tišina, samo tišina je moj izvor,
gdje napajam se vode kao košuta
žedna...
u tišinu uranjam, svakoga trena
iz nje nešto novo odsanjam, snagu
čudnovatu dobijam...
ali nema je baš svugdje i uvijek,
samo tu i tamo, na večer kasno
il u jutro rano kad zora tek
navješćuje dan......
reći će netko zašto baš tišinu
tražim, odgovora nemam samo
znam, da u tišini blaženoj, muke
svoje zaboravljam, na pruzi života
misli crne, u trenu, ostavljam.....