30.11.2007., petak
Hvatamo priključak...
|
Bebonja hvata ritam hranjenje kakanje piškenje spavanje...ne nužno tim redosljedom. Sve mi se više čini da pas sve bolje prepoznaje naš napor da mu objasnimo da je i on punopravni član obitelji...jučer me opet pesonja ljubio dok sam mu brisao šape po povratku sa šetnje. Pesonja je počeo stavljati glavicu u ženino krilo za vrijeme dok ona doji bebonju...i onda tako mirno milim pogledom gleda bebu. Pesonja je počeo ležati pred vratima sobe u kojoj prematamo bebu...netremice gleda prema bebi svo vrijeme doj beba plače...kada pesonja shvati da je situacija pod kontrolom onda ode na svoj jastuk. Evo prije nekoliko trenutaka je beba zaplakala dok smo se svi malo opuštali...pesonja se odmah skočio i došao do mene provjeriti jesam li i ja čuo da se beba javlja. Sve u svemu hvatamo priključak i molim boga da se tako nastavi dalje. |
- 16:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #
29.11.2007., četvrtak
Polako ali sigurno
|
Polako uspostavljamo ritam i privikavamo se na novu situaciju...slatko je to sve skupa...pogotovo je zanimljiva sposobnost bebe da ti u sekundi vrati energiju u trenutku kada padaš s nogu od umora. Mali pas je još uvijek zbunjen i iskreno se trudim olakšati mu prilagdbu na povečanje čopora i pokazati mu njegovo mjesto u njemu. Malo je pesonja zbunjen i stalno žica pažnju (koju u ovome trenutku nemože dobiti u toj mjeri u kojoj bi htio)...mogu ti samo reći mali pas da se trudim. Mali pesonja nije uskraćen za ništa drugo osim za pažnju i bavljenje njime dok smo kod kuće...sada je beba ipak uzela veliki dio vremena i zanimanja...ali sve će se to s vremenom iznivelirati. Molim te mali pas...shvati da te ne volimo ništa manje...imaj malo razumijevanja. |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.11.2007., utorak
Bebonja i pas...prvi dani...
|
Evo uhvatih sekund pa ću probati u kratko ocrtati što se trenutno događa malome psu. Bebonja je došao dok je pas bio na cijelodnevnom boravku kod drage Ive i Lune...hvala cure...kada se vratio jedva da je htio poći kući...proteklih nekoliko dana nema mu gazdarice, a i gazda je stalno u nekom spidu i to njemu nije fora. Al ajde...ipak mali pesonja krene domu svome. Mirisi su bili prvo s čime se mali pas susreo...njuškao je silno, ali nikako da nađe što je to novo što miriši...nahranio se i zaspao. Dok je pas spavao prenjeli smo bebonju na krevetac u dnevnoj sobi gdje je pseto krmilo snom pravednika. Peso bleso se probudio i skužio da su se mirisi intezivirali, ali bebu nije otkrio...pas opet spava...kad odjednom bebin plać...pas iz spavanja skoči na sve četiri i upitno me pogleda. Moj smireni ton i pokret daju psu do znanja da je sve OK i pas shvati da je na krevetu beba. Oprezno prilazi i gura njuškicu na krevetac...ja korigiram ponašanje jer nije bilo mog dopuštenja za stavljanje njuške na krevet...pas se odmakne i malo znatiželjno gleda. Nakon tih nekoliko trenutaka gledanja pesonja odlazi dalje spavati na svoje mjesto...kao...OK to je beba, sad se neće igrati sa mnom, probudite me kad naraste dovoljno da me može maziti i davati mi papicu.  Načelno...kad uletite u zbunj zbunjn dolazak bebe za koju su vam zaboravili dati upute za rukovanje, pas jednostavno padne u drugi plan...sve što ste planirali da ćete napraviti na samome početku socijalizacije bebe i psa padne u zaborav. Ali kada drugi treći dan malo uhvatite priključak onda je za početak najbolja jednostavna fora...ignorirajte psa kada se beba ne nalazi u sobi sa svima vama...mazite i poigrajte se sa psom kada je beba sa vama u sobi. Tako će pas osjećaj ugode povezivati sa prisustvom bebe, a i neće se osjećati toliko zapostavljeno. Svakako morate poštivati potrebe maloga psa i imati u danu jednu dulju šetnju od minimalno sat vremena. Eto...za početak dovoljno. Javimo se kad uhvatimo bebu na spavanju.  E da...skoro zaboravih...ukoliko netko želi udomiti štene u liku Njemačkog ovčara neka se javi u KOSSP. Pas je medeni...ali odmah napominjem...to je zahtjevna pasmina za odgoj i izrađivanje...iziskuje znanje i angažman...ako to nemožete pružiti bolje nemojte uzimati ovoga psića jer ako s njime nećete raditi i postupati onako kako treba biti ćete žalosni i vi i pas. Sretno malome pesonji. |
- 09:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
26.11.2007., ponedjeljak
Znam da ništa ne znam...
|
Beba je došla doma...pas je sluđen...a niti ja nisam daleko od toga. |
- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.11.2007., petak
Pas i mačka...
