darujem ljubav svakodnevno

30.04.2012., ponedjeljak

NIGHT BEAT

Night beat Sat noćni otkucava, a meni srce i ne čuje se, samo crna sjena, zbog samoće, odlaska..... sporo, jako sporo, težinom porođajnih muka, slijede minuti, osluškujem korake u noći, otključaj vrata osmjeh na tvom licu i sreću moju.... samo to, samo to sada tražim, prazninu da ublažim dok noć mrka prožima mi tijelo ogrtač prebacujem,vrijeme do svanuća brojim night beat -ženo, shvaćaš li, vrijeme ljubavi nestalo još davno prije

- 14:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.04.2012., subota

JEDNA RUŽA

jedna ruža, samo meni znana, samo meni miriše, samo za te ljubav piše... ... i tako danima, i tako jutrima i noćima, jedna ruža društvo mi pravi, umjesto tebe, jedna ruža kad srce mi cvili, puca, kad srce zebe... to je ruža mirisima tvojim u mojoj duši ostavljena, njegovana, ruža što naše tajne zna i samo raste, od vrha do dna.....

- 11:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.04.2012., petak

PRISNOST

Prisnost, značajna je to riječ ali prisnost treba znati osjetiti, učiniti, doživjeti...Prisnost potrebna je na svakom koraku, u vodi, zemlji i zraku, na svim životnim stanicama. O prisnosti bolje ne govoriti i puno razglabati, prisnost treba doživjeti od trenutka izlaska iz majčine utrobe pa do odlaska u vječnost. Prisni bi trebali biti ako želimo ljubavlju živjeti, srećom uživati, igrati se na plažama toplim, livadama cvjetnim. Dodirom, okusom, pogledom, sluhom, mirisom, kao pčela i cvijet, kao sunce i dan, kao dijete i majka, nek i ovo bude jedna mala prisna bajka.

- 12:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.04.2012., četvrtak

A GDJE SI TI

A gdje si ti i ovog jutra opet iz početka osjećam mirise proljeća i vidim lađu na pučini, veselim se novom danu al jošuvijek čeznem i pitam se, a gdje si ti.... i svibanj, već na vrata kuca, dani kao rijeka teku, galeb bijeli visoko u svom letu, sve je opet kao prije, samo za me nije jer mnogo patim, pitanje imam, a gdje si ti.....

- 12:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.04.2012., srijeda

PLAKAT ZA GLAZBENO POETSKU VEČER."DENIS I PRIJATELJI, PULI ZA ROĐENDAN"

- 20:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.04.2012., utorak

"SUZE OD KAMENA" , Zlatan Gavrilović (kritika i osvrt Denis. Kožljan)

