MojaSavana
29.10.2021., petak
|
Nakon dugo vremena, Jeny se sjetila njega. S nogama na stolici, nakon iscrpnog dana, klijenata koji nervozno od nje očekuju da spasi njihov dan, od šefa koji je zatrpava poslom kao da i dalje ima 25, sručila se ne znajući ni sama što je pomislila na njega. Možda zbog onog jednog malog članka u novinama. Uvijek kad vidi njegovo ime, samo okrene stranicu, ali ovaj je pročitala jer ju je privukao naslov. Čak i nakon ovoliko vremena, čak i sad kad zna njegovo drugo lice, jasno joj je kakav utjecaj ima na ljude. Nije joj se svidio članak, pa se samo mrštila, rizikujući onu boru na glatkom čelu. Pomislila je kako joj se nikad nije izvinuo. Možda nije mislio da treba. Ne sjeća se kad su prestali da se pozdravljaju čak i u prolazu. Možda onda kad se osjetila zamijenjenom i jednostavno nije bilo ugodno prisjećati se starih stvari, i tako je svatko nastavio svojim putem. Sjećala se svoje prve knjige koju je napisala i koja je imala nevjerojatan uspjeh. Knjiga od koje je odustala jer ju je podsjećala na njega. I na ono što je uradio da ju uništi. Ni za to joj se nikad nije izvinuo. Zato se lagano mrštila dok je pila još jednu kavu taj dan, miješajući tekućinu dugo i intenzivno, skroz odsutna sjećajući se jedne druge slatke kave. Sjetila se drugih svojih priča, one o Laslu Lukazsu, o Dženifer Q, o Martonu Z, Silviji D., i shvatila je da nikad nije napisala priču o njemu. Hm, možda se s pričom ne bi složila njegova žena, kiselo se nasmijala sama sebi. I odustala od razmišljanju o njemu. Potrebniji joj je bio pelin od kave, pa je ostavila šalicu kraj kreveta i otišla do kupaone pustila vodu u kadu i pregledavala poruke na svom mobitelu. B je tako uporno pisao, zvao, svi ti propušteni pozivi. Na početku joj se i svidio, imao je lijepu crnu kosu i iste takve crne oči. Činilo se kao da hoda i sanja. I imao je snažne ruke. Voljela je da razmišlja o njima. Bar na početku. Ubrzo je postao kao dječji dlanovi umazani čokoladom, ljepljiv, previše mazan, a njoj se grčio želudac od hinjenja da joj se to sviđa. Malo toga se Jeny ustvari i sviđalo. Tako da ih uopće nije krivila. Nikad mu se nije izvinula zbog toga. Možda je trebala. |
27.10.2021., srijeda
|
Nekad sam o jutru što se razlijevalo nad drvećem i dvorištem, mogla napisati pjesmu. Od daška vjetra, mirisa listopada, i gara iz dimnjaka napraviti stih, spojiti ga sa srebrnom niti iz mog šala. Nekad sam mogla od nagoveštaja jutra uhvaćenog krajičkom oka od kupaone do kauča napraviti čudo od riječi od usnule ruke na grudnoj kosti napisati slatkorječivu ljubavnu pjesmu od ptica napraviti heroje od jutra uzeti sanjarenja i dati ih potrebnima ljubavi Još pijem kavu bez šećera i koristim velike doze mirisa. Za svaki slučaj. jer mogla bih opet trebati ta jutra a ti bi možda opet mogao trebati tu pjesmu. |
24.10.2021., nedjelja
|
Još jedna radna nedjelja. Jutros u 5.30 h već sam prala kosu. Nek me bar miris kose uveseljava cijeli dan. Kažem prijatelju neki dan, fali mi, ali više nije tako strašno kao prije. A on poznavajući me, ne želi ni znati koliko je to strašno prije težilo. Nisam od onih koji moraju sve razumjeti, prihvaćajući da se neke stvari samo dogode. Zrno gorušice više ne pomjera planine, a ja mu ni ne zamjeram na tome. Za mene je to zrno uradilo tako mnogo i hvala mu na tome. Jučer sam srela školsku prijateljicu. Kaže mi da sam začuđujuće mlada, a ja znam da će se to uskoro promjeniti. Moja čuda su se već dogodila. |
22.10.2021., petak
kako nisam pomogla čovjeku
|
Ova moja omiljena serija, koju eto spominjem dosta često, ima tako mnogo sezona da ima po neku sličicu za svaku moju situaciju u kojoj se nađem. Naizgled serija kao serija, spletke, ljubav i ostalo, ali tko želi može da i nauči ponešto. Tako je mene neki dan, zaskočio neki siromah, i pitao da mu kupim parče pizze. Kako sam netom, taman izašla iz mjenjačnice, mijenjajući kune koje sam ovo ljeto zaradila radeći dva posla, na svom godišnjem odmoru, ustuknula sam i rekla nemam! Sve što se odigralo u mojoj glavi, odigralo se za 5 sekundi, zašto pizza, kako nije tražio kruh, imam samo krupne novčanice, žurim na bus, i na kraju tih 5 sekundi veliki crveni uskličnik koji me udario posred lica; nisam gladnome dala jesti! Iskreno sramota me je bilo odmah, a sramota me je bilo i da se vratim. Bila sam spremna da mu dam najveću novčanicu koj imam, ma bila sam spremna da mu dam cijeli novčanik, ali on je otišao. Pogriješila sam. Očekujem da mi se jednom kaže bio sam gladan i nisi me nahranila. Zato se nadam da sam iz greške naučila i da neću tako pogriješiti nikada više. Tako u ovoj mojoj seriji. Doduše oni pogreše pa na operaciji umre čovjek, ali to nije ništa različito od moga nedavanja gladnome jesti. I džaba svi oni putevi kada sam u kutijice od kartona stavljala novac, sms poruke koje sam poslala za djecu koja se liječe, muzičari koji sviraju harmoniku na trgu .. itd. Žao mi je što sam blog tjedna u sedmici koja je u najmanju ruku ružna, toliko da sam sinoć sve htjela pobrisati, odamknuti se od ove kutijice. Ima u životu dovoljno ružnoće bez nadodavavanja ovdje, ali isto tako i ovo ovdje je neki naš život pa nek traje dok traje. |