|
Kako bi pokazali da psi mogu mačkama biti prijatelji iskoristit ćemo današnji post kako bi vas, na zamolbu Tatjane iz Future, uputili na priču o mačku Jazzu...razmišljao sam što napisati...sve je na stranicama future napisano...nema smisla kvariti. Reći ću samo...možda vas ljubav životinjice kojoj ćete biti životni drug potakne da iz dana u dan budete još bolji čovjek. Priča o mačku Jazzu |
- 08:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
22.11.2007., četvrtak
Erika
|
22.11. u 11 sati rodila se mala Erika. Sunce tatino. |
- 17:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #
21.11.2007., srijeda
Nutricionizam u pasje populacije
|
Nedavno sam imao prilike prisustvovati seminaru na kojem se govorilo o pristupu prehrani pasa...seminar je organizirala tvrtka DDL ZAGREB kao zastupnik ROYAL CANIN proizvoda. Naglasak čitavog seminara bio je na važnosti pravilne prehrane kod pasa odnosno na iznimnoj važnosti prehrane kod pasa u fazi dobivanja podmladka. Bilo je to jedno vrlo poučno iskustvo i samo su se potvrdila moja razmišljanja koliko je zapravo teško samostalno pripremati hranu za psa...smatram da bi takav način hranjenja bio najkvalitetniji za psa, ali bio bi potreban izniman angažman oko prikupljanja znanja i detaljnih informacija o pravilnom unosu i količini unesenih nutrijenata u prehrani psa te iznimno puno predanosti, a i vremena, uz odabir kvalitetnih namirnica...zbog toga i postoje tvrtke koje se bave proizvodnjom hrane za pse u koju su uvršteni svi potrebni nutrijenti u pravilnim količinama potrebni za razvoj psa u pojedinim fazama. Posebno je sve to bitno kod dobivanja podmladka pa postoje i vrste hrana za pse koje kujama koje se pripremaju imati leglo, odnosno koje imaju leglo, pružaju sve potrebno za zdravo i dobro nošenje, donošenje na svijet i razvoj štenaca. Kako je to bilo dobro objašnjeno...pravilna prehrana u organizam dovodi sve ono potrebno da bi se kvalitetan genetski materijal kvalitetno prenio na štence. To vam je ono da štenci na kraju budu onako slatki mali dobri dragi pametni. U razgovoru sa ostalim sudionicima seminara raspravljalo se o nutricionizmu pasa a ponajviše o količinama pojedinih nutrijenata u prehrani...svako je imao neko svoje razmišljanje, ali nekako se na kraju došlo do toga da je kod kupnje gotove hrane za psa najbitnije od svega znati da ono što je deklarirano kao sastojak stvarno i postoji u onoj vreći koju kupimo...kod kvalitetnih proizvođača hrana za pse sastojci su uglavnom prilagođeni razvoju pojedinih pasmina u određenoj životnoj dobi, barem prema onome što je deklarirano na pakiranjima te hrane, pa ono što pravi razliku između pojedinih proizvođača jest baš to odstupanje između deklariranih sastojaka i onoga što se stvarno nalazi u tom pakiranju hrane. Sa više strana dobio sam informaciju da ROYAL CANIN ima iznimno malo odstupanje između deklariranog i stvarno dobivenog...uz to moje malo ludo pseto hrani se tom hranom od početka i nikada nije bilo problema u probavi, ili razvoju psa...tako da...ja sam odabrao i dalje psa hraniti hranom istoga proizvođača. Ovim tekstom želio sam naglasiti važnost pravilnog pristupa prehrani psa i važnost pravilnog odabira proizvođača i vrste hrane koju nudimo svome ljubimcu...nikako nisam želio nametati ROYAL CANIN kao najbolje rješenje...na svakome vlasniku psa je da se sam potrudi prikupiti dovoljno informacija i donijeti odluku o načinu hranjenja svoga psa. Nek je svima u slast!  |
- 10:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #
20.11.2007., utorak
Još malo pa beba...
