30.06.2008., ponedjeljak
Pasogovorancije...
|
Baš nekako posljednjih dana podosta trkeljam o govoru koji pas koristi kako bi mi nešto rekao, o govoru koji ja koristim kako bi psu nešto rekao...zapravo posljednjih dana trkeljam o tome kako komuniciram sa svojim psom...a zapravo to su sve...pasogovorancije... Koliko got se trudili, nikada nećemo u potpunosti znati što se događa u tim malim mudrim glavicama naših pasoprijatelja...ipak su oni druga vrsta koja ima svoj način komuniciranja sa okolinom...pa onda postoje i razni pseći slengovi, naravno, nije isto odrasta li pas u gradu, na selu, u prirodi, u betonu, među uokvirenim psima, ili među pravom psećom ekipom. Ne kažem da se ne trebamo truditi razumjeti njihov govor...naprotiv...smatram da se totalno trebamo truditi...iako...to je toliko interesantan svijet da tu nekog posebnog truda niti ne treba...jednostavno se pustiš ploviti po tom svijetu u kojem si zapravo toliki stranac, a zapravo, a zapravo si toliko dobrodošao, ako daš samo malo sebe... Ono što mi je zapravo najdraže u tim pasogovorancijama...promatrati i pokušati razumjeti što psi među sobom razgovaraju...to mi je super...a da ne kažem da često ostanem fasciniran...kao recimo kada gledam ovo dvoje luđosa...  Briju si oni...zar ne... |
- 08:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #
27.06.2008., petak
Pasje vrućine...
|
I kako da ja objasnim malom ludom psu što zapravo znači...pasja vrućina... Mislim...kako čujem u ove dane toplinskog udara mnogi, ili većina pasa niti ne pomišljaju izlaziti iz svojih modernih klimatiziranih brloga...samo izjure obaviti šta je potreba i već okreću i jure kućama svojim klimatiziranim... A ovaj mali ludi pas koji sada, konačno rashlađen, spava pod mojim nogama...eeee...njemu taj pojam pasje vrućine nije nešto što ga zabrinjava... Ej gazda, 17,30 je, aj idemo šetati...mali ludi pas, kipuće je vani, krepat ćeš...aj gazda, idemo, nemoj se izvlačiti...dobro mali pas, nemoj mi kasnije dahtati da te nisam upozorio... I tako odemo mi u šetnju po najvećoj poslijepodnevnoj zapari, ono kada još od gore grije kao ludo, a odozdo isijava sva ona dnevno apsorbirana toplina...baš super sauna... Mali pas prvih nekoliko minuta izgleda vrlo svježe, oduševljen izlaskom u šetnju...no kako vrijeme prolazi, guza postaje sve teža i jezik se sve više i više vuče po podu...ali želja za igrom ne jenjava. I šta možeš nego juriti, ganjati se i trenirati maloga psa kao da je vani nula celzijevaca...i tako nekih sat vremena...a onda, pasonogometanje...driblanje, napucavanje i ludo gurkanje lopte njuškom...nema stajanja, čak i kada pokušam poleći malog ludog psa da se malo odmori, on u trenutku kada i ja posjednem na travu odmah skoči i krene njuškom gurkati loptu pozivajući me da nastavimo igru...i nema tu, bez pola sata takve igre nismo ništa napravili... Onda pas konačno shvati da bi bilo dosta i počne, sav onako zajapuren i zapuhan, pogledavati prema autu...OK, idemo doma...od pasinog dahtanja auto se trese kao se vozimo po kakvom makadamskom putu...dahtanje ne prestaje niti kada dođemo u klimatizirani brlog...sve izgleda kao da će malog ludog psa maznuti srce. Naravno da puštam psa da malo otpuhne i smiri se prije nego mu dam piti svježe vode i prije nego mu dam klopati...ovakvome zapuhanom od vode i hrane moglo bi mu biti zlo...i šta se događa...pas točno zna da čekam da se primiri pa na silu zatvara usta i pokušava ne dahtati kako bi se prikazao kao da je sve OK i da je spreman za klopu...možeš misliti...nakon nekoliko trenutaka držanja njuške zatvorenom, jednostavno pukne od potrebe za dahtanjem kojim se hladi i gromoglasno krene...daht daht daht...luđo ludi od psa... Kada se malo rashladi, najede, napije...eee onda krene tjeranje od direktnog puhanja klime...sto puta...sve dok pas ne popusti i legne kraj mene i zaspi...umorni pas... |
- 07:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #
26.06.2008., četvrtak
Maksimirska šuma...
