MojPasSigmund...filozofsko psihološki pristup problemu pasa i njihovih vlasnika
Potaknut nagonom da pokušam iznjeti svoja razmišljanja i osjećaje koji mi se javljaju u svakodnevnom životu i druženju sa dlakavim stvorenjem vlažnih očiju koje smatram svojim psom i tamagočijem, otvorih ovaj blog...nadam se da ću ovdje susresti ljude koji isto kao i ja uživaju u svojim psećim ljubimcima odnosno nadam se da ću se susresti s njihovim raznolikošarenim razmišljanjima i poimanjima imanja psa za druga...

Javljajte se na...
mojpassigmund@gmail.com





Autor tekstova polaže autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne i vizualne materijale). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika autorskih prava ili bez navođenja izvora i priznavanja autorskih prava, smatra se kršenjem autorskih prava i bezobraznom krađom.
Prebrojavanje
Ma...ti brojači niš ne valjaju...
Sad me stvarno više neće nitko nagovoriti da vas brojim...

Photobucket

31.01.2008., četvrtak

Fakinka u pubertetu...

Dakle koja je to fakinka...
Šetamo tako i sretnemo jednog čiku koji vodi mješanku u liku njemačkog ovčara...poznat čovjek poznat pas...i krene jurnjava i pomalo gruba igra koju ne diktira moj pas nego ta ovčarka...puštam sve jer nije ništa agresivno, ali da je đonom i na prvu to je...
I tako one ispucaju malo svoje odmjeravanje snaga i upuste se u jurnjavu...gore dolje skakanje i divljanje...i krajičkom oka vidim da me pas pogledava svaki puta kada ovčarka odjuri negdje predaleko ili na područje na koje moj pas ne smije...pogleda me i taman da će krenuti za ovčarkom, ali se u taj tren ovčarka stvori kraj nje i kao da ju nagovara da krene u kvar odnosno da odjuri bez ikakve kontrole u neku novu avanturu.
Kako niti jednom nije jurnula ja ju nisam imao za šta kuditi, a niti nekoj pohvali nije bilo mjesta jer je to sve skupa bilo uklopljeno u igru, i da sam hvalio psa on ne bi točno znao za šta ga hvalim...dakle situacija ide dalje.
Ovčarka nagovara i poziva na nedopuštene radnje i moja pesonjica osmatrajuči me procijeni da sam ja zaokupljen razgovorom s vlasnikom ovčarke i u jednom trenutku jurne za njom i njih dvije odgalopiraju u mrak preko parka u koji ne smiju psi...i tamo skroz prema nekim zgradama...ma super...nevjerojatno koliko psi utječu jedni na druge, a naravno da ovi neposlušni ili možda čak neodgojeni psi puno više utječu na ove možda dobroodgojene i skoro pa poslušne pse.
Ja zagalamim...idemo...a one su odbauljale toliko daleko da je trebalo petnaestak sekundi da mi se pesonjica pojavi na vidiku...i to onako izroni luđosica ispod dječjeg tobogana, kao pa tu sam, kaj se dereš...ja opet pozovem...idemo tu...i pesonjica pojuri, ali posljednjih dvadeset metara hoda prema meni puževim korakom...sve čeka da se ja predomislim i propustim kazniti je...no ja smireno dočekam njezin dolazak i naredim joj da legne i malo ju uhvatim za šiju i pustim ju tako tridesetak sekundi te ju otpustim ponovno u igru.
Naravno da ostatak šetnje nešto slično nije pokušavala učiniti...al je jednostavno jednom morala pokušati...srećom joj se na tom avanturističkom putu nije našao neki auto koji bi ju udario, ili ju je mogao udariti netko tko ne voli da psi jure tamo gdje ne smiju...i ja tu ništa ne bi mogao osim ispričavati se što je pas nekome razbio auto ili se ispričavati ljudima koji se sa svojom djecom igraju u parku i ne žele ludog zaigranog psa bez kontrole u svojoj blizini.
Glupavi mali pas...nadam se da će ovaj fakinski pubertet uskoro proći...dosta je više ovakvih ispita...a nije da ovakvo što neće ponovno pokušati napraviti...prvom prilikom...

- 07:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.01.2008., srijeda

Kamenje smutnje u odnosu sa psom...

Jednostavno moram malo o tome na glas razmišljati...
Ali...od kuda ljudima poriv da hrane tvoga pse...od kuda ljudima poriv da dođu maziti i tješiti tvoga psa kada ga staviš u kaznu zbog lošeg ponašanja...silno nevjerojatno.
Dakle kako možeš znati da davanjem poslastica tuđem psu nećeš naštetiti...kao što znate moj pas ima problema s alergijama i svaka ta gluparija koju mu netko na livadi da jesti samo pogoršava tu alergiju...i onda kada ja zagalamim na psa da ne smije jesti od drugih ljudi i kada ga tjeram dok od tih istih ljudi žica hranu, onda šta...ja sam terorista.
Zapravo zabole me cipiripi što ti likovi misle da sam terorista...ono što me čini tužnosrditim jest to da me pas počinje doživljavati kao teroristu...pa naravno...svi mu nešto daju, a ja galamim, a onda ti isti ljudi hranitelji tješe psa i govore mu kako ima šugabuga vlasnika koji mu ništa ne da i samo ga maltretira. Super ste ekipa!
A da ne govorim koliko ti takvo neprimjereno ponašanje tih super i divnih hranitelja remeti rad sa psom...dakle ti kazniš psa zbog neprimjerenog ponašanja, odmah po tom ga motiviraš na sebe i objasniš mu kako ispravno treba postupiti, nagradiš ga za ispravno postupanje...i onda šta...pas ode do dragih i dobrih hranitelja i za "đabe" dobije nagradicu i porciju maženja...i opet šta?...ja ispadam terorista i pas me čudno gleda jer kod mene nema za đabe, a kod svih ostalih ljudi ima.
Tako da...dragi i dobri hranitelji tuđih pasa...manite se ćorava posla!!!!!

- 07:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.01.2008., utorak

Godišnja doba...