Danas smo tjedan dana do termina...još malo pa beba!!! Mali pas je posljednjih nekoliko dana iznimno drag, dobar i poslušan...kad još tome dodamo to da je sladak...pravi mali bombon...puj puj puj...da ga ne ureknem. Sad sam siguran da pas razumije da je prinova blizu...uz već prije opisanu reakciju i napad dobrote, pas kao da nam se trudi dati više prostora. Recimo ako primim svoju dragu za ruku pas će otići od nas na svoje mjesto i neće od nas ništa tražiti sve dok ne osjeti i vidi da smo se draga i ja odmaknuli jedno od drugoga, ali ako ga pozovem veselo će dojuriti i početi lizati moju i ženinu ruku. Nakon toga će se smjestiti na podu pod našim nogama i smireno drijemati. Nadam se i molim da će pas biti tako drag i dobar i sladak i sve, kada beba dođe među nas. |
- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.11.2007., ponedjeljak
Prvi snijeg
|
Možete samo zamisliti malog ludog psa kada je skužio da nešto nepoznato pada s neba. Još dok smo se vozili u autu kroz prozor svog prtljažnika mali ludi pas netremice je gledao u pahulje koje su nježno padale na prozore automobila. Izvrsno...pada snijeg i to jako...vjerojatno na šetnici koju sam danas izabrao neće biti nikoga...to i želimo...samo mali pas i ja i snježna mećava. Kada smo izašli iz auta mali pas je toliko uzbuđen da mu se na tijelu može vidjeti kako mu je svaki mišić zapet kao puška. Otpuštam povodnik i puštam malog psa u jurnjavu...ih koje je to ludilo...gore dolje s njuškom ruje mali pas po snijegu pa skače u zrak i hvata pahulje pa opet juriš gore dolje pa počne sa sve četiri šape poskakivati u zrak i na kraju sav sretan dođe do mene i poziva me u šetnju...ajmo gazda, idemo vidjeti šta još ima od ovoga ludila. Krećemo dalje kroz snježnu mećavu...sve je pusto...sve je bijelo...jedini zvuk je škripanje snijega pod cipelama i nježno milovanje pahulja po mojoj kabanici...baš prava idila...osjećam se robinzonski. Uživam u snijegu koji mi nošen vjetrom šiba u lice...osjećam se zdravo...a mali pas i dalje juri i njuškom gura snijeg i s vremena na vrijeme zagrabi snijeg u usta i čudi se kako je ta hrpa koju je zagrabio nestala na toplini njegovog jezika. Dok me pas tako zbunjeno gleda napravim grudu i bacim ju lagano prema psu...pseto odskoči u stranu i počne veselo poskakivati lijevo desno kao da me izaziva na grudanje. OK mali pas, igra je prihvaćena...radim grude i bacam ih prema psu...pas se izmiče i čitavo vrijeme veselo skače oko mene pa onda jednu grudu uhvati ustima pa ga pogodim u njuškicu i počne se otresati ali odmah ponovno juriša prema meni i traži da ga nabacujem grudama...a ludi zaigrani pas. Krećemo dalje u šetnju i skupa se opuštamo u ovoj idili...ja šetam i uživam u hladnoći i snijegu (lako uživati ovako zabundan), a mali pas trčkara njuška i istražuje svaki pedalj snježnog pokrivača koji mu je sakrio livadu i šumu pobojao u bijelo. Nakon malo mirne šetnje dolazi red da gazda isproba koliko daleko može baciti grudu...super ti je ta igra gazda...bacam grude u dalj, a ludi pas juri za njima i kada dostigne do mjesta gdje je gruda pala uvalja se u snijeg koliko je dug i širok. Na povratku prema autu skužili smo još jednu super fora igru na snijegu...gazda nogama baca snijeg u zrak, a mali ludi pas hvata zubima u zrak bačene krpe snijega i bježi kada mu snijeg padne na glavicu. Mokri, umorni i sad već pomalo smrznuti krećemo prema kući...tamo nas čeka gazdarica sa toplim čajem za svog dragog i sa toplim jastukom za umorno ludo pseto. |
- 07:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
16.11.2007., petak
Ehhh...kad je to bilo...
|
Kad ovako gledam malog ludog psa kako svakoga dana u svakom pogledu sve više i više napreduje i kako svakoga dana sve više uživam u povezanosti koju među sobom gradimo, ponekad se sjetim svih onih prvih dana kada nam je u dom došao mali dlakavi stvor. Uhhhh...kako li je samo sladak bio...kako li je samo istraživao svaki milimetar stana...vlažnom njuškicom ispipavao toplinu i dobrohotnost naših dodira...učio gdje mu je hrana i voda...kako tražiti i dobiti igračku...gdje piškiti i kakiti...ma svašta nešto. Naravno da je tu bilo i grubih trenutaka...sve one bolesti koje je mali pas pri građenju imunološkog sustava na sebe navlačio...pa kojekakve crijevne viroze dok se nije naučio ne smetlariti...pa kastracija...ma puno toga. Ali nekako mi je situacija prve pseće škole baš onako intenzivno ostala u sjećanju...promatranje pasa dok jedno drugo uče iznimno je iskustvo koje je uvelike obilježilo moj daljnji način komunikacije i rada sa psom. Srećom u našemu susjedstvu živi curka Iva koja vodi mladu labradoricu Lunu...fino društvo  ...dobar i drag pas ...i tako smo se mi počeli družiti i šetati pesonje skupa...a Luna je moje ludo malo pseto učila svemu...igri i to na način da joj je jasno pokazala što je lijepa i pristojna igra te joj je takvu igru okarakterizirala kao nešto što se smije...odnosno s druge ju je strane navodila na grubu i nepristojnu igru te bi joj onda dala do znanja da takva igra nije nešto što je dobro, odnosno davala joj je do znanja da se to ne smije raditi...onda ju je učila kako se navlači štap...kako se trči za lopticom...kako se njuška trava...ma prava pseća školica. Zanimljivo je bilo kako je moje čupavo štene u stopu pratilo Lunu i oponašalo svaki njen pokret, svaku radnju koju bi Luna napravila moje je pseto upijalo. Hvala Luna hvala Iva. Svakako smatram da je iznimno bitno da se štene u početcima svoje socijalizacije druži sa dobrim i socijaliziranim psima...od takvih pasa naučit će puno dobroga, a i vi ćete naučiti kako izgleda pseći govor i tako ćete lakše komunicirati sa svojim psom u daljnjem druženju kroz život. Ako se u početcima socijalizacije štene druži sa neodgojenim i nesocijaliziranim psima pokupit će njihove navike...budite u to sigurni...pa ćete u tom slučaju vi morati više raditi sa psom da bi mu pokazali kako te loše navike ne smije upražnjavati. Osim toga i na žalost, u vašem životu sa psom i onako ćete se često susretati sa lošim psima i za učenje ponašanja u takvim situacijama imat ćete (opet kažem na žalost) i previše prilika...svakako će vam biti lakše naučiti psa ponašanju pri susretu sa loše odgojenim psom ako tada vaš pesonja već ima naučene pristojne manire pokupljene od dobrih i socijaliziranih pasa. Kad bi svi vlasnici pasa bili primjereno educirani o psima, njihovom ponašanju i odgoju onda bi bilo puno više socijaliziranih i dobro odgojenih pasa i svi bi skupa zajedno mogli više uživati u zajedničkim druženjima sa našim psima. |
- 07:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
15.11.2007., četvrtak
Kako kuži...
