Modni zamorac

''The awakening conscience'' - Buđenje savjesti je slika koju je 1853. godine naslikao jedan od Predrafaelita, engleski slikar William Holman Hunt. Slika prikazuje mladu ženu koja se uzdiže iz svoga položaja u krilu čovjeka te opčinjeno gleda kroz prozor u sobi.



U početku se slika čini kao trenutak nesporazuma između muža i žene ili brata i sestre, ali naslov i niz detalja sugeriraju da je riječ o ljubavnicima. Ženine sklopljene ruke predstavljaju žarišnu točku slike, a naglasak na lijevoj ruci sugerira nepostojanje vjenčanog prstena. Oko sobe su poslagani podsjetnici njenog ''statusa'' i izgubljenog života; mačka ispod stola poigrava se s pticom, zlatni sat, tapiserija koja visi nedovršena na klaviru, niti vune na podu, odbačeni papir na podu s tekstom pjesme ''Tears, idle tears'' Lorda Tennysona te glazba na klaviru; pjesma Thomasa Moorea "Oft in the Stilly Night" koja govori o propuštenim prilikama i tužnim sjećanjima na sretniju prošlost.

Odbačene rukavice i šešir na stoliću simboliziraju užurbanost trenutka. Odaja je previše pretrpana i šarena da bi pripadala Viktorijanskom domu; svjetle boje, izvezeni tepih, polirani i netaknuti namještaj indiciraju da je odaja nedavno opremljena za ljubavnicu. Iako interijer danas djeluje viktorijanski, i dalje odiše ''nouveau-riche'' vulgarnosti koja bi bila neukusna suvremenicima.

Okvir slike ukrašen je simboličkim detaljima poput zvona (znak upozorenja) , nevena (žalost) i zvijezda iznad djevojčine glave (znak duhovne objave). Ogledalo u pozadini slike daje primamljiv pogled u scenu. Prozor, čiji se odraz vidi u ogledalu, daje pogled na osunčan proljetni vrt - kontrast prenatrpanom i skučenom interijeru. Ženino lice ne odražava šok dolaskom ljubavnika, ali njen pogled luta kroz otvoreni prozor a njen interes je zasigurno izvan prostorije i izvan ove ljubavne afere.

Časopis Athenaeum je 1854. godine komentirao sliku:

Pojedinosti o slici, odraz proljetnih stabala ogledalu, svjetlo i sjene se realistične, ali dosadne indigo i crvene nijanse daju melankoličan i primjeren ton, ali ne i ugodan. Sentiment je u stilu Ernesta Maltraversa, za one koji imaju afinitet za to, bolan, za one koji nemaju, odbojan.

Model za ženu na slici bila je Annie Miller koja je pozirala za mnoge predrafaelitske umjetnike i bila zaručena za Hunta. Muškarac na slici je vjerojatno baziran na Augustusu Eggu koji je bio slikarov prijatelj. Izra ženinog lica ne djeluje kao izgled boli i užasa modernim gledateljima, ali u vrijeme kada je nastala, slika je šokirala i zgadila kritičare.

Viktorijanski teoretičar John Ruskin hvalio je sliku kao primjer novog pravca u engleskoj umjetnosti u kojoj je narativna metoda postignuta umjetnikovom maštom a ne kronikama događaja. Ruskina je zadivio i realistični interijer sobe - Hunt je sobu naslikao u "maison de covenance" stilu koji je bio predviđen za odaje ljubavnika, a svaki predmet u sobi nosi simbolično značenje. ''Uobičajeni, moderni i vulgarni'' interijer je preplavljen sjanim, neistrošenim predmetima koji nikad neće biti dio kuće. Za Ruskina, fini detalji na slici samo skreću pozornost na neizbježnu propast ovog para: ''Sam rub njene haljine, koji je slikar tako detaljno naslikao nit po nit ima svoju priču, samo pomislite kako će se brzo bjelina te haljine zaprljati blatom i prašinom ulice a njezina odmetnička stopala uprljati na ulici.''

Ideja o vizualnom moralu priče inspirirala je Augustusa Egga da 1858. godine naslika seriju od tri slike pod nazivom ''Prošlost i sadašnjost''.