Baš nešto razmišljam...
Kažu kao...zima ti je psima vrijeme kada oni prirodno postaju malo mirniji...više spavaju...zavlače se u svoje dekice, jastuke, košare...više se stišću uz noge svoga čovjeka i uživaju u dugim maženjima uz topli radijator ili kamin.
Aha...mojoj pesonjici je zima radna temperatura...nabrijana je ko trkaći motor kad je vani minus celzijus...a ako je snijeg i led...ma daj gazda, idemo se van grudat i klizat...pa onda recimo na minus celzijus ja odvedem svoju pesonjicu na plivanje u nekoj od obližnjih rijeka, iako svi govore da sam lud i da će se pas razboliti, a pesonjica skače na glavu u rijeku kojoj se uz obalu još nazire tanka korica leda...i to nije sve...razjurimo se tako po tom hladnom zraku...smrznu nam se cape...i kad dođemo doma ja očekujem da će pas leći uz radijator i zaspati ko top...ali neeeee...ajmo gazda još se malo po doma igrati pa onda pesonjica zaspi na sat vremena i opet dođe po mene i žica da idemo van na snijeg led i zimu.
Onda kao dođe proljeće...ima li uopće smisla opisivati ludilo u pesonjici kada proljeće kuca na vrata...kad dođem doma s posla skače u zrak toliko da me strah da ne udari glavom u plafon...skače, mazi se, prevrće, umiljava...sve s jednim ciljem...zna da ćemo ići u šetnju i jurnjavu po blatnjavim i mladom travom proraslim livadama...da ćemo onjušiti svako propupalo drvo i grm...da ćemo se uvaljivati u lokve tek napunjene kišnicom...tjerati još snene ptice u let...juriti sa isto tako proljećem nabrijanim psećim frendovima...i veselo gledati u plavo nebo iznad nas. Nisam siguran da mojoj pesonjici u proljeće uopće treba spavanje.
A ljeto...pa je kao sunce i žega...je, al onda moram svaki dan smišljati neku šetnju u kojoj će biti plivanja...i moram dugu šetnju odraditi kasnije na večer kad malo padne vrućina, a preko dana moram kombinirati više kratkih, i ako je moguće, kratkim sprintevima ispunjenih šetnji...a pas...dođe doma...legne na hladne pločice i malo pod klimu i već je spreman za nove radne pobjede.
A u jesen...a di ćeš zanimljivije od jeseni...sve te boje, suho lišće, kesteni, žirevi, svi ti mirisi plodova koji u jesen ispune zrak...a rijeke napuste kupaći pa onda možeš s pesonjicom skoro pa svugdje nesmetano šljapkati i bacakati se sve dok ne krenu teške kiše i ne podignu vodostaj...a kad se podigne vodostaj, onda je i onako sve prepuno lokvi i blata koje pesonjica obožava, a još kada onda i ludi gazda zajedno s pesonjicom šljapne u svaku lokvu i toliko se uvalja u blato da mora u autu imati rezervnu odjeću...a da ne govorim o danima kada pljušti kiša, a pesonjica se toliko veseli tom prirodnom tušu.
I tako...aj ti izmori maratonca...nemoš...

- 07:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.01.2008., ponedjeljak

Vikend obiteljske šetnje...

I krenuli mi tako po prvi puta svi skupa zajedno u šetnju po teritoriju na kojem je pas uvijek pušten i slobodan ko ptica...zanimljivo...
Do sada smo svi zajedno šetali na mjestima gdje je pas ili bio na povodniku, ili se radilo o mjestima na kojima je i inače pušten, ali zna da je na tim mjestima poželjno da bude miran i da se drži uz nas...
Dakle dolazimo mi na šetnicu...pustim pesonju...smontiram bebu u kolica i krenemo mi...
Mali pas dolazak na šetnicu odradi maestralno pažljivo i mirno, čekajući moj znak da je pušten i da više ne mora biti sasvim blizu nas...
Mali pas odjuri na uobičajenu udaljenost od 10-15 metara i počne njuškati trčkarati i kao i uvijek pogledavati prema nama...eeeee, al je mali pas skužio da se ja držim kolica i valjda je mislio da on sada može raditi što ga volja jer ja sam skoncentriran na bebu i neću moći reagirati na njegove nepodopštine...i krenulo je, jur simo jur tamo pa prema psima pa prema ljudima zaletavanje pa uvaljivanje u blato i tako svašta nešto...a ja ne ovo, fuj ono, ko te tamo zvao, sram te bilo...ispilao pas mene i ja ispilao njega...
Umjesto da sam nakon šetnje bio opušten i zadovoljan...ja sam bio nabrijan i nervozan...ah...mali ludi pas...
Bit će to bolje...shvatit će s vremenom mali pas da mora biti mirniji i opušteniji kada smo vani s bebom...a kad smo sami da onda može juriti i igrati se i divljati s gazdom po blatu i lokvama...

- 07:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.01.2008., petak

Proljetne ljubavi...

