Tko će ga znat'
utorak , 02.02.2016.Jučer mi prijateljica na moje kako se osjećam ni v rit ni mimo, mentalno i globalno usrano pošalje nekakav link u kojem veli - "15 neugodnih osjećaja koji su dokaz da ste na pravom putu". Tu se spominje osjećaj izolacije, tuge, tjeskobe, straha od budućnosti, osjećaja izgubljenosti, nemira itd. Čitam ja to i pronalazim se u svih 15. Čak je jedna od točaka patnja za onim kako je nekad bilo, a to mi često bude da razmišljam- joj, zašto sve nije kao onda, pa onda sam se tako dobro osjećala! Ispada da sam na jebeno dobrom putu kada me prebacuju takva stanja.
Ali, ne bi ja bila ja da se ne pitam je li to uistinu tako. U našoj maloj duhovnoj sferi svi pričaju o lažnom egu i gubljenju tog lažnog ega; nadilaženju mentala koji kad se lomi djeluje baš tako kao sve ovo gore navedeno. Je li to uistinu tako? Tko će ga znat', ali rado bih da je.
Pričala sam s jako puno ljudi koji se bave raznim disciplinama- od reikista, new agera, hindusa i svi govore kako je lomljenje ega grda stvar, kako je izlaženje iz mentala proces čiste, ogoljele patnje i kako je sve to za više dobro. Ja primjećujem taj konstantni fight između uma i unutrašnjosti- reći ćemo duše ili mog pokušaja spajanja s njom, no isto tako, to me zna toliko izbaciti iz cipela da se osjećam k'o leteća krpena lutka. A tko zna je li to tako?
Meni se dogodilo to da sam zaranjajući više u svoju duhovnu praksu počela gubiti volju prema nekim svjetovnim stvarima i pitam se jesam li normalna. Paralelno s tim, stalno prolazim kroz turbulencije, teška stanja, smislove, besmislove, posvećenost pa agnosticizam, mizantropiju pa altruizam....i stalno se pitam koji mi se kufer događa? Pa po prirodi sam veselo stvorenje i nije mi jasno kako se uspijem naći u tome da ne vidim svjetlo na kraju tunela. Naravno, to stanje prođe, no sama njegova opetovana pojava me frustrira.
Nekad se pitam zabrijavamo li mi da je nevidljivo manifestirajuće, tj. da se događaju suptilne promjene, a zapravo je posrijedi nešto drugo. Znači li redovita meditativna praksa unutarnji mir ili rošadu da bi taj unutarnji mir jednom mogao biti realiziran?
Toliko jebenih pitanja koja ne spadaju s liste iako se trudim ne postavljati ih.
komentiraj (4) * ispiši * #