|
Odeš s pesonjom u šareni dućan za kupit pasi grickalice i igračkice...i kupiš...i on ne vidi što si kupio. Kak je mogao vidjeti što si kupio kada je njušku gurao među sve one šarene i mirišljave superfora stvari...sve bi mali pas nosio sa sobom doma. Dođeš doma i mali ludi pas ode pit vode i daš mu klopati...dok on tako fino mljacka umoran i izgladnio od duge šetnje po friškoj hladnoći pospremiš grickalice na svoje mjesto, a igračke za pesonju staviš na stolić u dnevnom boravku...tamo će biti na sigurnom jer mali pas zna da ne smije gurati njušku na stol. Ludi pesonja se još oblizuje od papice i došeta do dnevnog boravka...ali vidi gle pogledaj...mali ludi pas sjedne na metar od stolića i uzbuđeno krene pogledavati malo u igračke malo u vas...kao da kaže...ej ti gazda, ovo su neke fora igračkice za pesonju, šta ih držiš na stoliću, daj to malom dobrom psu da se igra. Naravno da mu date igračku i da uživate u oduševljenoj igri sa nekakvom žvakalicom koja pišti i odbija se po parketima dok ju mali pas lupka šapicama i zubima odbacuje u zrak. Ma kako li je samo mali ludi pas znao da su te igračke za njega??? |
- 07:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.11.2007., srijeda
I meni je rođendan i meni je rođendan!!!!
|
I tako srca punog ljubavi odjurim u cvjećarnicu i kupim mali slatki buket cvijeća te u njega zataknem mali darak...bit će sretna moja draga...danas joj je rođendan. Dolazim pred vrata stana i sve onako namještam buket i pozvonim...obično otključavam, ali želim da mi otvori draga ženica, a ne malo ludo pseto.  Vrata se otvaraju i dočeka me taj topli osmijeh...iskrica u očima...veselje cvijeću i poklončiću...baš super. A mali ludi pas u drami...kao da postavlja pitanja...a što sam ja dobio, što, što...ženica odlazi staviti cvijeće u vazu, a mali ludi pas ne zna kuda bi krenuo...prema meni da još definitivno utvrdi jel nešto i on dobio na poklon, ili da juri prema ženici vidjeti što je to ona točno dobila i ima li tamo možda nešto za malog ludog psa. To skakutanje lijevo desno između nas dvoje podsjeća me na onaj vic o mišu koji se dvoumi između sira i šunke...a ludog li pseta.  Dajemo mu da pomiriši cvijeće i sad mu je cvijeće totalni mrak...juri za gazdaricom i bez treptanja gleda što se to događa i kuda će to gazdarica staviti nakupinu onog mirišljavog što obično srećemo po livadi...misli si mali pas...što to uopće dio livade radi u mom stanu?? Kad je pseto definitivno utvrdilo da je livada za gazdaricu ponovno juri k meni i molećivim pogledom mi govori...i meni je rođendan, daj i meni neki poklon, a daaaaaj, pliiiizzzzz...i šta ću, moram izvaditi onu jednu slatku grickalicu iz petcentra i dati ju pesonji, ali prvo ju mora zaraditi, da ne bi bilo da se žicanjem može nešto dobiti. Pesonja mora leći i ponovno sjesti samo na glasovnu komandu i tada sretno odjuri sa zarađenom nagradicom. Pa puklo bi mu srce da nije nešto dobio...  |
- 08:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.11.2007., utorak
Pas i prepreke...ma koje prepreke...lunapark
Jeeeeee...danas na treningu jurišamo na kojekakve prepreke.....jeeeee.....mali pas je toliko nabrijan da me sve strah da mu ne pukne kičma od tolikog mahanja repom i izvijanja glave prema meni dok pseći pogled kao da mi govori...ja sam sretni mali pas ja sam sretni mali pas ovo mi je ludilo ja sam sretni mali pas. Prvo se provlačimo kroz tunel i mali ludi pas kad izleti iz tunela skače metar u zrak od sreće. Onda spazi mene i dojuri pa po meni počne skakati od sreće...hvata ludi pas povodnik zubima i povlači me brže bolje u red za ponovno provlačenje...nemreš vjerovati.  Kad smo se dobro izprovlačili prelazimo na novi ringišpil...dasku postavljenu na dvije bačve...hop na dasku i ludo pseto prohoda s jedne na drugu stranu i pri tome jedinu opasnost od pada predstavlja luđačko mahanje repom...jedino taj masivni rotirajući rep, kao elisa helikoptera, može poremetiti ravnotežu malog ludog psa i natjerati ga da se posklizne i padne...ali očito da ni rep ne smeta jer pas juri po toj daski i pregurava se u red ne bi li što više puta mogao na tu igrački po kojoj se skače i hoda. Kad smo to savladali prelazimo na prepreku koju ja zovem šator...dvije široke daske spojene u visinu tako da izgledaju kao šator...pas je nabrijan i u niskom startu, juuurrrriiiišššš...tap tap tap gore tap tap tap dolje u sekundi je gotova vožnja...pas ne prestaje skakati po meni i hvata povodnik i juri na kraj reda kako bi se ponovno mogao pentrati...u drugom trku preko šatora ludo pseto pokušava od sreće skočiti na mene sa vrha šatora i pri tome počne NARAVNO padati sa visine nešto manje od dva metra, ali to nije sve, povodnik se petlja za nosač šatora i ludi pas ostane obješen visiti tako da samo zadnjim nogicama dodiruje tlo.  