Još jedna radna nedjelja. Jutros u 5.30 h već sam prala kosu. Nek me bar miris kose uveseljava cijeli dan.
Kažem prijatelju neki dan, fali mi, ali više nije tako strašno kao prije. A on poznavajući me, ne želi ni znati koliko je to strašno prije težilo.
Nisam od onih koji moraju sve razumjeti, prihvaćajući da se neke stvari samo dogode. Zrno gorušice više ne pomjera planine, a ja mu ni ne zamjeram na tome. Za mene je to zrno uradilo tako mnogo i hvala mu na tome.
Jučer sam srela školsku prijateljicu. Kaže mi da sam začuđujuće mlada, a ja znam da će se to uskoro promjeniti.
Moja čuda su se već dogodila.
Post je objavljen 24.10.2021. u 10:50 sati.