Jooooj...sad nastupa proljetna era zaljubljivih pasa koji naskakuju i na pticu u letu...a kad tome pridodaš kujicu u pubertetu...ahhh...ima da izludim...
Nego prikeljio nam se tako u šetnji neki slobodni šetač...mlad pas možda 8-9 mjeseci...i tako krenuo on naparivat moju pesonjicu...pa sve lagano njušku na hrbat pa kao lagano nešto oko nje pa odjednom hop gore...a ona kao paradni konj neobavezno trčkara dok se ovaj nabacuje i onda kad naskoči ova se u času okrene i zaškljoca zubima i natjera ljubavnika da odstupi...i tako u nedogled. Pas slobodni šetač se činio OK i zdrav pa ga nisam tjerao nego sam pustio vidjeti što će biti...nakon preko previše ljubavnikovih pokušaja da naskoči moju pesonjicu odlučio sam se postaviti...krenuo sam prema psu i malo podigao glas i hinio režanje...slobodni šetač se odmaknuo i s respektom me gledao s razumne udaljenosti...nakon toga smo nastavili šetati, a ljubavnik je ponovno krenuo obljubljivati pesonjicu...ja sam odmah reagirao na isti način i pas je odstupio i gledao me s razumne udaljenosti. Ponovno nastavljamo šetnju ali gle sada foru...slobodni šetač je uvidio da je pesonjica pod mojom zaštitom te se s njom nastavio veselo i pomalo inferiorno igrati bez da je iti jednom pokušao na nju naskočiti...fora...
Pokušao sam ispipati zna li pas neke osnovne naredbe poslušnosti, ali bilo je očito da s tim psom nitko nikada nije radio ništa...došli smo tako do auta i ja sam pustio pesonjicu da uskoči u prtljažnik (box)...pas slobodni šetač nije niti pokušao, nego je samo zaljubljeno stajao kraj mene. Kada sam zatvorio vrata...prišao mi je...i legao skroz priljubljen uz pod i njuškicom mi je dodirivao vrh cipele...pri tom me milo gledao...kao da kaže...pustiš i mene s vama...ili makar pusti moju novu prijateljicu da se još malo poigramo...
Fora neki pas...vjerojatno je tu negdje iz kruga...pretpostavljam da će doma kad ogladni...a možda ga sretnemo opet...tko zna...

- 07:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.01.2008., četvrtak

Nekako s proljeća...

Zamišljam sve one mirise koji me podsjećaju na proljeće...mirisi...vlažne zemlje koja proviruje ispod snježnog šešira gurajući van sramežljive busenčiće povaljane trave koja kao da traži frizera koji će joj podići volumen...pa ta neka svježina koja je otjerala svu onu otužnu maglu i niske oblake...blagi proljetni vjetrić...a ono tamo u samome kraju kraj onog propupalog drveta...visibaba i šafrana dva...gle gle i jaglac se tamo žuti u daljini.
Sunce lagano podgrijava mirise i kako je sve bliže vrijeme podneva, čini se kao da priroda kuha neki fini ručak...i ne samo to...nesebično me poziva da s njom podijelim ovaj skromni ali tako fini i mirišljavi obrok. Nakon obroka...sunce je pripremilo osušeni i zagrijani proplanak na kojeg mogu prileći i pogledom pratiti kako se na prekrasnom plavom nebu igraju oblaci i pri tome izvode razne akrobacije i egzibicije.
Na žalost...kada živiš u velegradu...kada jednostavno moraš pratiti njegov ritam...i njegov čađavi izdah...to proljeće ti se čini tako daleko u prošlosti...kada si bio dječak koji je bezbrižno uživao.
Molim boga da progledamo svi skupa zajedno...da progledamo i da pokušamo pomoći ovoj planeti da nam podari još puuuuno ovakvih proljeća koja uglavnom postoje još samo u našim sjećanjima.

- 07:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.01.2008., srijeda

Fora s mora...

Dakle...usudit ću se reći...nadam se da neću ureći...vidim neke pomake na bolje s ovim našim alergijskim problemima.thumbup
Manje je crvenila, manje je cerumena u ušima, manje se pas čoha...glavom trese i liže šape, ali nema više onih divljačkih napada čohanja i griženja šapi.
Nastavilo se tako...
Al ima jedna fora...kako mali pas s ušima ima problema od kada pamtim, tako mu je radnja kopanja, čišćenja mazanja i sličnih utrljavanja po ušima, velika muka...sve onako nevoljko ti priđe pa izmiče glavu pa ode pa ga ponovno moraš bodriti da ti dođe kako bi dovršio sređivanje ušiju...e sad...da bi malom psu koliko toliko tu muku s ušima učinili podnošljivom, na kraju svakog tretmana pas bi dobio keksić. I sada...jučer na večer ja pogledam pasje uši i odlučim da neću po njima čačkati jer su sasvim OK i želim ih pustiti takvima do ujutro i onda ocijeniti situaciju...no mali pas skuži da neće biti ništa od ušnog tretmana i počne se onako kao ovlaš čohati po uhu...mislim si ja, ma daj mali pas pa OK su uši, zakaj se čohaš...i onda mi padne na pamet...pas se čoha zato da čistimo uha luda i onda nakon toga on dobije keksić. Naravno...dam psu keksić bez da sam obavio ušni tretman i čohanje odmah prestaje.smijeh No ipak sam za svaki slučaj kasnije očistio i namazao pasja uha...za svaki slučaj.wink
Ludi mali pas...

- 07:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.01.2008., utorak

Dakle...mali crni peseki...

Da ne bi bilo zabune...
Peseke je udomila moja plemenita prijateljica...mi joj samo pomažemo da za njih nađe dobre ljude.
Iako bih ja rado uzeo onu curu sa prošarano bijelim prsima...cmok cmok...ali joj trenutno ne bih mogao posvetiti dovoljno pažnje...

Mali pas...paaaaaa (da ga ne ureknem) manje se čoha i grize...ali i dalje trese ušima i liže šape...i uši i šape su mu crvene, s time da su uši pune cerumena...nadražena mjesta čistimo čistom vodom i malo mažemo s onim preparatom koji nam je dala teta veterinarka...to ublažuje svrbež.
Mic po mic mali pas je sve više zadovoljan sa Skin Suportom od Royala, ali mu i dalje moram ubaciti malo kuhanog. Sada su to sam pureći želuci i smanjujem količinu. Stolica je OK, a nadam se da će i analke ostati pod kontrolom.
Eto...to je u kratko to...riješavanje alergija je dugotrajan proces i za ovako kratko vrijeme se ne mogu vidjeti neki pomaci...možda tamo za negdje mjesec dana.

Pozdarv svima...i potencijalni udomitelji malih crnih peseka...budite pametni, uzmite psa samo ako to istinski možete i želite...u protivnom bolje nemojte.

- 10:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.01.2008., ponedjeljak

Mala akcija udomljavanja...