20.10.2021., srijeda
|
Jutros me dočekalo prljavo posudje za dobro jutro. To, jer sam jučer nakon 12 sati smjene bila na blogu, umjesto u kuhinji. Kosmička pravda. Nakon 10h, banka, pa gradska uprava, papiri. Na jednom dokaži da imaš mali prosjek plaće, na drugom da taj prosjek i nije tako loš ako misliš dobiti ono po što si došla. Apsurd. A dan onako sunčan, žut, blag, taman za provokaciju. Mala A. napravila ručak. Piletina i riža i neki fensi preljev. Koji je tko zna gdje vidjela. Nemam pojma gdje je to dijete naučilo kuhati. Pametna mala. Ručak je bio predobar. Dobila sam poruku u vidu naljepnice. Pitam se što taj poljubac znači. Jos ćemo se ljubiti ili. A možda je i greška. To bi već razumjela. |
18.10.2021., ponedjeljak
|
Ne volim nedjelju. Tako se ova juče razvukla kao gumica cijeli dan. Ručak, i ostatak cijelog popodneva samo dremka, kolači i ništa. Subota večer se nije baš najbolje završila. Stalno se klackam na toj moralnoj klackalici. Nikako da se odlučim od tih dvoje, troje: koji? Kad me u biti nijedan ne zanima. Mogla bih potrošiti dva tri sata kvalitetno se zabavljajući, a onda bih onih dvadest provela razmišljajući što mi je to trebalo. Nadam se da cijelu ovu sedmicu zakačena tamo na blogu tjedna, neću biti grintava i (ne)moralna  |
16.10.2021., subota
|
Ovakva blaga jesenja predvečerja me provociraju, osjećam kako mi kuca žila pod vratom dok se poneki list ljulja uz stablo. Osjetljiva sam na tu vrstu i mekoću zraka. Parfem mi se upio u kožu, čak mi i maska na njega miriši.. Kad bih bila strpljiva do iznemoglosti možda bih opet mogla tebe ljubiti. Mogla bih još svašta učiniti za tebe. Otkazati taxi i prekriti se mekim jorganom preko glave. Zaboraviti miris upijenog parfema na koži. Mogla bih zakopčati to dugme na vrhu bluze. Mogla bih ali ovoga puta neću. Jer netko drugi me strpljivo čeka. Možda nije kao ti. Sigurno nije kao ti. Ali od mene njemu pulsira vena na vratu. A to je mnogo zabavnije.  |
10.10.2021., nedjelja
|
Volim da gledam američke serije jer je u njima sve moguće. Ljudi se izlječe od bolesti za koje nema lijeka, napuštena djeca nađu tko će ih voljeti, ako izgubiš veliku ljubav, postoji velika vjerojatnoća da ćeš je naći u prvom baru preko puta. Neće to biti neki osrednji, izmoren životom muškarac, nego će te pogledati pravo u dušu i tebi će opet sjajiti oči. Sjećam se kad sam operirala žuć, da sam se strašno bojala da ću kad se probudim nakon operacije još uvijek osjećati taj bol. Bolovi od žućnih kamenaca su najgora fizička bol koju sam osjetila u svom životu. Još dugo nakon operacije sam očekivala da će me nekako nenadano napasti ta bol i da će se vratiti. Kad se osvrnem na nas, vidim da smo to radili dugo vremena jedno drugom. Bolio si me isto tako, vraćao si se, vraćala sam se. Zato još ponekad pomislim da će me ta bol iznenada presresti, oduzeće mi dah i opet ćeš me boljeti jer je dijagnoza bila pogrešna. A možda se samo bojim odazvati to mom muškarcu koji sjedi u baru preko puta i kom sjaje oči kad me vidi. Vidjet ćemo. |
07.10.2021., četvrtak
 A možda se ovo odnosi na tebe, ti ćeš dobiti te beštije a ja ću naći nekog koga neću prokockati tako lako  |
04.10.2021., ponedjeljak
|
Vjetar petlja po kosi. Tako je blag i lijepo miriše. Ljepota okruženja me podsjeća da nešto gubim. Rekla sam što sam imala. Nisam mogla više to nositi sa sobom. Sad mi je lakše, sad mi je bolje, govorim sebi. Kad pišem o njemu zaljubim se u ono što napišem. Hoću li ikada pisati tako ponovo? Vjetar petlja po kosi. Tako je blag i lijepo miriše. Znaš me godinama, a ne znaš da ne okrećem se nikada. |
01.10.2021., petak
Listopad
|
Sad bi prigodna bila pjesma od Čole Oktobar je, počinje sezona kiša. Neću pustiti pjesmu i neću praviti dramu od toga. Odložit ću još koji dan svoje odluke. Slušat ću kišu kako pada. Naspavati se. Puštam druge da mi umjesto tebe kažu lijepe stvari. Ide im. Žele stvari koje si želio i sam. A ja bih slušala kišu i ne bih pravila od toga dramu. |
