osjećaj da smo izrabljivani i preopterećeni često imaju uzrok upravo u nerazjašnjenim motivima. Razotkrijemo li u molitvi te svoje osjećaje Bogu, otkrit ćemo i što se ustvari s nama događa, Što se to ustručavamo prihvatiti a što nam Bog daje. Katkad ćemo spoznati kako ne želimo da Bog od nas nešto traži, više se uspoređujemo s drugima i osjećamo se zapostavljenima umjesto da se prepustimo onome Što nam je Bog namijenio.

Benedikt visoko cijeni obavljanje rada iz čistih motiva. Motivacija u nekomu poslu njemu je važnija od uspjeha. Tako u 57. poglavlju piše:

Ako u samostanu ima obrtnika, svoj zanat obavljaju sa svom poniznosti, dopusti li to opat. Ponosi li se netko umijećem svog zanata, jer misli da samostanu pridonosi neku korist, nek se udalji od dotičnog obrta i nek se na taj obrt povrati istom onda kad se ponizi i opat mu iznova nalozi. (57)

Rad je služenje Bogu tek ako ja nisam o svom poslu ovisan u svakom pogledu, ako ga ne zlorabim kako bih se dokazao ili stekao priznanje okoline. Za Benedikta je i u radu i u molitvi u pitanju isti stav - poniznost i spremnost prepuštanja Božjoj volji, služenja Bogu a ne sebi. Služi li netko svojim radom Bogu ili samome sebi konkretno je vidljivo u spremnosti preuzimanja i nekoga drugog posla zahtijevaju li to potrebe zajednice. Rad, kako ga razumije Benedikt, zahtijeva odricanje od samoga sebe. I tek onda kad se obavlja u nesebičnoj ljubavi njime se slavi Boga baš kao i u molitvi.

Anselm Grün