Naravno da brzinski reagiram i otkvačim povodnik da se pas ne ozljedi...srećom sve prolazi ok što se ozljeda tiče. U tom trenutku pomislim da sada pas od straha neće htjeti na prepreke...ma je...nakon što sam malo ohrabrio psetance i objasnio mu da se ništa strašno nije dogodilo, već jurimo ponovno preko tog istog šatora...srećom više ne isprobavamo skok na gazdu s dva metra visine.Nakon toga hodamo po nekoj malo povišenoj uskoj gredi i tu ludo pseto pokazuje iznimnu sklonost poslušati moju kontrolu...kad kažem polako pas uspori, kad kažem idemo brže pas ubrza...super je to kada se psa može iskontrolirati unutar naredbe ili vježbe. I na kraju...prepreka koju sam nazvao streljana...to je nisko postavljena žičana mreža ispod koje se psi provlače...a zašto streljana...zato što kada polegnete psa pred preprekom onda mu pred njušku rafalno bacate sitne kolačiće koje on skuplja i tako puzeći provlači se ispod te žičane mreže...ludilo, hrpa klope za malo puzanja. Kako je već prilično kasno i pesonja se izjurio i izgladnio...nakon trećeg provlačenja ispod žice ludi pas sam juri na ponovno provlačenje i pri tome skuplja nagradice koje nije skupio pri prošlom provlačenju...a gladnog li ludog psa. Došli doma, najeli se i zaspali ko torbe... |
- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.11.2007., ponedjeljak
Nabrijani ludi mali pas...
Uhhh, slomljen sam, bole me noge i leđa, tri sata smo bili u šetnji, prohodali smo i projurili preko sedam kilometara, igrali se, hvatali se, tražili izgubljenu granu, skakali, provlačili se, sretali pse...svašta nešto smo radili i ja sam sada umoran i idem malo sjest u naslonjač. Hop hop hop kad eto ti malog psa, nakon što je popio dvije posudice vode, stane pred mene s lopticom u zubima i poziva me na igru. Jao mali pas...neće moći...stvarno sam umoran. I mali ludi pas legne pod moje noge u depresiji zato što se ne želim s njime igrati. Ražalosti me ta pojava...stvarno se trudim biti dobar vodič svome psu i trudim se da mu život bude ispunjen aktivnostima koje voli, ali na žalost ja nemam niti snage niti vremena 10 sati biti u pokretu sa psom...naravno da bih volio moći se u životu samo baviti svojom malom obitelji i ludim nabrijanim psom...ali ne ide to...dan ima 24 sata i moram ih rasporediti i na druge...ne samo na malog ludog pesonju.  Zapravo, mali pas je sada u fazi kada bi mu taman bilo sat i pol šetnje i ludiranja s gazdom pa sat i pol treninga raznih vježbica i zadataka i onda na kraju još sat i pol jurnjave sa psećom ekipom. Bi i ja...al ne ide to. Mali pas...uz povremenu igru i maženje dok smo doma, uz uključivanje u naše dnevne aktivnosti koliko je got to više moguće, jednostavno će ti morati biti dovoljno dva sata bavljenja nekim aktivnostima na otvorenom...a kada bude više vremena bit ćemo vani i duže i radit ćemo svakakve igrarije...ali molim te mali pas, nemoj nezahvalno biti žalostan kada se nakon tri sata aktivnosti na otvorenom ja nemam snage igrati s tobom.  Ovako aktivnog psa uključiti ću u neke sportove za pesonje...najvjerojatnije u obidijns i agiliti...sada kad položimo A0 i kada proslavimo prvi pseći rođendan probat ćemo se uključiti na tečaj, a kasnije i u grupe u kojima se treniraju ove lijepe pseće sportske discipline u kojima psi zadovolje svoju potrebu za jurnjavom i rješavanjem zadataka koji se pred njih postave. Uz put se druže sa ostalim dragim, dobrim, odgojenim i socijaliziranim psima i njihovim vlasnicima koji znaju o i sa psima. Baš fora...  Ja jednostavno više od ovoga ne mogu...nadam se mali pas da ćeš shvatiti kako se silno trudim zadovoljiti tvoje pseće potrebe...daj budi pametan i spavaj po nekad. |
- 07:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.11.2007., petak
Naredbe i trikovi...