Imam li pravo reći, da dosad još nisam susrela, a poprilično sam osvrta napisala, tako jednu mušku, pjesničku dušu, koja će živjeti , imam takav osjećaj, još dugo, dugo, koja će biti ispunjena najljepšom simfonijom života? Zašto imam takav feeling? Zato jer je Zlatan, kroz svoj više od polastoljetni životni vijek iskusio svu ljepotu ali i gorčinu životnog postojanja, Zlatan je vlastitom dušom, slušao, upijao, učio, sve ono lijepo, ali i ružno, tužno i surovo što sa sobom nosi crta vremena. Nije on neki mazasti , zaigrani dječarac, već iskusan ratnik u vječitoj prolaznosti vremena, u vječitoj borbi dobra i zla, istine i laži, vrijednosti i poroka, smrti i života, ljubavi i mržnje. Jako dobro, on shvaća, još od onih najmlađih dana kad je to i riječjom crtao u svojim stihovima, kako je "čovjekova sreća popločana dobrim namjerama", a on je jedan od takvih, boraca koji je uspio savladati sve oluje, unutarnja previranja duše, koji je ljubio jednako lijepo, strastveno i jako, ženu i domovinu, ali je u vihoru ratnih stradanja bio prisiljen napustiti polja crvenih makova, Raguzu, slobodu svog pjesničkog izričaja, ukrcati se na brod poput nekog moreplovca i smjestiti se tamo negdje daleko, u tihoj luci, na kraju svijeta... No, pita se autor ove prekrasne zbirke "Suze od kamena", ima li zapravo početka i svršetka, ima li pravde i nepravde, što se to zapravo zbiva u Kozmosu stvari i postojanja, što je sadržaj životne borbe...? Je li to možda ljubav, najiskrenija, najčistija ljubav prema nježnom, ženskom biću...Njegov monolog filozofije života i postojanja, svrhe ljubavi ali i potrebe ratova, odužio se, mnogo se odužio...i pretvorio u jedan ocean toplih , ljudskih stihova koji se zatim pretvaraju u poeziju i postaju smislenost Zlatanova života i kao običnog čovjeka ali i umjetnika, običnog smrtnika kojega će jednog dana, Bog, začetnik svega uzeti u svoju zaštitu i sasvim sigurno donijeti pravednu odluku...Jer samo je On, Stvoritelj Svijeta, sudac, pravednik, donositelj važnih odluka... Naravno i autor ovih stihova prepunih čežnje, pa i crnih misli, rekla bih, s pravom se pita, zašto je Bog upravo u njega, upro prstom boli, tolikih boli da je njegovo lice sazidano od suza kamenih, suza krvavih...Ali, reći ću samo jedno, nije potrebno toliko brinuti, toliko patiti, toliko razmišljati, o prošlosti, o rastancima, o bolima, nesretnim ljubavima , neispunjenim snovima...Pa, zar poezija nije nastavak dosadašnjeg života, koja zasigurno jednom krasnom umjetniku poput Zlatana može nadomjestiti sve one praznine, gorčine, koja noći crne, može pretvoriti u zvjezdano nebo i konačnu svjetlost... Ja, osobno ne osuđujem autora zbog takvog jednog pesimističnog pristupa smislenosti životnog postojanja jer sam i sama doživjela i prošla pakao, torturu laži i prevara, kupala se u suzama slanim i prošla Golgotu, a samo zato jer sam jednako tako kao i Zlatan, ljubila, ljubila srcem, dušom, jer sam shvaćala i razumijela samo pravdu, a nepravda mi je bila neki apstraktan pojam. Autor se u svom djelu , uvijek iz početka, pa i sada kad živi tamo na nekim drugim morima, s jednakom sjetom vraća na dom, darom od Boga. Vraća se onim što mu može nadomjestiti samoću , daljinu i rastanak od najdražih, a to je njegov topao, stih, satkan od latica mirisnog cvijeća, od zidina Dubrovnika grada, od hercegovačke zemlje...I nije mu ništa za zamjeriti, dapače, on zapravo takvim načinom, opravdava filozofiju kroz koju cijelo vrijeme u djelu progovara pa i kroz svoj stih promišlja. Tako i postavlja vječna pitanja: ..."Tko je pravedan, tko dobar, tko surov, gdje su sada sve njegove sanje...i još mnogo se toga ufa pitati u vlastitom iznošenju monologa. U njegovom duhu, kao i tijelu, očito je vidljiva klonulost; u motivima crnih suza, kamenih suza, očiju crnih od patnje, u slikama bijelog kestena, u suzi mornara koji napokon uplovljava u svoju sretnu luku, u slikama mrtvog cvijeća...On sebe jednostavno vidi u NIŠTAVILU MISLI, istovremeno se prisjećajući mirisa dunja iz Domovine i toplog kruha iz peći svoje bake...Dakle cijelo vrijeme autorove iznijete liričnosti, prisutne su te pesimistične misli u kojima je jasno izražena golema tuga, patnja kako za domovinom, rodnom grudom, tako i osjećaj i ljutnja zbog ratnih stradanja koja su i u cjelini njegova životnog puta, uzela svoj krvavi danak začinjen kamenim suzama... Pa, ipak prisjeća se, Zlatan, poziva se na Gospodnje zapovijedi, na pravila po kojima bi jednom trebala osvanuti sloboda..."jednoga dana biti ćeš slobodan, hladni vjetar neće biti zapreka tvojoj sreći, bit ćeš slobodan i nadaj se, hodat ćeš slobodan ispod zvijezda..." I dok tako ovaj veliki čovjek, neću reći patnik, "ratuje" sa vremenom, daljinama, prolaznosti ali i okovima životnih nadanja, pred njim, ipak, kao da se otvara slobodno nebo nad kojim vidi let albatrosa, pokušava pronaći mir, harmoniju, pretvoriti iluziju u stvarnost, ispuniti nostalgiju, pjesmom svatova, radosti... Pa zaželjet ću ti ,dragi Zlatane, da u ostatku tvog života, a tu smo negdje generacija, ne bude više ljubavnih čežnji, ne bude više razloga i prostora za suze od kamena, već da tvoja luka gdje si se smjestio i našao toliko traženi smiraj, nađeš mnogo razloga za nastavak životnog postojanja, da napišeš još milijun stihova o crvenim makovima, te tako uneseš radost čitanja u naša srca... (Zlatan je inače autor koji već dvadesetak godina živi u Adelaide-Australija)