|
I tako...ovu neradnu prijelomnicu tjedna odlučili smo iskoristiti za ranojutarnju šetnju maksimirskom šumom... Željeli smo iskoristiti još relativno niske jutarnje temperature kako bebi, psu, a i nama, ne bi bilo previše vruće dok šetamo pa smo u maksimirsku šumu stigli negdje oko osam sati ujutro. Skoro pa nigdje nikoga...tek po neki šetač, đoger i par pasovlasnika u svojim jutarnjim šetnjicama. Sve u svemu mir i tišina te podnošljiva klima, baš kako smo i željeli, činile su naše korake laganim i veselim. Beba je ludovala u novome okruženju...posljednji puta kada je bila u maksimirskoj šumi bila je toliko mala da je čitavu šetnju prespavala trenirajući svoja malecka pluća friškim šumskim zrakom...ludo ju je zanimalo svako drvo, svaki grm, svaki list kraj kojeg smo prošli, svaki cvrkut ptičice i šum u travi...upijala je svaki trenutak toliko intenzvno da prvih pola sata gotovo da nije niti trepnula. U tih pola sata već smo poprilično zamakli u šumu i u vlazi jezera uletili u prave rojeve nabrijanih komaraca koji su nas počeli napadati...srećom, imali smo zaštitu mrežu za kolica pa je beba spašena od najezde komaraca, pas ima pregustu dlaku za male komarce, a ženica i ja smo u trenu bili izbodeni po svim otkrivenim dijelovima kože...bezeze. Malo nas je to uznemirilo, a dodatni nemir unosila je i luda beba koja je počela kenjkati i protestirati zato što je bila pod zaštitnom mrežom...to vam izgleda kao kada se mali gavun upetlja u mrežu pa se trza i maše perajama ne bi li se spasio...naravno da smo ubrzano krenuli van iz guste i vlažne šume pune komaraca, ali kako smo podosta ušli u šumu i krenuli raditi jedan kilometarski sasvim solidan krug, to nije bio nimalo jednostavan zadatak. Idemo lijevo tu je brže, sad ćemo nastaviti tu od kuda su oni ljudi došli, to je tu blizu...lagano je nemir u nama rastao dok je bebulinka sve glasnije protestirala, a komarci sve više bockali nas jadne nezaštićene ljudove. Kako je, zbog želje da što brže izmaknemo komarcima i vlažnoj šumi koja nas je malčice zarobila, naša napetost rasla i mali pas je bio sve napetiji. Zapravo, pas nije imao nikakvog realnog razloga za napetost...šuma, pušten, hrpa zanimljivih mirisa, grana za žvakanje, prostora za trčanje...ali osjetio je tu našu napetost i shvatio je da što prije želimo izaći iz šume...sva osjetila malog ludog psa bila su usmjerena ka samo jednom cilju...zajedno sa svojim čoporom izaći iz šume. Kada smo došli do staze kojom smo ušli u šumu pas je potrčao ispred nas pa se odjednom naglo okrenuo mašući repom uzdignutim visoko iznad sebe i sa njuškicom razvučenom u sretan olakšavajući osmjeh...kao da nam je govorio...hej ljudi, evo tu smo prošli, auto nam sada nije daleko. Pozvao sam psa i smireno ga potapšao po prsima...od tog trenutka napetost je nestala i mirno i polako uputili smo se prema autu...čak je i bebulinka prestala kenjkati... I super je fora doći doma...zar ne... |
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
24.06.2008., utorak
Pročitali smo...
|
Brzinom mladog supruga i oca bebulinke pročitali smo još jednu knjigu... The Other End of the Leash od Patricia McConnell Knjigu bih preporučio onima koji imaju šumove u komunikaciji sa svojim psom...onima koji nisu u stanju shvatiti što im njihov pas želi reći...onima koji ne znaju kako nešto reći svom psu...svima koji žele nešto naučiti o tome kako se treba ponašati oko pasa i sa psima. Kao lajtmotiv ove knjige postavlja se činjenica da su psi genijalci u čitanju naših pokreta, izraza lica, boja glasa...jednostavno...psi čitav svoj život, naše pokrete smatraju govorom i pokušavaju ih razumjeti...na nama je da iskontroliramo i usmjerimo te naše pokrete kako bi ih pas u potpunosti mogao razumjeti. Svatko tko svome psu želi priuštiti ugodno životno okruženje mora se potruditi razumjeti pseća ponašanja i njihova polazišta i ciljeve...u protivnom...odnos sa psom nikada neće biti potpun u punom smislu riječi...ili će, nedaj Bože, postati mučan i za psa i za njegovog čovjeka. Ono što mi je čitanjem knjige najbolje leglo, jest spoznaja da pas i ja prilično dobro komuniciramo...odnosno čitanje knjige mi je potvrdilo i usmjerilo neka moja razmišljanja pa će, nakon što sadržaj ove knjige do kraja sjedne, i moj odnos sa psom dobiti neke nove sadržaje pa samim time i neku novu dimenziju. Sve u svemu, sasvim OK knjiga. |
- 08:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #
23.06.2008., ponedjeljak
Dvije rijeke u jednom danu...
|
Mislim...recite mi vi...jesu li rijetki psi koji u jednome danu imaju prilike kupati se i ludovati na dvije rijeke...mislim...ludilo... Mrežnica...  I nije dugo prošlo...pas kraula ko veliki...  I onda neumorno spašavanje grane...  Ogromne grane...  Koju ne se ne pušta niti kada se jedva izlazi iz vode...  Konačno na kopnu...ponosni...  Brisanje frizure...  Kopanje rupe pod vodom...  Traženje zlata u potoku...  Pa malo odmora u hladu...  Gušta pas...  Sunčali smo se pa nam je došao hlad...  I onda smo svratili do Korane...  Da s frendicom spasimo štap iz vode..  Mislim da bi s ovakvom šetnjom pas morao biti zadovoljan...ili... |
- 08:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #
20.06.2008., petak
Ljetna stanka...