|
Jeste li možda primijetili da neke zekapeka vježbe i igrice vaš pas radi s ogromnim žarom i entuzijazmom, a neke radi tek onako da odradi, ili možda niti ne odradi? Primjerice...kada navodite pesonju da u šetnji skače, penje se i provlači kroz neke klupice i preko njih, to pesonja lud od sreće obavlja...a kada mu recimo kažete da legne on to radi kao da ga pokušavate poleći na netom izdrobljeno staklo. Ili recimo kada psa navodite da vam se provlači kroz noge, to mu je ludilo...a kad mu recimo kažete da sjedne i čeka on to ne odradi sa prevelikom voljom jer mu se ne da guzu imati pritisnutu uz mokru travicu. Ma hrpa je još takvih primjera. Zato je vrlo bitno da i naredbu psu predstavimo kao trik pa će pas veselije i s više entuzijazma raditi sve što se pred njega postavi kao zadatak. Veseli mali pas... |
- 07:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.11.2007., četvrtak
Kakim papicu...papim kakicu...
|
I šetamo mi tako prekrasno i zaigrani štenci jure oko nas i baš sve fino i super...i baš se lijepo razgovaramo o koječemu...pa onda malo radimo sa psima...pa ih onda za nagradu opet pustimo juriti po pustopoljini. Baš prva liga... Odjednom kao ošinuti bičem psi se trznu i pojure u mrak...ne tako daleko od nas ukopaju se njuškama uglavljenim u pod. Kao da mi je to urođeni tik već vičem...fuj to ludonje male...moja pesonjica odmah u strahu od gazdine galame odskoči od oblizeka...ali Lars legenda fino mljacka i ne reagira...i to nije sveeee...nakon mljackanja fino se još i uvalja u oblizek.  Kad je fešta završila i mi dojurili do pesonja već je sve bilo gotovo, a pesonje su imale njuške još musave od kakice, kao da su papili čokoladu, a neki su imali kakice i u ušima  ...mmmmm kako samo fino miriše...mmmmm baš ste super. I još su tako slatko jedno drugome oblizivali njuškice...kao umivaju jedno drugo.Za kaznu poliježemo pse i puštamo ih da čekaju dok se ne odobrovoljimo ponovno ih pustiti u igru...i tako razglabamo...razglabamo o psećem porivu da pojede tuđe govno. Pa stvarno...mislim ono...od kud im taj poriv??? Jasno mi je da se uvaljivanjem u crkotinu ili drek kao oni kamufliraju...moš mislit kamuflaže...al zašto jedu govance...bit će zato da im mrski neprijatelj ne osjeti dah. |
- 07:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
07.11.2007., srijeda
Buba guza
|
Pesonja već par dana intenzivno otresa glavom, čoha se po bradi i ušima, odbija hranu...sve blagi znakovi za pune analne vrećice. Znakovi da s analnim vrećicama nešto nije u redu mogu biti i vučenje guze po podu i grickanje oko guze. Oooo da da, ako niste znali i vaš pas ima analne vrećice... Analne vrećice su uvrnuča kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera...kako to samo stručno zvuči...to je tamo na vrhu guze. Na dnu tih vrećica smještene su žlijezde iz kojih se luči masna tekućina intenzivnog mirisa kojom psi oblažu izmet te na taj način obilježavaju teritorij. Psi se međusobno razlikuju i prepoznaju po tom specifičnom mirisu pa stoga često možete vidjeti kako se psi prilikom upoznavanje ili pozdravljanja njuškaju ispod repa.Neki psi nemaju problema sa urednim pražnjenjem analnih vrećica prilikom kakanja...dok neki pak teže ili nikako ne uspijevaju istisnuti sadržaj analnih vrećica prilikom kakanja. Najvjerojatniji razlozi tome su...prije svega sama fizička konstitucija psa (odnosno pasminska predodređenost) i zatim ne konzistentna kakica uzrokovana prehranom koja se u današnje vrijeme jako razlikuje od prehrane pasa u davnim vremenima njihovog nastajanja i evolucijske prilagodbe. E sad kada sve znate, što i kako voditi brigu o tom problemu u vašeg malog dlakavca. Često je mišljenje da analne vrećice nikako ne treba prazniti jer da se tako samo potiču problemi vezani uz lučenje, skupljanje i izlučivanje nakupine iz analnih vrećica...s druge strane neuredno pražnjenje analnih vrećica često dovodi do njihove upale i popratnih alergijskih reakcija kože gdje onda pas grize i čoha predjele na koži zahvaćene reakcijom, do te mjere da zna oderati kožu i dlaku te napraviti otvorene rane...dakle, svakako nije dobro da se analne vrećice na ovaj ili onaj način ne prazne. Nekako je logično iz svega toga zaključiti...ukoliko primijetite simptome povezane sa neurednim pražnjenjem analnih vrećica svakako posjetite svoga veterinara koji će pregledom utvrditi točno o čemu se radi i dati vam najbolji savjet što činiti. Svakako možete pokušati promijeniti prehranu psa i na taj način utjecati da pas ima konzistentniju kakicu kojom će potaknuti istiskivanje nakupina u analnim vrećicama. Ukoliko ni na koji način pas prirodnim putem ne može istisnuti nakupine u analnim vrećicama onda je svakako za preporučiti da veterinar stručno istisne i očisti analne vrećice kako njihova napunjenost i nepražnjenje ne bi utjecalo na normalan život i zdravlja vašeg psa. |
- 07:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.11.2007., ponedjeljak
Udara me biometeorološka...
