Modni zamorac

Jeste li raspoloženi za jednu viktorijansku čajanku ili barem za priču o njoj ?



Čaj je prvotno serviran između tri i četiri sata poslijepodne najčešće u vrtu ili u blagovaoni. Iz kredenaca se izvadio najbolji porculan, pribor i stoljnjaci. Meni je, osim čaja, uključivao male sendviče, kremaste i suhe kolače, žemljice, keksiče, slatke pite, savijače, vafle, slatko vrhnje i razno voće.

Razvile su se čak i slastice u skladu sa sezonama. U proljeće i ljeto popularno je bilo svježe voće poput jagoda i raznog bobičastog voća dok su bademi, orasi, lješnjaci i suho voće bili rezervirani za hladnije mjesece. Lagani, voćni kremasti kolači bili su omiljeni za proljeće i ljeto. Jače slastice poput čokoladnih kolača i biskupskog kruha obavezno su krasile stol u zimskim mjesecima.



Anna, vojvotkinja od Bedforda, vjerna prijateljica kraljice Viktorije, uvela je ritual pijenja čaja u Englesku. Budući da je podnevni obrok postao oskudniji, Anne je osjećala glad oko četiri sata poslijepodne te su joj sluge počele donositi čaj, male sendviče i razne slastice. Ubrzo je počela pozivati prijatelje u svoj dvorac Belvoir na šalicu čaja i šačicu tračeva. Meni je uključivao kolačiće, peciva s maslacem, razne slatkiše i naravno čaj. Ovaj se ljetni ritual pokazao toliko popularnim da ga je nastavila slijediti i u Londonu. Prijateljima je počela slati pozivnice za čaj i šetnju vrtovima te je to ubrzo bio priznat posao hostesa društva.

Druge polovica devetnaestog stoljeća obilježena je Industrijskom revolucijom. Ljudi su se tada gladni vraćali kući s cijelodnevnog posla te ih je na stolu, uz čaj, čekao i kruh sa maslacem, sirom, mesom i ukiseljenim krastavcima. Za radničku klasu nije bilo mjesta za male sendviče i skupe slastice na stolu.



U kasno Viktorijansko doba običaj poslijepodnevnog čaja postao je zabava samo za najbogatije koji su time kratili vrijeme ljenčareći u hladovini mirisnih vrtova. Okupljanje uz čaj također je ispunilo i obaveze poput socijaliziranja s prijateljima, planiranja balova, upoznavanja uvaženih osoba a ponekad čak i poslovnog sastanka. No, ništa nije bila bolja poslastica uz poslijepodnevni čaj od šačice sočnih tračeva koji su mnogim damama bili glavna zabava.

Često spomenuti mali sendviči postali su popularni u prošlom stoljeću zaslugama Johna Montagua, grofa od Sandwicha. Sada nam ta titula zvuči smiješna, ali sendvič je i dobio ime upravo po njegovoj tituli.

Set za čaj bio je od najfinijeg porculana a uključivao je čajnik, šalice i tanjuriće te posudice za šećer i vrhnje. Žličice su bile od najkvalitetnijeg srebra ili zlata a često su imale ugraviran grb te obitelji. Mnogi drugi predmeti poput grijača žemlji su također izumljeni, a sluškinje su običavale redovito grijati i nalijevati vruću vodu čim bi se ona u čajniku ohladila.



Kako vam se čini ritual čajanke ? Dražesna zabava u poslijepodnevnim satima ili frivolno dokoličarenje bogatih viktorijanaca ?