Dragi svi moji,
molim Vas za veliku pomoć u udomljavanju ovih preslatkih peseka koji su trenutno kod mene doma. Neka zla ljudska duša ih je ostavila jučer ujutro u kutiji kod moje susjede, a susjeda stvarno nije znala što bi s njima pa je pozvala veterinarsku stanicu da ih dođe pokupiti. Veterinarska stanica (tamo rade izgleda pravi ljubitelji životinja - ne kužim po kojem ih ključu samo izaberu da rade) sve peseke koje pokupi odmah i uspava.
Ključan moment je bio kaj je Norma skužila da susjeda ima peseke i provela s njima dva sata u igri. Ne mogu vam ispričati koji je gušt bio gledati njih zajedno u igri. Nakon toga ja jednostavno nisam mogla išetati iz susedinog dvorišta i mirna srca otići doma sa spoznajom da im da će ih sutra uspavati. Gledati njih kak su sretni i kak veselo trčkaraju za Normom i igraju se i znajući da im je to zadnji dan života je bilo tu mač za mene. Nakon plakanja i ridanja od cca 1 h rješenje se ukazalo - pa bit će kod nas dok ih ne udomimo. Kec je slomljen :-)))).
Inače peseki su mješanci, crni, užasno veseli, debeli, stari su do cca 2 mjeseca, još imaju one plave oči - onaj ko ih je ostavio barem ih je hranio, ja ću ih sad nositi na cjepljenje i sve kaj ti mali peseki moraju proći, pa ako mi ikako možete pomoći...., evo pogledajte ih...... Hvala svima unaprijed na trudu...

Svi zainteresirani neka se jave na 091/6463782...molim da se javljaju samo odgovorni potencijalni vlasnici ovih pasića...jer će psići biti dati samo u dobre ruke...hvala.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

- 09:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Samo igra...

Pas je jedva došao doma koliko sam ga dugo pustio juriti sa psima...toliko je bio umoran da je s vremena na vrijeme na livadi znao leći da se malo odmori.
Alergije...još su tu...pas se nešto manje čoha...ne mogu odrediti dal je crvenilo na zahvaćenim mjestima slabije ili jače...treba proći još neko vrijeme u ovome režimu prehrane.
Skin suport od Royal Canina, mesni dodatak kojem sve više smanjujem količinu (iako mislim da nikada nećemo moći natjerati malog ludog psa da pojede čisti dehidrat), kupanje dermatološkim šamponom...i što više pozitive, jurnjave, šetnje, igre...

E da...sad će valjda i ljepše vrijeme...valjda ćemo krenut malo i na neke pseće aktivnosti...valjda će sve krenuti na bolje...

- 07:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.01.2008., subota

Eeeee da da...

Danas je malom ludom psu rođendan...da da...frajerica ima godinu dana.

Evo smo se upravo vratili s rođendanskog izleta na kojem se mali ludi pas kupao u Korani i jurio po prirodi karlovačkoga kruga....

Eno se najeo i spava ko top...

- 18:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ahtung ahtung...cvaj banditn in d kukuruzištajn...

Znate već da ima nešto meni bitno što želim napisati kad pišem u subotu...
Dakle...iako sam sve osmislio i bio spreman realizirati...to se nije dogodilo. Odnosno promijenio sam, ili modificirao sam plan koji sam imao.
Naime, nakon što sam okupao psa i očistio mu uši i dodao mu maslinovo ulje u večernju papicu...dogodilo se što...ujuto su mi žena i beba javile da se pas grozomorno čoha po ušima i da pri tome cvili. I sad...šta sad...i sad...šta sad...a ništa...jedino što mi je u tom trenutku palo na pamet jest to da sam se sjurio kupiti Skin suport medicinsku hranu od Royal Canina...kao što sam već govorio to je bila posljednja opcija koja izvire iz mojih trenutnih razmišljanja potaknutih znanjem koje sam do saad prikupio.
Ali ne...to nije sve...mali pas ne želi niti probati tu hranu...onjušio ju je i okrenuo se na peti te odjurio na svoje mjesto...žalosne okice govorile su sve...daj gazda, a di je ono fino što mi skuhaš i dodaš u posudicu. Bio sam sluđen...sluđen u svojoj nemoći da pomognem malom psu...kako da mu ja objasnim da je puno pasa alergično na hrane koje sadrže piletinu (kao Labrador junior) a i mesni dodatak sadrži piletinu....dakle ako želimo nešto napraviti sa Skin suportom onda bi trebali maknuti piletinu iz prehrane (najvjerojatnije). Osim toga...što bi bilo da mali pas jednostavno MORA jesti medicinsku hranu...pa umro bi od gladi...mali pas jednostavno ne želi blizu dehidratu.
Naravno da sam ubacio mesni dodatak u posudicu...i mali pas je veselo dojurio i slasno sve polizao do posljednje mrvice.
Ne želim gladnog psa koji je tada depresivan jer misli da mu ja ne želim dati jesti.
Dakle novi plan...Skin suport + mesni dodatak od puretine ili govedine i češće kupanje...šta ja znam...nisam pametan.

- 09:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.01.2008., petak

Tko o čemu mi o...

Alergijama...tuzan
Dakle nakon prikupljanja znanja i informacija te nakon konzultacija sa veterinarima i pasjim nutricionistima dođoh do zaključka.
Ovako...
Nekako ne vjerujem da je hrana ili način hranjenja uzrok alergijskim reakcijama (iako ne isključujem u potpunosti tu mogućnost). Nekako sam mišljenja da su ovi zli klimatski utjecaji, pod koje stavljam i neupitno zagađenje zraka, tla i vode, uzročnik problema koji muče mog jadnog malog psa (kad se valjamo i jurimo po svim mogućim terenima).
Stoga je plan ovakav...iako baš nije najsretnije često psa kupati šamponom, ja ću kroz idući mjesec svakih sedam dana kupati psa dermatološkim šamponom (Dermilen) i na taj način ću fizički pokušati odstranjivati eventualne alergene sa kože i dlake psa...vjerujem da u ovakvom režimu korištenja taj šampon može donijeti samo dobro. Uz češće kupanje u prehranu ću dodati malo (jednu bebinu mjericurofl) pravog domaćeg maslinovog ulja koje sadrži sve one omega kiseline koji pozitivno utječu na kožu pa samim time i na dlaku. I naravno...družit ću se i baviti sa psom tako da održimo dobru kondiciju i raspoloženje.sretan
Nakon mjesec dana...ako neće biti pomaka...prelazim na neki drugi model prehrane psa...u tom modelu pokušat ću isključiti što više potencijalnih alergena iz hrane, potrudit ću se da hrana za psa sadrži što više namirnica i njihovih sastojaka koji pozitivno utječu na kožu i dlaku i maslinovo ulje eventualno zamijeniti kapsulama koje sadrže omega kiseline.
Eto...bolje od toga ne znam.

