monasticism

Da bi izrazila ideal cjelovitoga kršćanstva koje do kraja živi krsnu milost, predaja je pronašla riječ koja sve to istovremeno izražava, a to je MONAŠKI.

Ta riječ označuje stanje u kojem je čovjek istovremeno "jedan" i "sam".
Monah je sam ("monos"). "Jedan, jedini, ujedinjen, sjedinjen s Bogom Jedinim i Trojedinim." (Dionizije Areopagitski)

Primio si zvanje da ideš za Kristom koji je bio sve više i više sam pred svojim Ocem, i ti, "sam pred Samim". Hoćeš tražiti Boga u svemu, uvijek i posvuda i njega jedinoga jer je on sve, u svakom biću i na svakom mjestu. Bilo da je to u samoći ili druženju, u bratskoj ljubavi ili u poniranju u tvoje dubine, daleko od drugih ili usred svijeta, tvoja je jedina želja susret s Ocem. Stoga tvoj Život neće moći štedjeti na tišini i na samoći. U onoj mjeri u kojoj će njima biti natopljen, u toj će mjeri biti monaški.

"Monah duguje svoje ime prvenstveno činjenici da je sam, pošto se odrekao svijeta, izvana i iznutra, i da se vezuje uz jedinstvenu stvarnost, polažući i svoju misao u Boga jedinoga u svakom trenutku." (Sv. Makarije Egipatski)

Jedna određena i konkretna zahtjevnost izrazit će za tebe bitnost toga odnosa s Bogom u tajnosti srca: tvoja ćelija. Neka ona bude za tebe zaista povlašteno vrijeme i mjesto u koje se vraćaš i iz kojeg izlaziš svakoga dana, jer ćeš tu, licem u lice, najbolje slušati i moliti svoga Oca koji vidi u tajnosti, i ostati u dubokom zajedništvu sa svijetom, zagovarajući se za njega u svojoj molitvi i pripravljajući se tako da mu bolje služiš na poslu, u susretima, u liturgiji. Sjeti se tako rječite pouke Otaca: " Ostani sjediti u svojoj ćeliji, ona će te podučiti u svemu što moraš znati." (Izreke pustinjskih otaca)

Monah je jednako tako i jedan ("unus"). Ujedinjen da bi mogao ujedinjavati. Ujedinjen u sebi i sjedinjen sa svojom braćom. Sveza jedinstva zemlje i neba, čovjeka i Boga. Jer nije samoća neko dobro samo po sebi, dobro je zajedništvo. Samoća je tek put prema zajedništvu. Zato "monah" nije samo "monos", nego je jednako tako i "unus". Jer kao što nije dobro da čovjek bude sam, svrha monaštva nije da monah ili monahinja budu samotnici; nego osobe najvećeg mogućeg zajedništva. Ako monah izabire živjeti stanovite raskide, to čini zbog grijeha koji je sve izmiješao i podijelio. No, korak po korak, on želi tvoriti jedinstvo, dopustiti da milost u njemu ponovno stvori jedinstvo.

Budi, dakle, najprije ti sam prostor svog jedinstva; dopusti da Duh malo pomalo u tebi ponovno uspostavi prvi sklad; dopusti da Božji oganj spali u tebi sve što priječi da zasja čisto zlato; dopusti da voda iz Kristova boka opere tvoju haljinu i tvoje grijehe. "U miru sa samim sobom, bit ćeš izvor mira drugima." (Sv. Teodor Studita)

U tvojoj zajednici izgrađuj jedinstvo. Kao ud Tijela Kristova pozvan si na djelo pomirenja, ljubavi i povezivanja. Ništa ti ne bi koristilo biti samotni svetac ako nisi kvasac jedinstva. "Monasi su, kao i sveci, po kontemplaciji sjedinjeni s Bogom i jedni s drugima." (Origen) "Oni koji žive zajedno, tvoreći jedno i ostvarujući ove riječi iz Pisma: 'jedna duša i jedno srce', zaslužuju ime monaha, što znači jednog jedinog." (Sv. Augustin)

(Pierre-Marie Delfieux, Bog u srcu grada)