|
Tek smo krenuli s trening grupom, a već ljetna stanka... No dobro...imamo mi kaj za raditi preko ljeta...ako ništa drugo onda se nadamo kupanju i sunčanju... Ma naravno da ćemo polako trenirati i izrađivati neke vježbice...ali ono...laganini... Ugodan vam vikend...mi ćemo probati šmugnuti u prirodu....svi skupa zajedno... |
- 08:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
19.06.2008., četvrtak
Kad beba hrani psa...
|
Naravno...to jednostavno mislim da je teško izbjeći... Dvije su bebine metode hranjenja psa...slučajna i namjerna... Slučajna...ono daš bebi dok se vozi u kolicima da žulja, sa onih svojih 3/4 zuba, neko pecivo ili koricu kruha...i žulja beba, fora joj je to, masira joj zubno meso i dobrog joj je okusa...no naravno da većina tog peciva pada iz kolica...ono što vidiš da padne to pokupiš, a ono što ne vidiš pokupi pas koji mirno i dobro hoda iza kolica vrebajući plijen. Namjerna...beba u onoj svojoj stolici za klopanje...daš joj njezin tanjurić s kašastom klopom i žlicu, a ti u svojim rukama imaš spreman tanjur s većinom kašice koju beba treba pojesti...i onda beba počne razmazivati rukama kašicu koju si joj dao, a ti ju hraniš iz sigurno udaljenog tanjura...fora je bebi to hvatanje hrane rukama i pokušaj da ju tako rukama približi ustima...eeeee, al skužila je beba da sa od kašice zamuljanim rukama može pozvati psa kada got to poželi...tako i bude...beba se okrene psu i pogleda ga svojim toplim okicama i smiješkom mu pokaže koliko ga voli te spusti rukicu prepunu kašice prema psu...naravno da je to psu jasan znak poziva da se približi bebi i počne sa zadovoljstvom lizati kašicu s njezinih ruku...beba pri toj igri doživljava toliko veselje da se bojimo da ne ispadne iz stolice za klopanje iako je u njoj zažnirana onim sigurnosnim remenčićima... I onda se moja žena čudi kako pesonja ne sluša njene naredbe...pa kako će slušati, kada ima bebu s kojom se toliko dobro slaže i s kojom toliko dobro komunicira...mislim...gazdarica...pa beba psu daje svoju kašicu...kaj ti hoćeš.  Iako...nije niti gazdarica loša...uvijek da pesonji da obliže ono malo kašice što ostane u teglici nakon što beba mrkne klopu...ma znate, ona teglica mala kaj se kupi s gotovom voćnom kašicom... Udebljat ćete mi psa...neeeeee!!!  |
- 07:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.06.2008., srijeda
I mi bili na fotografiranju...
|
Ne ne ne...ne kao Goldy...mi smo išli slikati kukove... Ništa neuobičajeno...kod pasa koji su aktivni u sportskoj radnoj kinologiji normalna je stvar da se prije zahtjevnijeg treniranja napravi pregled kukova. To je iz jednostavnog razloga što bi izvođenje pojedinih vježbi moglo predstavljati bolan problem za pse koji imaju loš nalaz kukova, odnosno to bi se loše stanje moglo dodatno pogoršavati izvođenjem vježbi u kojima su kukovi pod dodatnim opterećenjem. Iako...boraveći često kod veterinara, čitajući po forumima, i kopajući po internet sadržajima...čini mi se da psi često većih problema imaju s laktovima i zglobovima nego sa kukovima...ali bilo bi suludo ozračiti čitavog psa da vidiš je li mu sa svim zglobovima, laktovima i kukovima sve OK. Naši kukovi su na veterinarskom fakultetu potvrđeni kao HD-A, što u prijevodu znači da su kukovi odlični i da bez problema, s obzirom na kukove, možemo nastaviti naš put kroz sportsku radnu kinologiju. No ono što je najbitnije...ja i onako stalno pazim na reakcije psa prilikom učenja ili izvođenja neke vježbe...tako da...ukoliko primijetim da se pas oko nekog zadatka muči, ili mu taj zadatak predstavlja bol, odmah ćemo prestati s njegovim izvođenjem...sve dok ne utvrdimo točan uzrok negativne pseće reakcije na zadatak...na kraju krajeva, zdravlje psa je na prvome mjestu i ako mu zdravlje ne dopušta izvođenje neke vježbe onda tu vježbu nećemo izvoditi i stvar riješena... Nadam se da ćemo u našem bavljenju sportskom radnom kinologijom biti pošteđeni ozljeda, koje nisu toliko česte u aktivnostima kojima se bavimo, ali treba biti pažljiv... |
- 07:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #
17.06.2008., utorak
Malo a toliko puno...
