I šetamo mi tako prekrasno i zaigrani štenci jure oko nas i baš sve fino i super...i baš se lijepo razgovaramo o koječemu...pa onda malo radimo sa psima...pa ih onda za nagradu opet pustimo juriti po pustopoljini.
Baš prva liga...
Odjednom kao ošinuti bičem psi se trznu i pojure u mrak...ne tako daleko od nas ukopaju se njuškama uglavljenim u pod. Kao da mi je to urođeni tik već vičem...fuj to ludonje male...moja pesonjica odmah u strahu od gazdine galame odskoči od oblizeka...ali Lars legenda fino mljacka i ne reagira...i to nije sveeee...nakon mljackanja fino se još i uvalja u oblizek.
Kad je fešta završila i mi dojurili do pesonja već je sve bilo gotovo, a pesonje su imale njuške još musave od kakice, kao da su papili čokoladu, a neki su imali kakice i u ušima ...mmmmm kako samo fino miriše...mmmmm baš ste super. I još su tako slatko jedno drugome oblizivali njuškice...kao umivaju jedno drugo.
Za kaznu poliježemo pse i puštamo ih da čekaju dok se ne odobrovoljimo ponovno ih pustiti u igru...i tako razglabamo...razglabamo o psećem porivu da pojede tuđe govno.
Pa stvarno...mislim ono...od kud im taj poriv??? Jasno mi je da se uvaljivanjem u crkotinu ili drek kao oni kamufliraju...moš mislit kamuflaže...al zašto jedu govance...bit će zato da im mrski neprijatelj ne osjeti dah.
|