monasticism

ponedjeljak, 11.08.2008.

Božji atelje


Image and video hosting by TinyPic

Onaj tko osjeća poziv da bude monah, svjestan je da se odazivom upušta u Božji atelje, gdje se potpuno predaje Bogu da On u njemu oblikuje novog čovjeka, ženu.

Benediktov ili samostanski atelje ne proizvodi serijske proizvode, niti se opus završava u par poteza. Benedikt uzima cijeli čovjekov život da čovjek -monah, monahinja- u samostanu, koji je po Benediktu ŠKOLA U KOJOJ SE UČI SLUŽITI GOSPODINU, do svojeg posljednjeg daha surađuje s milošću i pušta da najizvrsniji umjetnik u njemu, njoj, dovrši posljednju nijansu, a to je ostvarenje svetosti.

Monasi i monahinje žive svoj život skriven Kristu. Oni nisu pozvani biti apostoli, propovjednici, djelatnici među masama ljudi. U samoći, skrovitosti, radeći za svoj svagdašnji kruh, oni u Školi-samostanu, ponajprije vrše «Djelo Božje» a to je sveta liturgija časova, koja monahe sabire u crkvi sedam puta već od ranih sati jutra i tako sve do mraka.

Osim liturgije, monasi se posvećuju kontinuiranom čitanju Svetog Pisma, LECTIO DIVINA, i tihom razmišljanju Riječi Božje. Molitva i rad, to daje ravnotežu života i slobodu da čovjek ostane u Božjoj prisutnosti, svjesno kroz sve vrijeme koje teče…

U tom vremenu, Bog ostvaruje svoje djelo u nutrini i vanjštini čovjeka i čovjek postaje molitva, postaje skroviti a blistavi hram prisutnosti Boga, blagoslov svemu stvorenom.

Don Antun Pećar


- 23:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.