|
Zapravo...mislim da sam već prekotoliko puta opisivao naše šetnje i druženja...prema vašim reakcijama činilo se da sam uspio makar u tragovima prenijeti vam sliku o toj uživanciji... A kako i ne bi bila uživancija...ono kada se skupimo svi skupa zajedno pa izađemo negdje u prirodu ili na kakvu zelenu šetnicu i onda se svi onako polako i umirujuće, kao da se protežemo, rastežemo kao žvakalice i samo se s vremena na vrijeme pogledamo kao da si želimo reći...uh...a jel dobro ovo...milina... Ili kada ludi pesonja i ja odlutamo u našim dnevnim šetnjama...odlutamo u taj naš svijet igre i druženja iz kojega nas u stvarnost mogu vratiti samo ženin i bebin osmijeh... Pa čak je i uživancija kada se pasonja i ja nadmudrujemo u šetnji pa se ona zbog toga produlji na nekoliko sati...e da da...nije lako nadmudriti pubertetlijskog Labradora koji je od malih nogu potican da se razvija u inteligentnog i pametnog psa...gazda tko ti kriv... No...ponekad trenutak...izrezak iz tog usporenog filma koji čini ugodu...jednostavno u sebi sadrži toliko, ma sadrži toliko da je to teško opisati...zapravo opisati ću situaciju pa procijenite sami... Nakon sat i pol rastrčane šetnje prepune hopanja, loptanja, izrađivanja vježbi i učenja novih vježbi i trikova pas i ja dolazimo na jednu fino pokošenu livadicu koja je na neki čudni način odvojena od svijeta...tu kao da nitko ne prolazi...a i kada prolazi kao da ne prolazi. Uspuhani od jurnjave izvalimo se na travu, dišem duboko, pas dahće isplaženog jezika i pritišće se uz hladnjikavu travu da si snizi temperaturu, počne pušikati lagani osvježavajući vjetrić, pas i ja se pogledamo i jedno drugome u očima čitamo čisto zadovoljstvo...u trenutku kroz mene prolazi ugoda svih najljepših događaja u životu...osjećam se kao kada sjedim na zadnjoj punti moje najdraže uvale i gledam kako se smiruje u večeri, kao kada ljubim svoju ženu, kao kada se veselim sijedim kosama svojih roditelja, kao kada mi se beba nasmije nakon naspavane noći i privije mi se uz vrat kada ju podignem iz krevetića...sve to u trenu prođe kroz mene...i ne mogu drugo nego zahvaliti dragome bogu što me tako blagoslovio... |
- 07:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
16.06.2008., ponedjeljak
Pripremio si psa za bebu...kako?
|
O da da...kroz naš odgoj prije nego je beba došla radili smo svakakvih zezancija.... Kažem zezancija jer se u najvećoj mjeri psa na bebu pripremalo tako da mu se izrađuje strpljivost, naglašava njegova pasminska stabilnost i da ga se privikne na sva eventualna gnječenja, tupkanja, lupkanja, natezanja i ostale bebine nenamjerne i slučajne nepodopštine koje mislim da je teško izbjeći kada su malo dijete i pas u interakciji. Namjerno kažem nenamjerne i slučajne nepodopštine...jer sada tek slijedi zahtjevan period...a to je naučiti bebu da se primjereno odnosi prema psu...uh...s obzirom na to koliko je beba oduševljena psom i kako ne postoji ništa čemu se toliko veseli kao psu i ne postoji ništa toliko zanimljivo što ne bi ispustila iz ruku zbog pipkanja psa. No da se vratim na odgajanje psa koji će živjeti s bebom... Pas je učen da sve igračke i keksiće uzima nježno iz ruke...jednostavno...ako pas krene žustro i neoprezno uzimati ponuđenu igračku ili nagradicu ja mu ju ne bi dao...svaki puta kada bi pas to činio nježno i pažljivo predao bih mu nagradicu ili igračku i pohvalio ga. Zatim, pas je učen da ne smije uzimati predmete koje sam bacio ili ispustio bez da mu ja to dopustim...dakle ispustim predmet...ako pas jurne prema njemu blokiram ga tijelom i ne puštam ga da priđe predmetu...kada se pas smiri kažem mu da čeka i odmaknem se tako da predmet ostane između mene i psa...pas čeka...kada kažem "možeš" pas uzima predmet uz moje veselje i odobravanje te igru ako je odbačeni predmet bio igračka. I ono najbitnije...puno sam vremena proveo valjajući se sa psom po podu ili travi...u toj igri gnjeckao sam ga, štipao, gurao mu ruku u zube, grizao ga za uši i šape...zapravo radio sam mu sve takve i slične male gadosti koje bi mu mogla (ma zapravo vjerojatno i ne bi) raditi beba odnosno malo dijete...svaka neprimjerena reakcija psa bila je kažnjavana prekidanjem igre ili samo laganim pljuskanjem po njušci i strogim povikom zabrane...iako...pas je toliko stabilan, nježan i pažljiv da je u tim našim igrama pas stoički trpio sve moje nepodopštine. Hvala ti pas što si toliko dobar... Nadam se i vjerujem da ćeš i bebi biti dobar... |
- 07:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #
13.06.2008., petak
Danas...