- 11:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.04.2012., ponedjeljak

ĐURĐEVAK (UZ DAN SVETOG JURJA)

tu je, osjećam ga, on, kralj cvjetova, simbol prolaznosti ... svjetova... mirisom me opija, u zrakama sunca ljulja, slušam ga dok priča mi bajku mog djetinjstva.... đurđevak, bijeli, cvijet vremena uz kojeg nikad ne smiješ mrijet, jer on te na život samo zove kao mirisno bijelo more......

- 11:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.04.2012., nedjelja

U PJEŠČANIKU SNOVA

Još kao sasvim mali kad u pješčaniku kule smo gradili, iste smo neke snove sanjali ... za ruke se držali, slatke poljupce u obraz davali, poglede djeteta izmjenjivali..... a onda godine klizile su i prolazile, svjedočile našem odrastanju, ali nikad kraja nije bilo našem maštanju.... i danas kad sretnemo se u gradu kao ljudi odrasli, pravi, pitamo se nismo li i onda davno nešto zajedničko u srcima imali...

- 18:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

21.04.2012., subota

NEŠTO LJUBAVNO ZA VIKEND

- 23:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

TIŠINA

tišina, samo tišina je moj izvor, gdje napajam se vode kao košuta žedna... u tišinu uranjam, svakoga trena iz nje nešto novo odsanjam, snagu čudnovatu dobijam... ali nema je baš svugdje i uvijek, samo tu i tamo, na večer kasno il u jutro rano kad zora tek navješćuje dan...... reći će netko zašto baš tišinu tražim, odgovora nemam samo znam, da u tišini blaženoj, muke svoje zaboravljam, na pruzi života misli crne, u trenu, ostavljam.....

- 14:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.04.2012., petak

VEČERAS 20.4.2012.ODRŽANA PROMOCIJA MOJE ZBIRKE "PRIRODA DIŠE"

Evo, dragi moji, upravo stigoh iz Vodnjana, a gdje je u 19 sati održana promocija moje zbirke pjesama "Priroda diše" koja je izašla još prošle godine u srpnju. Promocija je održana u Gradskoj knjižnici Vodnjan uz nazočnost knjižničarke gospodične Đane, nekoliko desetina ljubitelja poezije, a osim mene kojoj je večer posvećena i s kojom je održan Interwiu, svoje su stihove o proljeću kako na standardu tako i na čakavici, govorile i poznate pjesnikinje i članice Literarne udruge "Cvitak", Katica Petreković i Ida Marković. Poezija je čitana uz glazbenu podlogu instrumentala "Četiri godišnja doba" od Vivaldija...Jako sam sretna zbog ove večeri , a još više jer mi za par dana izlazI i četvrta samostalna zbirka "Kolajna ud verši".

- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.04.2012., četvrtak

JORGOVAN

kralju nad kraljevima, po stasu, glasu, mirisu i opisu, po ljepoti, stihu i pjesmi... jorgovanu bijeli, plavi, divoto, travanjska, kruno majska, dok udišem latice tvoje, širi se srce umorno moje..... i ne mogu zaboraviti na godinu drugu, kad ponovno ćeš cvasti i kao kralj cvjetova umiriti moju tugu....http://youtu.be/SiL0O-Ts4Zc

