Tutu je suknja koja se nosi u sklopu kostima za izvedbu baleta. Obično ima jedan sloj koji pada dolje ili više slojeva koji su ukrućeni i strše.
Postoje više vrsta tutua :
Romantičarski tutu je tri četvrtine dugačka suknja u obliku zvona napravljena od tila.
Romantičarski tutu je slobodnog pada da naglasi lakoću i nježnost, da odgovara vječnoj kvaliteti romantičarskih baleta
poput Giselle ili La Sylphide. Ovaj tutu je izumila, ili barem popularizirala Marie Taglioni 1832. u baletu La Sylphide.
Marie Taglioni je u sredini.
Klasični tutu ( zvonoliki ) je vrlo kratka štirkana suknja napravljena sa slojevima tila i blago zvonolikog oblika. Suknja strši iz kukova i ne koristi žičani obrub. Obično je duža od klasičnih ( pancake) tutua. Ovakvi tutui se mogu vidjeti u slikama Edgara Degasa.
Klasični tutu ( pancake) je vrlo kratka štirkana suknja napravljena sa slojevima tila koja strši iz kukova i izgledaju poput palačinke. Ovaj stil za razliku od prethodnog ima više slojeva i učvršćen je žicom a potrebno je i ručno namještanje da bi ostao ravan i učvršćen.
Balanchine/Karinska Tutu također poznat i kao ''jastučić za puder'' je vrlo kratka suknja bez obruča i s manje slojeva tila od prijašnja dva modela.Suknja je labavija od pancake oblika zato da omogući balerinama dizanje nogu u zrak. Ovakav tutu djeluje lepršavije, punije i mekše od pancake tutua.Ovaj stil je izvorno dizajniran za baletnu inačicu Georga Bizeta, Simfonija u C.
Tutu ''tanjur'' oblika je tutu s ravnim vrhom koji iskače ravno iz balerininog struka.
Tutui se obično izrađuju od muslina, tarlatana, tila, najlona...