|
...ćemo samo svima poželjeti ugodan vikend... E i da...vidim da ima podosta novih čitaća našeg bloga...dobrodošli...i predlažem vam da danas, u nedostatku posta, bacite oko na našu arhivu...nadamo se da ćete pronaći nešto što će vas zanimati... Uživajte! |
- 08:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
12.06.2008., četvrtak
Imamo plan
|
Dakle posljednja tri tjedna rješavali smo gadnu upalu uha... Kako su nam uši stalno bolesne tako smo morali promijeniti antibiotske kapi jer su do sada korištene kapi postale nedjelotvorne zbog stalne upotrebe...dio terapije bili su i humani antibiotici u kapsulama koje sam šesnaest dana gurao psu u grlo, što mu baš i nije fora...ma niti kapanje ušiju mu nije fora, kao da ga zovem na streljanje...a i stalni odlasci veterinaru rezultirali su kod maloga psa postepeno povećavanje nervoze prisutne pri ulasku u veterinarsku ordinaciju. Ma zapravo...divim se malome psu kako zapravo dobro podnosi sve te svoje manje ali učestale i dosadne zdravstvene problema...ne dao Bog većeg zla... Sada je ta upala zapravo postala neprekidna i zahtjeva malo ozbiljniji pristup problemu...jednostavno, želim pokušati riješiti taj problem, ako je moguće jednom za uvijek. Dakle terapija je stanje ušiju dovela do savršenstva...kapat ćemo još nekoliko dana uši da na neki način zaokružimo terapiju...očistili smo analne vrećice, koje i nisu bile za čišćenje, kako bi njihovu napunjenost eliminirali kao uzrok upale ušiju...uz uobičajenu Frontlajn ampulu protiv nametnika, dodat ćemo i ampulu Stronholda koja ubija Šugarce koji znaju uzrokovati upalu ušiju, a Frontlajn ih ne ubija...za tri tjedna idemo na kontrolu...ako uši ponovno budu upaljene onda ćemo uzeti briseve i poslati ih na analizu kako bi utvrdili točan uzrok upale... Nadamo se da to neće biti potrebno...nadamo se da će uši jednostavno biti dobro...nadamo se...i imamo plan...držite fige... |
- 07:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #
11.06.2008., srijeda
Vatrena navijačica
|
Posljednjih dana sve je nekako bijelo crveno kockasto...sve je u bojama Hrvatske...ne čudi se mali pas tome vatrenom ludilu... Mali pas je vatreni navijač još od kvalifikacija za ovo europsko nogometno prvenstvo. Da da...navijalo se sa srcem u svakoj kvalifikacijskoj utakmici...i baš nam je bilo fora što smo se gotovo nakon svake utakmice mogli veseliti pobjedama reprezentacije...iz utakmice u utakmicu igrali su sve bolje, pokazivali su zajedništvo, karakter, svakom utakmicom sve su više i više bili ekipa. To je zapravo ono što nas može potjerati u navijačko ludilo...kada vidimo grupu u kockasto obojenih sportaša kako se svim srcem kao jedan bore za pobjedu reprezentacije svoje zemlje...onda nama srce kuca jače, onda skačemo iz naših navijačkih pozicija na svaki dobar ili loš potez na terenu, onda vičemo na suce, i nekontrolirano lamatamo rukama skačući uokolo kada se na rezultatskom semaforu uz ime Hrvatska pojavi novoosvojeni bod... Sretno svim Hrvatskim reprezentacijama ma gdje bile... Pa eto...čisto da vidite kako to izgleda kada pasonja navija...  |
- 07:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.06.2008., utorak
Hej ljudi bok...
|
Danas moj gazda ima posla i nema ga doma pa sam se ja dohvatio ove njegove igračke sa tipkicama i onim sličicama koje se mijenjaju stalno...fora igračka... Napisat ću vam samo nekoliko riječi jer me bole cape od ovog kuckanja...stvarno mi nije jasno kako moj gazda može toliko kuckati po ovim nespretnim tipkicama... Nama vam je fora skupa...baš smo si onako kompići...istina, nekada se malo posvadimo, nekada se gazda ljuti na mene, nekada se ja ljutim na gazdu, često nadmudrujemo jedno drugo (ma znate, ja sam u pubertetu)...ali...to je život...i kada se na mom dosadašnjem psećem životnom putu pomiješaju sve boje, svi osjećaji, sva stanja i trenutci onda vam mogu reći...ja sam jedan sretni mali ludi pas... Pozdrav svima! |
- 07:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #
09.06.2008., ponedjeljak
Zbunjola pas...