|
Prognoza za vikend...tmurno, hladno, toplo, moguća kiša, povremeno sunce...uhhh...već od samog slušanja prognoze sav sam smrdan...ali ne dam se, oboružan osmijehom krećem u vikend. Budimo se u subotu oko 6,30 sati i definitivno je prognoza vremena bila točna...muljav neki dan...nikako oči otvoriti. A di je mali pas...eno ga na njegovom jastuku, oči mu slijepljene krmeljima i jedva diže glavu i tromo i pospano maše repom za pozdrav...malo se pomazim s pesonjom i idemo u prvu jutarnju šetnju. Pesonja totalno tromo i nezainteresirano hoda uz mene, brzinski obavlja ono što treba i okreće se prema doma...da znaš pesonja i gazdi se ide doma, sav sam neki smuljan kao i ovo subotnje jutro. Idemo nešto papiti pa ćemo onda vidjeti što i kako. Stavljam porciju hrane pred pesonju, pozovem ga, ali pas dođe do posudice s hranom i kao stari deda teško uzdahne i legne s vrhom njuške dodirujući posudicu...pa šta je mali ludi pas, nije valjda da ti se ne da žvakati? Gledajući psa na pamet mi pada nekad davno u moždane vijuge upisan opis...vreća buha...točno tako trenutno izgleda moj mali ludi pas. A ništa, puštam mu hranu i odlazim klopnuti svoje žitarice i mlijeko...dugo sve to skupa razvlačim po zubima jer i ja sam usporen, a za svo to vrijeme mali pas i dalje nepomično leži...kao da ga je netko mlatnuo po glavi. Nekako dovršavam doručak i krećem vidjeti što je s pesonjom...pokušavam ga motivirati na hranjenje, ali pas ni makac...a ništa, sklanjam ti posudu kada ne želiš klopati. Posuda s hranom je sklonjena i sada je malo ludo pseto još depresivnije....liježe pored mene, ali njušku okreće od mene, ne želi sa mnom komunicirati. Kada ponudim porciju maženja pas se izmakne i izvali se na nekoliko metara od mene, pogleda me i opet okrene glavu od mene. Duri se mali pas...OK, palim TV i ignoriram ovaj napad psećeg durenja. Nakon sat vremena ludi pas onjuška praznu posudicu za hranjenje, počne ju lizati i znakovito me pogleda...a daj gazda, gladan sam ti ja. Ignoriram još pola sata jer pas mora znati da se jede kada ja to odlučim, a ne kada je njega volja. Zapravo, razmišljam, jeli mali kenjavac od psa shvatio poruku kada sam mu uzeo hranu i dal je shvatio moje ignoriranje, ili mu za razmišljanje treba svo vrijeme do večernjeg obroka. Naravno da popuštam jer ni ja ne volim biti gladan, a vjerujem da je pseto shvatilo poantu...ponovno postavljam hranu pred psa i pozovem ga...dakle takvo razvlačenje još nisam vidio...najgora Zagrebačka magla je brža od ovog malog ludog psa...a tek žvakanje, izgleda mi kao da će mu mjesec dana trebati dok prežvače ovu porciju hrane. Odlazim u smijehu pred TV i krajičkom oka gledam kenjavog psa kako prebire po posudici s hranom pa žvače kao da mu je u ustima kakva slasna žvaka...ma totalni smijeh. Nekako pseto poklopa hranu i dođe do mene, sjedne i gleda me u oči totalno praznog pogleda...mali pas što je...pas niti da trepne...reci beba, tko te ljuti...pas ni makac....mazim psa po vratu, a on i dalje ukipljeno stoji i gleda kao da je prepariran. Gledam tako i ja psa neko vrijeme i odjednom se pseto uz tresak izvali na pod i zaspe...kao da ga je netko isključio kao stolnu lampu. A ludog li šteneta. Velik dio dana pseto spava, malo se probudi, popije vode i tresne spavati u nekom od kutova stana...preljeva se pseto iz šupljeg u prazno. Dok smo ručali pseto je žvakalo svoju kost, ali uz takvo čuđenje...kao da prvi puta u životu ima u zubima tu kost iz pet centra...pa gurka njuškom, pa zagrize i ostane tako zamišljeno s uzdignutom glavom pa ispljune pa opet njuška pa zagrize i čudi se sve u 16 tom čudu koje drži u zubima...razmišljam da pozovem psećeg psihijatra. Ručali smo, a i pas je nekako prožvakao svoju grickalicu i sad se oblizuje već 10 minuta...zapravo oblizuje se kao lud...a možda i je lud??? U trenu tup na pod i spava...kao da je u njemu nestalo struje. I mi smo malo dremnuli, a pas spava kao zaklan. Odjednom se naglo skoči i počne užurbano hodati po stanu...ma nije mu sila, bili smo vani prije dva sata...njuška, gleda, obilazi pa onda opet bubne kao torba i zaspi. U snu pas stalno ispušta lude zvukove i trza se i