- 07:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.01.2008., četvrtak

Hodam jurim letim...

Da malo maknemo u stranu ove zdravstvene probleme...
Bili u šetnji...dugoj...5 kilometara ishodali...jurili se sa psima svim mogućim i nemogućim...sreli neke preslatke štence pa ih je i gazda malo gnjeckao po rukama...pa je mali pas bio ljubomoran pa se i on bacao na leđa i gurao svoju lijepu njušku tako da se i njega malo mazi...jadni mali nevoljeni pas.
Sve se više mali pas okreće na mene...sve manje ga luđački privlači igra sa psima...fora mi je to...ono kad se izigra sa nekim psom i onda veselo dojuri uz mene i sretno me gleda i maše repom pa ga onda pozovem na igru...tad mali pas ko iz topa ispaljen krene jurit sa mnom i za mnom.
I tako...fora mali pas...
Samo da se te alergije povuku...jadni mali pas...

- 10:10 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.01.2008., srijeda

Kikiriki i pivo

Prije svega hvala svima na dobronamjernim savjetima i drago nam je da pratite zbivanja koja opisujemo...

Razmišljam...zašto mali pas ne bi jeo kikiriki i pivo...pa šta...meni je to fino.

Šalu na stranu...bili smo kod tete veterinarke i analne vrećice su potpuno prazne...dakle mesni dodatak koji spravljam je izgleda bio pogodak...pratit ćemo i dalje razvoj situacije, ali da su nakon skoro tri tjedna analne vrećice potpuno prazne onda to znači da smo na pravome putu.
E sad...kako je alergijska reakcija i dalje prisutna onda svakako možemo eliminirati probleme s analnim vrećicama kao njen uzrok. Dakle trebalo bi pronaći uzrok...to je, prema svim informacijama koje sam prikupio iz relevantnih izvora, nemoguća mislija. U današnje vrijeme život pasa u velegradu prepun je izloženosti raznim tvarima i stvarima koje negativno utječu na pse...utječu te tvari negativno i na ljude, ali mi se bolje prilagođavamo...dakle onečišćen zrak, onečišćeno tlo, onečišćeni snijeg i kiša, buka gužva i slično uzrokuju stres, naš ubrzani način života uzrokuje stres...i tako sve to skupa zajedno mali pesonje apsorbiraju i onda im se to odražava kroz zdravstvene probleme.
Što možemo napraviti...svakako nećemo sjesti i plakati...dakle treba se truditi psa što manje izlagati negativnim utjecajima gradskog života (bježat ćemo u prirodu čim malo zatopli i produlji se dan), treba dodatno obratiti pažnju na prehranu psa (dakle preći ćemo na neku medicinsku hranu koja je svojim sastojcima namijenjena psima s izraženim alergijskim reakcijama...još nismo odlučili na koju hranu ćemo preći, ali vjerojatno ćemo ostati vjerni Royal Caninu...i ne boj se mali pas, nećemo odustati od mesnog dodatka), i češće ćemo kupati psa dermatološkim šamponom koji i onako koristimo.
Eto...to je plan...
Veselim se vašim komentarima...

- 07:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

Znam ja koliko je sati

Nemam poima...ali stvarno je fascinantno...
Kako to mali pas točno zna kada je 17,40...točno zna da se tada moram početi spremati kako bi u 18,00 bili u šetnji. Nema tu...pas je miran i drijema ili se proteže i krišom me gleda...ali u 17,40...eto malog psa na noge lagane i dođe do mene i počne me ljubiti.
Mislite možda da se ista stvar neće dogoditi ako recimo napravimo dugu šetnju u prijepodnevnim satima...oooo ne ne ne...to je malom psu sve bonus...mali pas u 17,40 od mene očekuje da navučem svoje blatnjave hlače i cipele i da obučem jaknu i kapu pa da ga s povodnikom u rukama veselo pozovem na juriš u šetnju. Nema tu...možemo i čitavo prijepodne biti u šetnji i možemo se kući vratiti u 17,00...ali u 17,40 mogu očekivati svog psa spremnog za šetnju.
Luđo ludi...
Prošlo je tri tjedna od veterinarskog pražnjenja analnih vrećica...što je OK...s obzirom na to da smo ih prije promjene prehrane praznili svakih deset dana...ali vidim da se alergija pojačala po šapama i po ušima te se pesonja liže i gricka i trese glavom (iako nemam poima više jel ovo trešenje glavom ima veze s analnim vrećicama ili alergijom upaljenim ušima)...nema druge nego do tete veterinarke.

- 07:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.01.2008., ponedjeljak

Vikend šetnje

U ovo zimsko vrijeme stvarno se veselim vikendima...vikendi su jedini dani kada praktički ugledam svijetlo dana.
Pa da...preko tjedna u mrak na posao odlazim...dok dođem doma...dok ručam i obavim sitne poslove...pas i ja u šetnju izlazimo po mraku. Pa kad tu još dodaš i groznu maglu...ma vraga maglu...smrdljivi smog...stvarno su mi vikendi super.
Subota je bila skoro pa proljetna...dva sata bauljanja, njuškanja, jurenja za pticama, igre s nekim ludo zaigranim psom pa skakanja po lokvama nastalim otapanjem snijega...ma ludilo...ali kao i obično neće mali pas bit skroz dobar i super...morao je u šetnji sjurit se na nekakvo govance i početi ga jesti...i onda fuj, pljuska, za smrdljivu njušku pa peri ruke peri njušku...ma fuj mali pas...i onda još za zaključak dana, mali pas nezadovoljan nečim što zna samo on odlučio je brljaviti po večernjem obroku...pojeo je samo mesni dodatak i to ga je povadio iz dehidrata tako da je dehidrat pljuvao oko posudice s hranom...rezultat...opet galama na psa i tjeranje u kut i bezveze...
Nedjelja je bila skoro pa jesenska...slinila je kiša i sve je bilo u lokvama i blatu...no ne smeta to nas...jurnjava kroz lokve i istraživanje svakog pedlja kišom otkrivene trave i miris zemlje i davno otpalog lišća (koliko je to uopće moguće osjetiti u ovom zagađenom zraku) to nam je super...pas je uživao...a i gazda voli skakanje po blatu i lokvama, a još više od toga voli biti sam sa svojim mislima kada mu po šiltu kape paducka kiša i slijeva se niz umorno lice.