|
Jučer mi je bio umoran dan...kasno se zaspalo u subotu...rano se probudilo u nedjelju...i to je tako... Dnevni ritam bio je malo usporeniji i zapravo sam se nadao da neću prespavati popodnevnu nogometnu utakmicu... Pas je ujutro bio s bebom u šetnji...sreli su i neke pse pa su se svi skupazajedno igrali...bili su podosta dugo...čak se pas iz te šetnje vratio prilično umoran. Nije imao niti previše vremena za odmor jer sam mu popodnevnu šetnju isplanirao prije nogometne utakmice...i krenemo u šetnju prema obližnjoj livadi uz nadu da ćemo naći neke pasofrendove. Već nekoliko dana, po ovoj sad već dosadnoj kiši, šetamo sami...pas gotovo da nije sreo nekog psa već par dana...kako u trenutku polaska u šetnju nije padala kiša nadao sam se da ćemo naći neke pasofrendove koji su isto kao i mi izašli protegnuti šape prije nogometne utakmice...no kako smo krenuli, spustila se kiša...a jadan mali pas, opet će biti osuđen samo na moje društvo, a ja nemam snage igrati se s njime i zabavljati ga čitav sat i pol šetnje...ah... Došli smo na pasolivadu, a tamo nekoliko pasa i vlasnici sakriveni pod kišobranima...ja sav sretan kažem psu da se može poći igrati sa pasofrendovima, a pas, a pas me prije nego što je skoro pa nevoljko otrčao među pse pet puta pogledao nekim žalosnjikavim pogledom...kao da mi hoće reći...a ja bi se s tobom igrao, neću pse, hoću tebe...aaaaaaa mali ludi pas, ne slamaj srce umornome gazdi, idi igraj se, ima dana za naše igre i druženja. E mali pas...sjeti se samo svih onih dana kada sam ja toliko žudio za time da ti budem zanimljiviji od pasofrendova, a ti nisi niti doživljavao moje postojanje...vidi sada malo kako je to.  Pas se tek u današnjoj jutarnjoj šetnji oporavio od činjenice da se nisam želio igrati s njime a on je to od mene tražio...a luđo ludi...pa mogu valjda po nekada i ja uzeti slobodan dan. |
- 07:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #
06.06.2008., petak
Vidim te...
|
Fora mi je mali pubertetlija...fora mi je kad mi pokušava prodati foru... Događa se u danima kada psa probija pubertet i kada zaboravi naučeno i počne se ponašati kao da nikada nismo utvrdili neka pravila...o da...događa se... Ali fora je mali ludi pas u tim trenutcima...no dobro, uglavnom je fora...po nekad mi zna iskidati živce...ali sve mi to ponovno i iz početka smireno razjasnimo i objasnimo...nema problema... A najbolja fora mi je, u tim psećim praznoglavim danima, kada pas u šetnji spazi nešto što bi mu bilo zanimljivo promuljati po ustima i pojesti...pa kao šetamo te spazimo i pas i ja neku psu zanimljivu odbačenu hranu...ja se pravim da ništa nisam vidio, a pas koji hoda pušten desetak metara ispred mene počne, kao kada se miš u crtiću šulja prema siru misleći da ga nitko ne vidi, njuškati onako kao ovlaš i neobavezno krećući se u svim pravcima samo ne prema zanimljivoj "poslastici"...onda pas kao slučajno i zaokupiran njuškanjem počne zaostajati i polako dođe u poziciju u kojoj je desetak metara iza mojih leđa...tada pas u šuljajućoj pozi, ne znajući da ga ja krišom gledam, krene u lov na "poslasticu"...ja nastavljam, malo polakše, hodati okrenut od psa i praveći se da ne razumijem ništa i nemam poima što se događa...pas je sve bliži "poslastici" i na njušku mu se razvlači osmijeh a u očima mu se može pročitati iznimno zadovoljstvo zbog pronalaženja "poslastice" i uspješnog zavaravanja mene koji kao nemam poima što se događa...i taman da će pas njuškom u "poslasticu"...kad...ja onako polustrogim tonom kažem...vidim teeeee...a pas sav onako iznenađen ubrza hod i krene pred mene sve me u čudu gledajući...valjda si misli...kako ovaj moj gazda vidi, ima li oči i na leđima. O da da mali pas...dok got te ne prođe taj pubertet i dok got ne budem dovoljno siguran u tebe imat ću uključene sve svoje sposobnosti da te izvedem na pravi put. |
- 08:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
05.06.2008., četvrtak
Kiša lije...pa neka lije...