- 21:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.04.2012., srijeda

HODAM GRADOM I RAZMIŠLJAM

Neizmjerno, ali zaista puno, puno, volim svoj grad, Pulu, u kojem sam rođena, a onda i živjela veliki dio života ako zanemarim nekoliko godina studiranja u Rijeci, prvih šest godina stanovanja u Rovinju, i k tome još nekoliko godina odmah nakon udaje kod supruga na selu...No, ljubav za Pulom, uvijek je nadjačala, tako da sam uspjela napokon skrasiti se u obiteljskoj kući, u jednom prekrasnom predjelu grada...Vozim, tako da mi sve ove godine nije bio nikakav problem odfurati se do centra, parkirati bez problema, obaviti sve potrebno, popiti kavu i vratiti se doma. I klapalo je to zadnjih nekoliko godina, još i kad sam otišla u mirovinu, situacija je bila poprilično povoljna, bolje rečeno, izdržljiva... Ali u zadnjih nekoliko mjeseci, otkako intenzivnije pišem i uglavnom putujem ovim virtualnim svijetom, izgleda da su se stvari u mojoj lijepoj Puli ,zaista strahovito pogoršale u svakom pogledu jer poslušajte kako sam doživjela, večerašnji odlazak u grad, eto nakon , reću ću dužeg perioda. Trebala sam obaviti neka plaćanja u banci, kupiti u Robnoj kući neke sitnice i svratiti malo do Portarate gdje se inače u jutarnjim satima održava čitanje priče i poezije za djecu Monte librić. Suprug vozi i galami na mene, neka prestanem laprdati jer se ne može skoncentrirati na vožnju..."Isuse, pomislih, pa jesi li ti normalan, profi vozač i što se to desilo, da nisi siguran ni voziti više?!" Umukla sam ali vrlo brzo shvatih o čemu se radi. Dragi moji, godinu i pol dana u gradu će se, na više lokacija kopati kako za plinifikaciju, tako na rivi i za izgradnju kolektora otpadnih voda. Tako da su gusjeničari i ostali teški strojevi, zauzeli svoje pozicije, postavljena je privremena signalizacija, glavne žile kucavice, odnosno prometnice, potpuno su zatvorene, svi šizde, kiša pada, stakla zamučena kako od sumaglice tako i od proljetnog peluda. Parkirati se više nigdje ne može, a tamo gdje je i dozvoljeno, treba se masno platiti. Pješaci, prolaze cestom , zamišljeni u svom nekom filmu. Suprug i dalje ozbiljan, što inače nije njegov stil, ja se povukla i "začepila" moj jezičak i onako poluglasno mrmljam:"Marjane, ja ne mogu ovo gledati, vidi kako ovi jadni ljudi na leđima tegle plastičnu ambalažu, po ovoj kiši, Marjane, čuješ ti mene?" Ali umjesto odgovora, nervoza je kulminirala, vozimo se kao Kostelić kad vozi tehničke discipline, a banka otvorena samo do devetnaest sati. Ajme, pa što je ovo, razmišljam onako, znam da je uzalud. Onda mi suprug odjednom otvori vrata i kaže:"Hajde, izađi, idi u banku, plati to što imaš, a ja ću uokolo praviti đir jer ne mogu drugačije!" Mmmm, uzdišem, ljuta kao pas!" E, ali nije ni to baš išlo glatko jer u banci treba se uzeti broj, pa sam bogme čekala sat vremena, a onda da ću supruga pozvat, nemam više bona u mobu, pa hajde u kiosk, kiša sve jače lijeva. Bacih pogled s lijeve strane , a na Portarati žive duše, a kamo li Monte librić, dućani zato zjape prazni, nema se za proljetni shopping, kriza...Mučna, zaista, vrlo mučna atmosfera...Nekako sam uspjela smiriti živce, ali da sam za to vrijeme bila nabrijana, sasvim je sigurno, a onda sam ,dolaskom mojoj dragoj kućici, odjurila bosa, bez šlapa, ravno u sobu, sjela za moj dragi komp, i umirila se u mom virtalnom svijetu bez kojeg više zasigurno ne bih mogla.

- 23:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

RASTEM

rastem svakog trena kao rijedak cvijet, srećom obuvena, milošću pokrivena, dobrotom ... zalivena... rastem kao majska ciklama, i mirišem opojno, dovoljno jako da primijeti me svatko ali zabranjeno me brati, to već svatko mora znati... rastem pod okriljem zraka sunca i povećih kišnih kapi, rastem sve više i više, nastojeć svijetu sve od sebe dati....

- 17:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

POZDRAV SVIM MOJIM PRIJATELJIMA

Samo ću Vam poslati pusicu i pozdrav jer to sam uvijek ona ista ja, darujem ljubav, ali morala sam napraviti drugi blog

- 16:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.