Naravno da je brljavljenje s hranom opet rezultiralo neredovitom stolicom što je rezultiralo očito znatnim punjenjem analki što je rezultiralo alergijom po šapama i pojačavanjem alergije u lijevom uhu...ma super glupi mali pas...eto nas opet na početku začaranog kruga.

Pusa mojoj najboljoj ženici i najboljoj mami na svijetu.

- 07:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.01.2008., petak

Da je meni 5 dana u nizu...

Zar taj mali ludi pas stalno mora testirati moje ganglije?
Dakle...stvarno odmaramo od bilo kakvog treniranja...kao što jučer pisah...jedini trening je da naredbe i zadatke koristimo u svakodnevnom suživotu i druženju. Jedino novoga što smo radili je izrada nekih trikova i pas to definitivno ne shvaća kao učenje već kao igru.
Dakle ispigao me pesonja...krenemo se družiti na kvartovsku livadu, po ovoj magluštini mi se ne da bauljat po nasipu, maksimiru, sljemenu...i na putu do pasje ekipe pustim psa s lajne i on odjuri od mene...pozovem ga jer želim da mi u toj magluštini bude bliže da ga vidim...pas se primakne i tako nastavimo hodati. Na 50 metara od nas spazim pse (poznate) ali ja fingiram situaciju i tražim od psa da mi dođe uz (jer kao prvo da ja odlučim jer idemo k tim psima ili ne). Pas na uz istog časa stane i sjedne ali 7 metara ispred mene...ja zovem opet uz ali pas fiksira pseću ekipu. Prilazi mu pas i on kreće u igru...ja ponavljam uz i pas se okreće prema meni i kao da će doći uz ali nakon 5 koraka juri natrag psima i tako dva puta te odjuri u igru. Ja odlazim i skrivam se...pas se 20 minuta bezbrižno igra i ne pomišlja na mene...kad se izigrao vidim da već po malo traži gdje sam i dobro je da ga ljudi koji su tamo ne fermaju baš previše već ga gurkaju i odbijaju od sebe...pas je malo izgubljen i na kraju balade nabasa na mene dok je jurio za psom prema meni i onda je skužio gdje sam. Dolazi do mene i onda kao...Pa di si ti? Idemo se igrati?...a ja zakopčam lajnu i doma...po prvi puta od kada je pas sa mnom kratim šetnju za kaznu.
Dođemo doma i uz totalno ignoriranje pas provede dva sata sam u hodniku...iako može k nama...ali zna da je kriv i ne želi. Ja dolazim i pitam...jel ti to bilo OK...a pas legne pod mene dok čučim i krene mi lizati ruku. Pomirimo se i ja ponavljam uz...pas dođe do mene ali legne (kao mi hoće reći da je malo zaboravio kako to točno ide pa me zato nije skužio na livadi) ja mrtav hladan ponavljam 10 puta radnju i pas na 10 napravi potpuno ispravan uz...bez ikakvih mojih korekcija...samo sam 10 puta ponavljao uz...dakle zna mali zezator kaj treba, ali glumata...i eto tako...
Miša mu maloga...u dva sata šetnje imam jednu izrazitu naredbu poslušnosti na kojoj inzistiram...daj mali pas...odradi to...bar toliko budi fer.

- 07:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.01.2008., četvrtak

Igra igra i skoro pa samo igra

Dakle kako smo do ponovnog početka rada KOSSPa na godišnjem, tako sukladno tome skoro pa ništa ne treniramo.
Mali ludi pas se samo igra...dal jureći sa mnom, ili jureći s pasjim frendovima. Ma nek se izjuri i izigra, zaslužio je mali pas. No moram priznati da poslušnost nismo izgubili, možda tek nešto malo na preciznosti u izvođenju nekih vježbi i zadataka, ali mislim da ćemo to brzo povratiti kada ponovno počnemo više raditi. Zapravo mnoge od vježbi i zadataka uključili smo u naš dnevni ritam druženja i šetnji, samim time su se naredbe i zadatci malo prilagodili, odnosno pas ih je prilagodio...dakle kad u šetnji pozovem psa, koji hoda ispred mene, da dođe uz on se jednostavno zaustavi i čeka da ja dohodam do njega i onda uz mene nastavlja hodati dalje...ako promijenim smjer kretanja onda moram ponoviti naredbu uz i pas će dotrčati do mene i nastaviti hodati uz mene sve dok ga ne otpustim sa možeš...i tako, modificirana poslušnost i preciznost...iako moram reći da mi se čini da se pas i ja sve bolje razumijemo (što je meni jedino bitno) i pas zna zašto nešto od njega tražim i zna da to ne tražim bez razloga i nekako to sve više i više poštuje.
Jučer smo imali test poslušnosti...išli smo na livadu igrati se s psećim frendovima. Kako je pas naravno uvidio kuda idemo počeo je brzati pred mene i sve više i više se udaljavati...iako na putu do livade rijetko kada pozivam psa da hoda uz mene odlučio sam to napraviti i pas je na prije opisani modificirani način to i prihvatio, ali je stalno brzao pred mene tako da sam sto puta morao ponoviti uz sve dok na kraju nisam pesonju štipnuo za uho kada je po 101. put brznuo pred mene...tada je pesonja vidio da je pretjerao i nastavio je lijepo hodati uz mene...zatim smo došli na livadu i na udaljenosti 50 metara od pseće ekipe ja sam se zaustavio a pas je zablejan u pseću ekipu produžio od mene i stao nekoliko koraka kasnije...naravno da sam ga pozvao da popravi vježbu i pas je došao i sjeo uz nogu...nakon toga smo odradili okret od 180 stupnjeva i pas je i dalje bio uz nogu (ali me zbunjeno gledao)...u to su dotrčali pasji frendovi i počeli skakati po mom pesonji ali ja sam i dalje inzistirao na naredbi uz...pesonja je stoički podnio sve pozive na igru i kada su se psi odmakli ja sam ga uz maženje odobravanje i iznimno veselje pustio u igru...
Ostali smo skoro dva sata i smrzle su mi se noge...al neka...nek je pesonja bio nagrađen.