|
Jer netko jučer popodne za onoga pljuska bio na Zagrebačkim ulicama? Mi se taman potrpali u auto...idemo pas i ja napravit šetnjicu...ma je, onako, malo su se nakupili neki oblaci, ali šta je to za nas, par oblaka...i krenemo se tako vozit prema našoj šetnoj ruti...kad odjednom...a sastavila kiša samo tako...rijeke vode slijevale su se ulicama, a brisači nisu mogli napraviti put mome pogledu...kao da smo potopljeni u kišu. A ništa...rekoh ja smirujući psa koji je zbunjeno gledao kako ogromne kapi kiše šamaraju o prozore automobila...idemo do šetnice pa ćemo pričekati dok se malo smiri...i onda juriš u šetnju...tako i bi... Kiša je malo splasnula...no dobro, rekla bi moja ženica, po takvoj kiši nitko ne šeta osim vas dva luđosa...i krenuli smo smočiti šape. Ajmeeeee...lokve, potoci, rijeke, hrpa vode i još uz sve to voda i s neba pada po nama...pas je bio naelektriziran od veselja...jurio je kroz svaku lokvu i veselo šljapkao po njoj njuškom špricajući vodu prema meni, kao da me time poziva na skakanje po lokvama...gurao je njušku u svaki novonastali potok koji se slijevao prema svojoj lokvi, ili lokvetini...valjao se po mokroj travi i sijenu...ma, iz očiju mu je sjajilo, svako malo je trčao prema meni i opskakivao od sreće, kao da mi želi pokazati koliko je sretan zbog toga što ima ovakvog ludog gazdu koji voli kišu, pljuskove i usamljene šetnje. Obišli smo tako rutu i na povratku sam malome ludome psu smislio novu igru...jurnjava za lopticom koju bacim u lokvetinu...fora je u tome da pas uz što više špricanja i prštanja ujuri u lokvetinu i iz nje izvadi lopticu...he he he...ova igra se toliko svidjela malome psu da je bez problema i bez ikakve nagrade pred mene donosio lopticu u očekivanju da mu je što prije ponovno bacim u neku od lokvetina kojih je oko nas bilo na pretek...a ludog psa... I tako...kažu mi neki da smo ludi...neki ne kažu ništa nego nas samo čudno gledaju...ali briga nas, nama je super kad pljušti i kad su lokve i kad je mokra trava i kad smo sami sa sobom... |
- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
04.06.2008., srijeda
E jesi se uvaljao...
|
Ima li neki pasovlasnik da barem jednom nije doživio da mu se pas sa iznimnim zadovoljstvom uvalja u drekec, ili kakvu crkotinu???...blago onima sretnima koji to nisu doživjeli... Mislim, strašno mi je bilo kada se moje malo slatko tek okupano pseto uvaljalo u konjsku balegu...ja onako sav u gađenju skupljam snage da tako uvaljanog psa potjeram iz tog užasa i kaznim takvo ponašanje...a pas sav sretan i veseo što je našao tu milinu od balege u koju se može uvaljati... Ma zapravo...od kuda im ta potreba i želja...kako nešto nama ljudima tako gadljivo psima može biti takvo zadovoljstvo... Tražeći objašnjenje za takvo ponašanje susreo sam se sa nekoliko teorija...pe eto tri meni najlogičnije, ili najzanimljivije... Prva...pas je u svom izvoru lovac...a lovac ima potrebu kamuflirati se kako ga lovina ne bi prepoznala...pas se kamuflira tako što se uvaljuje u kojekakve smrdljive lešine kako bi prikrio svoj miris dok lovi... Ima smisla...ali, ako se pas uvaljao u crknutog poljskog miša, ne bi li zecu bilo čudno kada bi namirisao crknutog poljskog miša u liku psa od četrdeset kila?...no ipak, više mi ima smisla nego što mi nema smisla... Druga...pas u svome izvoru ima potrebu dokazati se u okruženju u kojem živi...jedan od načina mogao bi biti i uvaljivanje u crkotine životinja jer tim smradom lešine, koji širi oko sebe, pokazuje da je on uspješan lovac...jer kao...kad tolko smrdi po crkotini onda mora da je hrpu toga ulovio... Paaaa...i ta mi drži vodu i simpatična mi je jer daje psima tu simpatičnu glumačku osobinu...fora... Treća...zapravo meni najzanimljivija...zašto psi, kao i ljudi, ne bi imali potrebu na sebe odjenuti neki miris, rekli bismo parfem...velika većina ljudi voli dobro mirisati, pa zašto onda to ne bi voljeli i psi...a ono što nama miriši možda psima smrdi i obrnuto... Meni svakako smrdi crkotina ili balega u koju se pas uvalja...a smrdi li psu moj parfem...možda da...pokušajte vašemu psu dati da pomiriši parfem sa vašeg zapešća...svakako mi javite koje su bile pseće reakcije... No srećom...kod velike većine pasa...pravilnom i pravovremenom zabranom psa se može odvratiti i odučiti od tih nama toliko neugodnih uvaljivanja...sretni su oni čiji psi nemaju, ili skoro pa nemaju tu potrebu.. Šnjof šnjof svima... |
- 08:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
03.06.2008., utorak
Dirljiva i topla priča...ili...
