Vjetar petlja po kosi. Tako je blag i lijepo miriše.
Ljepota okruženja me podsjeća da nešto gubim.
Rekla sam što sam imala. Nisam mogla više to nositi sa sobom.
Sad mi je lakše, sad mi je bolje, govorim sebi.
Kad pišem o njemu zaljubim se u ono što napišem.
Hoću li ikada pisati tako ponovo?
Vjetar petlja po kosi. Tako je blag i lijepo miriše.
Znaš me godinama, a ne znaš da
ne okrećem se nikada.
Post je objavljen 04.10.2021. u 22:19 sati.