Papica OK, kakica OK, alergija na šapama i tijelu je prošla ostale su samo uši koje ne izgledaju baš sjajno...čistit ćemo ih još neko vrijeme pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati.

- 07:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.01.2008., srijeda

Pasonja pasonja...

Dakle ritam i način hranjenja je isti, kakica je ista, raspoloženje psa je isto...osim što mi se čini da je pas sve više vezan za mene...štajaznam, takav mi je filing.
Alergijica...paaaaa...manje gricka i liže šape, po koži nema znakova alergije, vanjske uši su još malo upaljene ali nekako mi se čini da su bolje...nadam se da je u velike na to utjecala ova promjena prehrane i nadam se da će mali ludi pas i dalje veselo klopati i da više neće imati zdravstvenih problema.

No da ne šiljim samo o prehrani i kakanju...
Već dva dana za redom izlazimo na kvartovsku livadu, mali pas nekako traži pasje društvo, a u našim dugim šetnjama je najviše orijentiran na mene a ne na pse, tako da nam je kvartovska livada mjesto gdje uvijek ima kakvih frendova za poigrat se i izjurit se.
No ono što sam želio reći...na putu do livade moramo proći kroz jednu malu mračnu livadu koja sada, ovako sakrivena gustom maglom, izgleda poprilično sablasno. Trebate vidjeti kako se mali pas zalijepi za mene dok prolazimo tim zamagljenim mrakom! Ne vidim u malom psu strah, već onaj životinjski oprez...znate ono kad pas zašilji uši i uzdigne njuškicu i sav je u jednom mišiću dok sa svim svojim osjetilima upija okolinu ne bi li na vrijeme otkrio kakvu potencijalnu opasnost...uz mene se vjerojatno zakelji zato što zna da smo zajedno jači i zna da sam mu ja vjerni drug na kojeg se može osloniti. Čim dođemo na svijetlo pas se odvoji od mene i opusti se.
Slatko...
Tipkamo se...

- 07:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.01.2008., utorak

Ista meta isto odstojanje

Dakle nastavljamo u već opisanom ritmu.
Pas zadovoljno jede...istina...prvo povadi komade mesa a onda smaže dehidrat.
Probava se unormalila...kakamo dva puta dnevno...jednom u prvoj jutarnjoj šetnji i jednom u dugoj popodnevnoj...kakica je formirana i nešto tvrđa nego prije.
O pražnjenju analnih vrećica je još prerano govoriti jer su kod tete veterinarke pražnjene prije neki dan, tako da mora proći neko vrijeme da bih mogao suditi da li nova prehrana i redovita i konzistentna kakica čine dobro za pražnjenje analnih vrećica. U ovome trenutku alergijska reakcija je malo smirena, ali to je prvenstveno zato što su vrećice pražnjene i zato što su uši tretirane onom tekućinom Otifree za pranje ušiju.

No...trenutno samo čekam kada će psu dojaditi želućeki i srćeka i jetrica i kada će i po takvoj hrani početi brljaviti.zujo

No dobro...kao što je kikibela rekla, a ja već prije zamislio...mijenjat ćemo malo...pureće iznutrice, juneće iznutrice pa opet pileće iznutrice pa možda ako bude dobra ubacim i kakav komad žilave junetine i tako...šta sad mogu kad sam totalno uletio u problematiku.zubo

- 07:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.01.2008., ponedjeljak

Mljac mljac

Dakle, sad ću ja kao Luki opisivati kuhanje...al ne za sebe nego za pesonju.
70 dkg pilećih želućeka i 30 dkg pilećih jetrica i srćeka.
Tri veće mrkve.
Sve dobro oprati i po potrebi očistiti.
Prokuhati u blago slanoj vodi, ali ne pre dugo, dok se u mesu izgubi zakrvarenost.
Malo usitniti.
Dodati u dehidrat u omjeru prilagođenom potrebama vašeg psa.
rofl
Dakle od kilograma sastojaka dobio sam dodatak za 6 psećih obroka.
Jutarnji obrok čini 90 grama dehidrata i cca 80 grama kuhanog.
Večernji obrok čini 180 grama dehidrata i cca 80 grama kuhanog.
To u zbroju grama ispada gramaža dehidrata koju bi pas prema deklaraciji proizvođača dehidrata trebao dnevno pojesti...iako mislim da je to mom psu previše dehidrata...mislim pas je živio i sasvim se dobro razvijao na 250 grama dehidrata dnevno, a sad pojede i nešto više istog dehidrata plus mesni dodatak.
Nekako mi se čini da je to mom pesonji, s obzirom na njegove dnevne aktivnosti, sasvim dovoljno, ako ne i previše.