|
Eto..naša dirljiva, topla i lijepa priča završila je na naslovnici... Zapravo, drago mi je vidjeti kada ljude pomakne lijepa priča...puno draže nego kada vidim kako ljudi zagrizu u neke začudne, tmurne i sive priče... Zapravo...potaknuli su me vaši komentari da malo progovorim i o drugoj strani medalje...onoj ne tako lijepoj...jer na žalost i ta strana medalje postoji... Prije svega to su slučajevi u kojima roditelji po rađanju bebe više ne nalaze vremena i volje za psa, ili jednostavno misle da beba i pas ne idu zajedno...počnu se prema psu ponašati kao prema nekoj stvari, a ne kao prema živom biću koje je član njihove obitelji...ljudi budu isfrustrirani takvom situacijom...pas proživljava traume...i na kraju pas završi prognan iz svoje obitelji...na ulicu, u azil, ili tko zna gdje... Tako su i mene pitali...što će biti sa psom kada se rodi beba...ja sam im u čudu odgovarao...pa dobit će pas brata ili sestru. Zatim slučajevi u kojima roditelji djetetu koje je silno želilo psa i nabave jednog...malo štene dolazi u obitelj, koja često niti nema nikakvih saznanja i znanja o tome što i kako sa psom treba komunicirati i postupati da bi ga se pravilno odgojilo u dragog i dobrog psa...štene bude djetetu zanimljivo neko vrijeme i zasiti ga se kao i svake druge igračke...roditeljima splasne euforija oko imanja psa čim vide da njihovo dijete više za psa nije zainteresirano, shvate da je pas zapravo njihova obaveza, shvate da nisu u stanju tu obavezu s veseljem ispunjavati i...pas opet završi prognan iz obitelji.......jednako loš završetak ove priče jest i onaj gdje pas ostane u obitelji koja se adekvatno ne bavi sa psom i u kojoj pas postane predmet našutavanja, to uzrokuje devijacije u psećem ponašanju i dogodi se zlo u kojem na kraju opet pas ispadne glavni krivac za sve. I na kraju ovoga moga lamentiranja, iako bih mogao nabrojati još po koju ovakvu situaciju, postavit ću ovu situaciju u kojoj se ja nalazim...dakle situaciju gdje se beba i pas slažu i vesele jedno drugome...ne, nije to došlo samo po sebi...puno truda treba uložiti da bi se psa odgojilo u ravnopravnog člana obitelji, u psa koji je drag, dobar, stabilan, zaigran, dobroćudan...sve te osobine u psa treba poticati i izgrađivati još u štenećoj dobi...jer nije pas sam po sebi onakav kakvim ga vidimo u sretnim dječjim filmovima...i svakako nikada ne treba zanemariti činjenicu, pa čak niti onda kada mislite da u potpunosti poznajete svoga psa, da je pas ipak pripadnik druge vrste i da nikada u potpunosti ne možemo biti sigurni u njegove reakcije...stoga uvijek savjetujem da odnos između djeteta i psa bude pod budnim okom pasovodiča i roditelja. Uživajte svi sa svojim ljubimcima...budite im dobri...i oni će biti dobri vama... |
- 07:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
02.06.2008., ponedjeljak
Beba i pas
|
Neću puno o tome duljiti...da svojim mumljanjem ne opteretim bitak... Pas svako jutro čeka pred bebinim vratima da se ona probudi...ako beba, prema psećem satu, pre dugo spava onda pas guzom trkne vrata od sobe i otvori ih onako kao slučajno i kao baš sada mora lizati šape pa se kao slučajno beba probudila. Pas kada vidi da se beba sprema u šetnju obilazi oko bebe i kolica samo da ga se slučajno ne bi zaboravilo. Pas u šetnji odvlači druge pse od kolica kako ne bi probudili njegovu bebu, a i gura se između nepoznatih ljudi i kolica...ništa napadno, ništa agresivno...jednostavno ne voli da se nepoznati ljudi i psi motaju previše blizu. Kada je beba u igri na podu pas pazi da ju ne gurne, ne trkne ili ne prignječi u svojim nastojanjima da joj bude što bliže. Pas ljubi bebu kada got za to postoji prilika. Beba psu daje keksić i ponekad malo svoje kašice od kruške i jabuke. Bebi niti jedna igračka, niti jedna stvar, niti jedna situacija nije zanimljiva kao što je zanimljiv pas kada se sa svojom toplom njuškom pojavi u bebinom vidokrugu. Beba je postala nježna u svojim dodirivanjima psa, skoro pa kao da ga mazi...iako inače stalno lamata rukama, kada pipka i štipka psa nekako mi se čini da to radi sve nježnije i nježnije. Pas po nekada ne želi interakciju s bebom...i to poštujem...i ja po nekada želim svoj mir. Beba zna preplašiti psa svojim deranjem...ali čini se da pas sve više shvaća da je to način na koji beba pokušava komunicirati s okolinom. Ma podosta je još tih primjera iz njihovog odnosa. Ponekad pomislim da pas lijepo ponaša prema bebi samo da bi izmuzao šetnju ili keksić. Po nekada pomislim da je bebi pas samo još jedna zanimljiva igračka. Ali onda kada ih vidim...kada osjetim tu neku njihovu vibru...onda sam siguran...oni se razumiju na nekom meni nedokučivom nivou...jednostavno to je to i gotovo...  |
- 08:23 - Komentari (56) - Isprintaj - #
Studeni 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Studeni 2008 (11) Listopad 2008 (19) Rujan 2008 (17) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (23) Lipanj 2008 (20) Svibanj 2008 (21) Travanj 2008 (22) Ožujak 2008 (21) Veljača 2008 (21) Siječanj 2008 (25) Prosinac 2007 (17) Studeni 2007 (19) Listopad 2007 (23) Rujan 2007 (27) Kolovoz 2007 (20) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Linkovi
KOSSP Zagreb - tamo treniramo forum.hr - kućni ljubimci Forum šapice - kućni ljubimci FUTURA - Udruga za zaštitu životinja Sunbow labradors - dragi ljudi Hrvatski Web Pretraživač
Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...  Fora DVDići |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||