bori se sa tko zna kakvim mrskim neprijateljima. Odlazimo u šetnju...u šetnji pas ipak malo živne...juri za mnom, za psima, malo treniramo vježbice i naredbe...tako prođe dva sata kao ništa i svježi zrak nas je malo digao...bolje izgledamo. Nakon što je pseto jedva nekako pojelo svoj večernji obrok, ostatak večeri bio je kombinacija hipnotičkog psećeg pogleda i trenutnog spavanja te trzanja iz sna kao da je u blizini opalio top...lud pas. Kratka večernja šetnja prije spavanja...pseto se razvlači ali obavlja piš...dolazimo kući, a pseto je zaboravilo popiškiti sve šta ima i zbunjene njuške pune neugode pas se još malo popiški na parket u hodniku...makne se i zbunjeno posramljen ode u kut hodnika. Stojim tako i ne vjerujem...malo pošpotam ludog psa, obrišem piš i odem na spavanje nakon što sam počeškao pseto iza uha s namjerom da ga malo smirim, da ne misli da se ljutim jako na njega jer je pišao na parkete. Opraštaju ljudima koješta zbog te biometeorološke prognoze...a ona danas tuče malu pseću glavicu...naravno da mu opraštam...i jedva čekam bolju prognozu. |
- 07:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
02.11.2007., petak
I tako...
|
Krenuli mi na NTP...ili ti Napredni Tečaj Poslušnosti...ma superica. Išli smo tako pogledati kako izgleda ispit A0 koji bi vrlo skoro trebali polagati, a i dosta naših psećih frendova izašlo je na ispit nakon TOSa...ili ti Tečaj Odgoja i Socijalizacije...pa smo uz put bili podrška, navijač i službeni fotograf. Ispit sam po sebi ne čini se kao nešto što nismo u stanju položiti...malo ćemo kroz NTP još izbrusiti neke vježbice i naredbe i ne bi trebalo biti problema...nadamo se. Mali ludi pas je strpljivo uz gazdu gledao kako pesonje rješavaju ispit, a onda je nakon nekog vremena počeo cviljukati...kao da kaže...daj gazda, dosadno je ovo više, pokazao si mi kako to izgleda i sve ti ja to znam. Eeeee, vidjet ćemo te mali pas za mjesec i nešto dana kada ti budeš u ringu i kada te bude pratilo oštro oko suca. No udovoljio sam želji malog psa i otišao k njegovim frendovima koji su polagali završni ispit na TOSu...jooooj kako li je moj pesonja lud za Larsom...vižlom nešto mlađom od sebe...a i Lars nas voli...a i mi volimo Larsa. Baš super. Kako je Lars bio među zadnjima na popisu kandidata za ispit odlučili smo mu pomoći razbiti nervozu tako što smo otišli na obližnju livadu i pustili malo pse da se poigraju...ajmeeeee...koje ludilo od jurnjave. Gore dolje preko nasuprot usprkos pa u blato pa u grm pa u lokvu pa opet unatoč nasuprot usprkos. Jednostavno smo ih morali na silu razdvojiti jer ne bi bilo dobro da se Lars baš previše izmori prije ispita, ali smo im obećali da ćemo ih pustiti u igru nakon što Lars položi ispit. Ma kuže oni sve...moj je pesonja netremice gledao Larsa dok je polagao ispit, a Lars je savršeno odradio ispit i položio s vrlo visokom ocjenom...da nije bilo gazdrarice koja je griješila, možda bi Lars dobio i čistu desetku...suuuuper. Svi sretni i veseli vratili smo se na mjesto gdje su se malo prije veselo igrali...i čudili smo se kako to nas već noge bole od stajanja, a ova dva mlada psa nikako da se izigraju i izmore...točno ti dođe da ih pustiš koliko got treba i da znanstvenom metodom utvrdiš koliko to sati ili dana treba da se ovakva dva mlada psa, koja jure bez prestanka, izmore. A slatki su... |
- 07:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Studeni 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Studeni 2008 (11) Listopad 2008 (19) Rujan 2008 (17) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (23) Lipanj 2008 (20) Svibanj 2008 (21) Travanj 2008 (22) Ožujak 2008 (21) Veljača 2008 (21) Siječanj 2008 (25) Prosinac 2007 (17) Studeni 2007 (19) Listopad 2007 (23) Rujan 2007 (27) Kolovoz 2007 (20) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Linkovi
KOSSP Zagreb - tamo treniramo forum.hr - kućni ljubimci Forum šapice - kućni ljubimci FUTURA - Udruga za zaštitu životinja Sunbow labradors - dragi ljudi Hrvatski Web Pretraživač
Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...  Fora DVDići |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||