Odeš s pesonjom u šareni dućan za kupit pasi grickalice i igračkice...i kupiš...i on ne vidi što si kupio. Kak je mogao vidjeti što si kupio kada je njušku gurao među sve one šarene i mirišljave superfora stvari...sve bi mali pas nosio sa sobom doma.
Dođeš doma i mali ludi pas ode pit vode i daš mu klopati...dok on tako fino mljacka umoran i izgladnio od duge šetnje po friškoj hladnoći pospremiš grickalice na svoje mjesto, a igračke za pesonju staviš na stolić u dnevnom boravku...tamo će biti na sigurnom jer mali pas zna da ne smije gurati njušku na stol.
Ludi pesonja se još oblizuje od papice i došeta do dnevnog boravka...ali vidi gle pogledaj...mali ludi pas sjedne na metar od stolića i uzbuđeno krene pogledavati malo u igračke malo u vas...kao da kaže...ej ti gazda, ovo su neke fora igračkice za pesonju, šta ih držiš na stoliću, daj to malom dobrom psu da se igra. Naravno da mu date igračku i da uživate u oduševljenoj igri sa nekakvom žvakalicom koja pišti i odbija se po parketima dok ju mali pas lupka šapicama i zubima odbacuje u zrak.
Ma kako li je samo mali ludi pas znao da su te igračke za njega???
Post je objavljen 15.11.2007. u 07:49 sati.