Modni zamorac

”…kreator koji je zaposlio jezik orijentalizma u namjeri da razvije romantične i teatralne mogućnosti odjeće.”

Jedan od mojih omiljenih modnih kreatora, Paul Poiret,rodio se 20. travnja 1879. godine u siromašnom predgrađu Pariza. Osim što je promijenio tok mode ranog 20. stoljeća, postavio je temelje za eksperimentiranje i uvodeći orijentalni utjecaj u svoje kreacije, Pariz pretvorio u mali Istambul.



U namjeri da ga liše urođenog ponosa, roditelji su ga rano zaposlili u tvornici kišobrana. Njegov se duh nije slomio, naprotiv, on je, odmalena pokazujući svoju kreativnosti i umjetničku crtu, skupljao ostatke svile preostale od izrađivanja kišobrana i od njih izrađivao odjeću za lutku koju mu je sestra posudila.

Njegova karijera je započela kada je pokazao crteže svojih kreacija Madame Cheruit, prominentnoj pariškoj modnoj kreatorici, koja ih je otkupila. Poiret je nastavio prodavati svoje dizajne sve dok ga 1896. godine nije zaposlio Jacques Doucet, kreator na čelu modne kuće Doucet. Njegov prvi važan dizajn, crvena pelerina, prodao se u 400 primjeraka. Kasnije je radio za modnu kuću Worth no njegovi provokativni i izazovni dizajni koji su bili daleko ispred svog vremena nisu našli na odobravanje kod klijenata viktorijanske kuće Worth.



Vlastitu modnu kuću otvorio je 1903. godine uz pomoć tada popularne glumice Rejane, pokroviteljice njegovih kreacija. Prvi dizajn za kuću Poiret bio je kaput u kimono stilu – uvertira njegove opsesije Orijentom. Poiret, modni Picasso, nije skrivao svoj ukus za raskošne i egzotične dizajne.

S Poiretom je došao kraj sentimentalne mode Edvardijanskog doba ispunjene pastelnim bojama, čipkom i delikatnim krojevima. Modni pejzaž je, pod vodstvom Poireta, ubrzo bio ispunjen kraljevskim plavim, vibrantnim zelenim i briljantnim crvenim bojama. Delikatne boje, toliko obožavane od strane viktorijanskih dama i Callot sestara (rivalne modne kuće), ulaskom u 1910.te pale su u zaborav. Za nekoliko godina Poiret je imao Pariz pod nogama.



Njegova glavna inspiracija bile su daleke i egzotične zemlje poput Turske i Japana. Svoje je klijente pretvorio u harem kreirajući turbane, dimije, hobble suknju i kapute nalik kimonu. Svoje je kreacije, nalik umjetničkim djelima, izrađivao od bogatih istočnjačkih tkanina, ukrašavao perlama, šuškavim baršunom, čipkom kad spomen prošlim vremenima – a sve s daškom orijentalnog duha.

Oslobodio je žene od tijesnog korzeta, ostavštine Viktorijanskog doba, ali im je zarobio noge u hobble suknjama koje su bile uske kod gležanja. No, korzet je bio popularniji nego što je hobble suknja ikad bila.





Poiret je imao izvanredan smisao za marketing i to je bila jedna od tajni njegovog uspjeha. U dekadenciji predratnog Pariza elita se okupljala oko njegovog izloga, uvijek ukrašenog s modelima njegovih posljednjih kreacija. Njegove slavne zabave, kostimirani balovi i domjenci bili su naširoko poznati. Za jedan od najpoznatijih kostimiranih balova ‘Tisuću i dvije noći’ (baziranoj na Tisuću i jednoj noći), održan 24. lipnja 1911. godine gosti su bili obvezni odjenuti kostime u arapskom stilu, a ako to nisu učinili bili bi prisiljeni ili napustiti zabavu ili odjenuti jedan od Poiretovih kostima u perzijskom stilu.

Poiret je također bio i prvi kreator koji je lansirao i parfem povezan s modnom kućom (običaj koji je danas postao praksa). Svoj prvi parfem nazvao je ‘Parfums de Rosine’ prema svojoj kćeri. Daleko ispred svog vremena, započeo je i korištenje fotografije u promoviranju mode 1911. godine kada Edward Steichen fotografirao model odjevene u njegove kreacije.



Uz orijent, njegova je velika inspiracija bila njegova žena Denise; mlada, vitka provincijalka – prototip la garconne (flapper cure). Upoznali su se 1905. godine i u 23 godine braka zajedno su imali petero djece, uključujući dvije kćeri koje će postati inspiracija za parfeme. Poiret je za Denise rekao ”Moja je žena inspiracija za sve moje kreacije, ona je odraz svih mojih ideala.



Nakon Prvog svjetskog rata mnoge su se modne kuće u Parizu ponovno otvorile no ukusi klijenata su se promijenili. Modni kreatori poput Coco Chanel kreirali su jednostavne i praktične odjevne predmete prihvatljivih cijena. Poiretove egzotične orijentalne ekstravagancije nisu našle utočište u poslije ratnom društvu. Njegove raskošne, nalik umjetničkim djelima haljine bile su zaboravljene.

Novo društvo, novi ljudi, nova modna scena nije imala mjesta za Poireta. Kada je 1944. godine umro, njegovi slavni dani, odvojeni dvama ratovima, bili su već dugo zaboravljeni. Umro je u dugovima, ostavljen od svih. Njegova prijateljica i kreatorica Elsa Schiaparelli spriječila je da njegovo ime padne u zaborav i platila je njegov pogreb.

Oznake: Moda 1910.ih, Paul Poiret, Orijentalizam