MAD- melankolija, apatija i depresija

utorak , 23.02.2016.

I kako sam se povezala s unutarnjim vukom, tako su zaista počele bitke u kojima će, očito, biti puno rana. Neke sam već smjelo i odvažno odigrala, no pitam se što predstoji. S nekima se upravo nemam snage boriti, npr. s tim prokletim izborima koje sam napravila mimo svoje istinske volje- da nadograđujem struku, da se dalje školujem. Ja nemam za to trenutno snage. Treba mi nekoliko dana da se pokrenem, a onda mi treba dugo da nešto usvojim. Imam časak entuzijazma i onda me preplavi potpuno beznađe, depresija i osjećaj-čemu sve to?

Bože...ja se opet toliko borim sa sobom na svim nivoima da ne mogu povezati ni najmanji paket osobnih puzzli, onaj koji ima velike komade od samo 50 djelića. Nemam snage. Iznutra plačem, ljuta sam, jadna sam, trgala bi i uništavala. Srećom, ne dižem više ruku na sebe, kao nekad. I zaista, nemam koga kriviti trenutno. Ne mogu kriviti druge jer nitko mi nije kriv za stanje u kojem jesam, a ne mogu kriviti ni sebe jer nemam blage veze kako se nalazim u ovom kuršlusu, u ovom stanju apsolutnog nepojmanja rješenja, teškog tereta tuge i besmisla. I to se ponavlja. Čas se smiri, pa naleti tsunami koji odnese sve krovove mojih prividnih smirenosti i odnese ih skupa s temeljima. I gdje sam tu ja? Gdje ja tu išta činim? A umorna sam. I samo bih se odmorila. I razmišljam tada da što serem, da imam u životu svašta- krov nad glavom, usran posao za dvije i pol hiljade kuna, ali imam bar da mogu popiti kavu, prijatelje koje mogu nazvati, knjige koje mogu čitati, filmove koje mogu gledati, zdravo tijelo koje me služi...i misilim si- što sereš pička li ti materina, neki imaju govno, a ne život, što sereš! I onda počnem plakati, jer usprkos sranju ne znam kako da izađem iz ovog odvratnog ucrvanog stanja osobne disfunkcionalnosti u kojemu se koprcam. Kao da nemam veze sa svim tim skupa, kao da je to samo ružan san. Pa se nastavim boriti.

Krivi ljud


Prvi korak koji sam napravila je da se krenem glasno rješavati krivih ljudi koji su mi banuli u život. Da, banuli su. Meni dosad nikada nisu banuli krivi ljudi u život. A krivi ljudi izgledaju kao kad sretnete nekoga tko nema ama baš nikakve veze s vama i vašim svjetonazorom i ta vas osoba ubije u pojam samom činjenicom da tako netko postoji. Napokon sam odlučila da takve ljude pristojno zamolim da odu iz mog života. Ako neće pristojnom molbom, izletit će nekim katapultom koji ću pripremiti u skoroj budućnosti. Nema druge, susreti s takvim ljudima probudili su onaj divlji aspekt moje osobnosti, da se bunim, da ustajem i raspravljam. Ponovno. Da vratim ono staro ja koje je valjalo, samo je neki dio mene poželio novo ja.

Krivi odabiri

Imam osjećaj da se počinjem odvezivati od svojih odabira. Da im ne pridajem više toliku važnost. Tako sam odreagirala i svakim novim trenutkom mogu odreagirati drugačije, poništiti prethodni odabir i napraviti drugi. Neću se vezati. Neki dan sam oplakivala neke situacije, a onda sam pomislila- pa čekaj, ja sam čistog srca i iskrenošću išla riješiti određene probleme, a na svoj iskreni vapaj sam dobila vrata u nos. Pa jel' meni zaista treba sjećati se tko mi je ta vrata zabio u facu?? Ne treba.

Osjećaj da me nitko ne voli

Totalna mentalna iluzija. Ja znam da to nije tako, no neki trenutno lomljivi dio mene uporno želi biti mažen. Evo jučer mi je prijateljica svratila da uči sa mnom. Nema veze niti s mojim faksom, nismo se vidjele mjesecima, no ona je bila tu za mene. A ja danas dramim. Fucking unutarnje derište, a ne dijete.

I opet su planete krive

Čujem se sa svojim zabavnim prijateljicama koje isto žive netipične živote. Jedna čita tarot, druga besramno vjeruje u astrologiju. Potonjoj se upiškila jedna planeta u kuću i sve joj se u životu usmrdilo. Slušajući nju, pomislim da mora da ih se nekoliko istočilo i kod mene, samo više ne tražim pomoć i ne vučem razne majstore ovog i onog s "eee, šta je meni???" Govno mi je i neka je jer očito tako treba biti. S Bogom se razgovaram u pauzama između svih sranja-stanja koja prolazim.

Taj divni hmelj

Sutra ću si priuštiti pivo. Nevezano za ishod ispita na koji idem. Bila sam na nekakvoj alkalnijoj prehrani pa sam izbjegavala takve namirnice. No sutra ću si priuštiti pivo. Jer ja to zaslužujem.

Oznake: život, depresija, krivi odabiri, tuga, borba