< | rujan, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
U Konzumu sam prije par mjeseci kupila baš ovakav produžni kabel. Nakon tjedan dana upotrebe, prilikom svakog paljenja, počeo je iskakati osigurač. Bacila sam neispravan kabel da ne bacim šokirane kućanske aparate. Kupila sam drugi kabel istog tipa u istom dućanu, jer nemam gdje drugdje kupiti produžni kabel. Od samog početka sam primijetila da ovaj drugi kabel prilikom uštekavanja - iskri. Rekli bi optimisti - dokaz da "struji struja". Kolegica jučer na poslu uštekava sličan tip kabela (samo bez prekidača) i onako usput veli kako joj to smeće iz Konzuma prilikom paljenja svaki put zaiskri. Kroz razgovor mi šaljivo veli da je to valjda napredak, jer joj prethodni kabel iz Konzuma nije iskrio, ali je iz čista mira počeo dimiti (iako na njega nije bio priključen nikakav aparat), pa ti odi negdje i ostavi takav kabel da izazove požar. Produžni kabeli iz Konzuma su uvozno kinesko smeće. Tako piše na deklaraciji. Ne da su smeće, nego da su uvozno i kinesko. Problem je što ja nemam gdje drugdje kupiti produžni kabel, a da opet ne bude baš isto uvozno kinesko smeće. K-PRODUŽNI KABLOVI Razmišljam, kao profesor Baltazar, tako velikom i užurbanom kućanstvu kao što je kućanstvo gosn.Todorića uvijek može zatrebati kakav produžni kabel, zar ne? A ja, eto, baš imam te neke produžne kabele viška. Ne treba škrtariti, ipak smo mi socijalno osviještena država. Mislim da ću ih poslati Todorićima na poklon. Nije beg cicija. Koja bi ono bila adresa - rezidencija Kulmerov dvorac, Šestine? Kolegicu nagovaram da svoje viškove pošalje na Markov trg. Solidarnost je na cijeni. I njima, tako zaposlenima, tako gospodarski osviještenima, tako požrtvovnima (sirotani) za napredak vlastite zemlje, sigurno svako malo treba kakav valjan produžni kabel. |
Upravo čitam da je „17 članova komisije Hrvatskog društva filmskih djelatnika, odlučilo da će film 'Halimin put' redatelja Arsena Antona Ostojića u produkciji 'Arkadene' biti predstavnik hrvatske kinematografije u selekcijskom procesu Američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti za nagradu Oscar u kategoriji 'najbolji strani film'.“ Dakle da će film Halimin put biti hrvatski kandidat za Oscara. Ovdje sam se ponekad domaćim filmovima znala radovati i na neviđeno, očekivati da me ugodno iznenade, navijati za njih, da bi me nakon gledanja pomalo i razočarali. No to nije bio slučaj sa filmom Halimin put kojeg sam neplanirano odgledala jedne noći ovog ljeta. Grad je uninan vrućinom spavao, samo zvuk automobilskih guma u daljini, blisko disanje sanjača i moje lice u mraku na kojem se reflektira treperavo svjetlo ekrana. A nakon nekog vremena, soba je i potpuno utonula u mrak. Jedno je pitanje ostalo nada mnom bdjeti. Kako znati tko je dobar čovjek? Je li to uopće moguće znati? Prije nego poslije? Ili baš onaj mučan trenutak između to dvoje čini ljude onim što jesu... Pred zoru sam i dalje pitanju pravila društvo. Čuvali smo jedno drugo. Nas dvoje budnih, potresenih. Bravo za film Halimin put i one koji su u njegovom stvaranju sudjelovali. |
Kinseyu će biti drago Došla su opet kao i lani melankolična i svježa bistra i snena najljepša buđenja sljubljeni bez granica dišu zaljev i njegov odraz savršen spokoj ljubavnika tehnika ulje na moru al` razdvaja ih gle (smion potez majstore) drugi par brodica neka i njena blaga brazda. Moj najdraži Rano jutros (nije bilo pola šest nego sedam i četrdeset i pet) na balkonu, zavelo me opet izmišljati jednu te istu ljigavo sladunjavu pjesmu o ljigavo mi sladunjavo najdražim jutrima kasnog ljeta, (eno je on top, K. likuje) ponavljam se. A onda pomislih, ma zajebi to, protegni se, diši i svakim udahom viči - nisam rezala vene, ne, JA nisam rezala vene. Ne režem vene zbog idiota. Vaše urlikanje sinoć, i rafale, zamijenio je muk. Odlično! U miru sam mogla dovršiti posljednje poglavlje novog Childa. Misli mi zato ovog jutra režu kao Reacher. Ne, ja ne podnosim smrad baruta in the morning, zvuk čahura na cesti i praznu pivu na zidiću (a zanimljivo, Jacka volim, heh). Jutro poslije narodnih m(a)rakana mentalis, smetlar na cesti moj je najdraži pjesnik. |
