Samoća

nedjelja , 06.12.2015.

Samoća- poniranje u prostore svijesti koje kroz svakodnevicu zaboravimo. Taj izvor našeg Jastva koji osvjetljava našu nutrinu čak i kad smo daleko od njega, u potpunom zaboravu. Samoća je sveta. Samoća je put natrag. Samoća su tračnice koje vode u dušu, nudeći nam nevidljive vagone, u koje, ako se predamo, ulazimo sretna srca.

Nitko nas ne poznaje. Samo mi možemo poznati sebe i to ako smo povezani na izvor Više Svijesti. Bez Više Svijesti, bez Paramatme, mi ne znamo tko smo. Ne postoje granice našeg Bića, ne postoje pravila kojima se naše istinsko Jastvo treba prilagođavati izuzev Kozmičkog zakona, koji je prirodan. Kozmički zakon upravlja Kozmosom, a Kozmos je sve što postoji. Mi smo Kozmos i mi smo u Kozmosu. A glas Kozmosa je glas naše Duše. Oni koji koračaju putem svjesnosti, slijedit će Kozmički zakon jer su se povezali sa izvorom svoje Svijesti. Oni koji ga ne slijede, odlučili su lutati.

Kao društvena bića, mi uvijek težimo spajanju s drugima, no prividna odvojenost od drugih može nas činiti neopisvo nesretnima. Toliko sam se puta u životu znala pitati Zašto me nitko ne razumije? Zašto se osjećam toliko samo u ovome svijetu? Zapravo, takva pitanja su preduvijet za pronalazak vrata koja vode istinskom Jastvu. Mi realno nismo nikada odvojeni, samo smo u zaboravu. Treba se prepustiti jer prepuštanje iscjeljuje zaborav i vraća sjećanje.

Trenutno boravim u samoći i ne pamtim kada sam se osjećala potpunije. Boravim sa svima, odvojena od svih, a zajedno s njima. I prepoznajem sebe. Ponovno se upoznajem jer vraća mi se sjećanje.

Spirit

Oznake: samoća, duša, kozmos