Pas je prezadovoljan novim načinom hranjenja i juri na posudicu, nadam se da će to potrajati. Vidim da je pas sada načelno zadovoljniji i možda čak mogu biti toliko slobodan pa reći da je na neki način zahvalan za ovu promjenu. Kakica je nešto tvrđa nego inače, ali mi se čini da pas ima manju potrebu za kakanjem i kakanje nije toliko obilno. Dakle, prema mojoj ocjeni ovo su sve pomaci na bolje. Moram još neko vrijeme pratiti situaciju da bih mogao suditi o svemu.
Svakako sam dobio to da pas redovito jede...u ovoj kombinaciji pas dnevno pojede više dehidrata nego što ga je jeo u nazad neko vrijeme dok je brljavio s hranjenjem i često preskakao obroke...tako da je svakako dobro da sada pas redovito jede i da konačno malo ustabilimo taj ritam hranjenja i unos hrane u organizam...vjerujem da će i probava i kakanje tada isto doći u red. Samim time se nadam da će se i analne vrećice (koje su nam trenutno problem), početi redovito i bolje prazniti pa da će i s te strane psu biti bolje.
Nastavljamo dalje tako pa ćemo vidjeti...vidjet ćemo kako će se pas razvijati i ponašati u ovom novom režimu hranjenja.

- 08:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.01.2008., petak

Pesonji će gazda smotat pitu...

Kao što su šnauceri primijetili...i ove upale vanjskog uha definitivno su povezane s alergijskom reakcijom na pune analne vrećice. Kažem vanjskog uha jer je veterinar konstatirao da su unutarnja uha čista ko suza i da je, s obzirom da se to obično skoro pa poklapa s punim analnim vrećicama, to vjerojatno povezano.
Jedino što vidim kao rješenje je nekakva promjena u prehrani psa koja bi mu kakicu učinila tvrđom i tako potakla stalno pražnjenje analnih vrećica prirodnim putem.
Prvo mi je na pamet pao BARF...kako znam ljude koji ga koriste i zadovoljni su...i krenuo sam u proučavanje BARF mogućnosti.
OK...to je hrana koncipirana na uglavnom mesu, kostima i još nekim dodatcima povrća, voća i prirodnih konzervansa. E sad...nekako nisam za to da mi prehrana psa bude utemeljena na sirovom mesu i kostima. Zašto...pa sirovo meso je ostalo iza pasa praktički u trenutku kada su se okrenuli čovjeku, a kosti psi već generacijama ne jedu i veterinari tvrde da kosti u prehrani psa rade puno više štete nego koristi...što mi nekako i može imati smisla.
Nadalje...
Stvarno sam zadovoljan sa Royal Caninom...pas se super razvija, probava je dobra, trenutno hvala bogu nemamo zdravstvenih problema uz ovaj problem s analkama...a i mogu reći da dovoljno dobro znam što i kako radi Royal Canin da mogu reći da ono što si kupio to i dobiješ (meni je to najbitnije jer neke druge razlike u kvalitetnim hranama za pse ne vidim...osim spektra koji pokrivaju).
E da...i na kraju ove sage moja je odluka...dodat ću Royal Caninu mesni pripravak koji ću sam napraviti, a činit će ga tvrdi komadi mesa (želuci i predželuci...ne želim kosti u prehrani svoga psa) koje ću samo malo prokuhati tako da i dalje ostanu tvrdi i žilavi i to ću onda dodavati u svaki obrok Royal Canina koji ću umanjiti s obzirom na količinu ovog mog mesnog pripravka.
Naime...kada sam po nekada pesonjici davao ekstra obrok kuhanih želuca i jetrica i srčeka primijetio sam da joj je dobrim dijelom kakica bila tvrđa nego kada je papila samo dehidrat od Royal Canina...pa mi, vidjevši što zapravo BARF je, ova ideja padoše na pamet.
Mislim...naštetit joj gotovo sigurno neće jer smo već to probali klopati i bilo nam je fino i nikakvih smetnji u probavi nije bilo...naprotiv.
Eto...da čujem vaša cijenjena mišljenja...pa da se bacim na kuhanje.belj

- 07:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.01.2008., četvrtak

Opet...

Da da...opet imamo upalu ušiju.tuzancry
Dva dana smo čistili s onom nekom tekućinom s kojom nam i teta veterinarka očisti uha, ali izgleda da je ipak upala jaka i da samo čišćenje i antiseptičko djelovanje te tekućine nije dovoljno...moramo kod tete veterinarke. Pas će se veseliti jer tamo uvijek dobije porciju maženja i kakve slatkiše...a i bit će mu bolje uha kad nam teta veterinarka da kapi za njih.
Svako malo smo kod veterinara...uha, analne vrećice i alergijske reakcije koje su često popratna pojava uz pune analne vrećice, alergije na trave i na ono što se posipa po cesti da se ne stvara led su samo sitne stvari zbog kojih stalno navraćamo kod tete veterinarke...a bilo je tu još kojekakvih drugih ozbiljnijih stvari o kojima sam već dobrim dijelom i pisao.
Štajaznam...uvijek mi bude teško kad je pas bolestan...uvijek se pitam jer ja radim što krivo...i uvijek nastojim osigurati psu što bolji veterinarski tretman.
A što drugo mogu...

- 07:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.01.2008., srijeda

Ušli u novu...

Na staru godinu dobro smo se išetali i smrznuli tako da smo doček prespavali svi skupa zajedno.
Oko ponoći smo se izmazili i malo slušali i gledali vatromet...kako je doma bila uobičajena mirna atmosfera (bogu hvala) tako se pas nije uznemirio kada je počeo vatromet.
Dogovorili smo se da će pesonja u 2008. maziti i paziti bebu, da će joj pomagati da propuže i prohoda i da će ju naučiti kako se kojekakve igračke stavljaju u usta...i još kojekakve nepodopštine će mali pas naučiti bebu.
Trudit ćemo se i dalje biti jedni drugima dobri i nadati se da ćemo i dalje biti blagoslovljeni lijepim, mirnim i zdravim životom.

Svima svako dobro u 2008. i budite nam zdravi, a ostalo će doći samo po sebi.

- 08:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (11)
Listopad 2008 (19)
Rujan 2008 (17)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (23)
Lipanj 2008 (20)
Svibanj 2008 (21)
Travanj 2008 (22)
Ožujak 2008 (21)
Veljača 2008 (21)
Siječanj 2008 (25)
Prosinac 2007 (17)
Studeni 2007 (19)
Listopad 2007 (23)
Rujan 2007 (27)
Kolovoz 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklame...moraš malo!
Moje ludo pseto voli papati...
Photobucket





Fora DVDići