Kako izignorirati povampirene ljude i u velikom luku zaobići ofucane teme? Pa recimo ovako, surfajući na krijesti ove simpa vjestice... Sa stranica www.rogotin.hr: MAČAK SPAŠEN IZ LIMENE GURLE foto: Martin Burić 24-satnu dramu proživio je jedan simpatični pločanski mačić, prije nego su ga vrijedni pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Ploče spasili. Mačak je s krova jedne zgrade u Pločama upao ravno u limenu cijev za odvod vode. Njegovo mijaukanje i zapomaganje čuli su mališani koji su se u blizini igrali i koji su, nakon što su otkrili odakle dolaze pozivi u pomoć, pozvali pločanske vatrogasce. Iskusni djelatnici JVP Ploče dali su se na posao. Nakon što su otkrili točan položaj preplašene životinje, pokušali su je na razne načine izvući, ali im to nije uspijevalo. Mačić im je svojim ponašanjem, vjerojatno prestravljen nakon provedene čitave noći i polovice dana u zatočeništvu, samo odnemagao. Na kraju nije bilo druge nego prerezati cijev na samome dnu, napraviti blokadu da životinja pri „spuštanju“ ne prodane i popeti se na krov zgrade te uliti vodu u gurlu. Na oduševljenje mališana, stanovnika okolnih zgrada i vatrogasaca, s vodom se „ukazao“ i mali mačić, kojemu će jedine posljedice na ovaj nemili događaj biti pretrpljeni strah. Hvalevrijednu operaciju spašavanja mačića izveli su vatrogasci Pero Žderić, znakovitoga nadimka Mačak, Eduard Barbir i Ivan Grgurinović. |
Sa portala www.rogotin.hr: "Preko 700 radnika i deseci bagera, dampera, kamiona, gredrea, finišera i dizalica svih kapaciteta neprestano su na terenu..." Poslije svih pisanja o peripetijama, višegodišnjim odgađanjima, nikada do kraja objašnjenom rastu cijena radova (malverzacijama, zamračivanju love), blokadi računa Konstruktora, očaju neplaćenih i izgladnjelih radnika, bilo mi je više nego teško povjerovati - ali istina je! Nije riječ o blefu ili znanstvenoj fantastici, Dalmatina konačno dolazi do Ploča za nevjerojatnih mjesec-dva dana! Eto, čitajte sami i uvjerite se ako povjerovati ne možete (kao što ja na prvu nisam mogla, jer jednom-dva-tri-četiri-pet puta opečen puše i na hladno). Čuvši ovu vijest nakon prvotne nevjerice obuzela me radost kao da mi ususret dolazi neki stari davno izgubljeni prijatelj koji je nekoć davno nestao i kojeg smo s tugom otpisali, ali je on evo nekim čudom opet uskrsnuo. Rok završetka autoceste je 20. listopada ove godine (čuj ove, haha, još sam uvijek u pozitivnom šoku) i rezultati danonoćnog rada na ovoj posljednjoj dionici zvanoj čežnja su itekako vidljivi. Vijadukti su spojeni, tuneli probijeni i uređeni, postavlja se asfalt. Konačno se dovršava tih zadnjih deset kilometara od Vrgorca za koje su toliko puta preveslani ("premošteni") južnjaci već povjerovali da nikada neće doći do Neretve. Što se to desilo da dionicu koju već godinama rastežu kao guma-žvaku sada završavaju u rekordnom roku od par mjeseci? Kome je to došlo iz guzice u glavu da se ova posljednja i prometno i gospodarski vrlo važna dionica mora i može srediti u vrlo kratkom roku? Ćunke zaslužne i nezaslužne će se ionako doći šepiriti na otvorenju. Najvažnije da im je prosvitlilo pamet. Nek se slikavaju i (što se mene tiče) nek se slikaju, samo nek nam cestu konačno dovrše. Pa ako to doista tako bude, ako je doista otvore u obećanom roku, e onda... e onda... e onda ništa. Živa ja bila pa se njome provozala. |