Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
* Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi Der Untergang
V for Vendetta Hellboy 2
Entre les murs/Razred Egipat CIRQUE DU SOLEIL
Čeka se...
Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)
Čitati...
serijal SPQR, John Maddox Robertsa L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!) Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino ali Butlerijanski džihad mu je shit Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium J.K.Rowling - ciklus Harry Potter L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja) Lee Child - Jack Reacher Novels Modesty Blaze
Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar Stefanovski & Tadić - Krushevo Lajko Felix - Szeretni/To love Dead Can Dance Joan Osborne - Relish Pat Metheny - Secret Story Peter Gabriel - Solsbury Hill Dire Straits - On Every Street TBF - tuto kompleto David Bowie Chris Rea - Looking for the summer Rolling Stones - Almost hear you sigh
Mutiny on the Bounty - Vangelis Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen Braveheart - James Horner Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer
Čuj ti. Znaš li koliko si mi novih sijedih zadao ove godine? Bolje da ne znaš. Zar nije dovoljno što si proljetos šokirao nepripremljenu ekipu sad već kultnom devetom epizodom treće sezone GOT, na koju su i YouTube reakcije same po sebi postale nevjerojatan fenomen (a to je tek treća knjiga, ček` da vide što će ih još šokirati do pete), nego sad još i ovo. Lijepo sam si dala u zadatak ovo ljeto iščitati tvoje višeknižje do samog kraja i što me na kraju dočekalo? Evo i nakon mjesec dana kosa mi još uvijek strši kao da sam se češljala strujom. Čovječe, umalo me šlagiralo. Pa majkumu, završava li ijedan nastavak bez pokolja i otvorenog kraja?! I sad bi kao otpetljavanje te tvoje do bola zapetljane priče trebalo strpljivo čekati do objavljivanja šestog nastavka za kojeg nitko ne zna kad ćeš ga dovršiti? Pa to je za ispalit. Knjige ti u prosjeku imaju 800tinjak strana, s tim da ti je ova posljednja premašila tisuću ipo (!) pa si je razlomio u dva dijela da bi se uopće mogla listati. Martine, nije da pišeš haiku, jel` kužiš što ti želim reći? Jesi svjestan da se ne pomlađuješ? Kad misliš dovršiti ostatak svoje goleme septalogije? Ovim tempom pisanja odapet ćeš prije nego dođe zima, a „Zima dolazi!“, i zapravo je već došla, znam, jer nam to stalno nabijaš na nos iz nastavka u nastavak. Daj čovječe, ne igraj se našim živcima (mislim, igraj se u knjigama pliz, ali ne u zbilji) i sjeti se Larssona. Molim te, nemoj nam to radit. Vidi ga, on se smije! Ne smij se nesrićo! Ljutim se na tebe, ljutim se jer si zloćo, ali znaš da ja to sve iz dragosti i brige (i budimo iskreni, sebičnosti čitaoca, jer zaista želim dočekati kraj te priče na koju si me opako navukao). Drhćem za tvoje likove, zar mi treba da drhćem još i za tebe? Ni inače ne volim kad ode pisac, a pogotovo ne onaj uz kojeg sam dočekala zore. Zato piši to brže i ne zajebavaj, ajde. Tvoja ja. Koka koja voli fantasy. Odoh sad gledati kako vrište.
Lijepo li se otkačiti blože moj. Barem na neko vrijeme. Otkačiti se i bez pardona otkačiti naporne suviške (kako tehnološke tako i ljudske) koji ograničavaju i porobljavaju, kradu moj prostor, energiju i vrijeme. Lijepo je lijepo napuniti baterije izvlačenjem svih kabela i utikača, ištekavanjem aparature, svjesnim odjebavanjem nepotrebnih budalaština. Negdje tamo početkom ljeta Sabre u meni vikao je: "Ja trebam!" Stoga zadnjih mjesec-dva planski provedoh bez neta, tv-a i svih tehničko-informativnih pomagala, bez danonoćnih turbo-senzacionalno-šokovito-punobitnih informacija iz zemlje i svijeta. Mjesec-dva (pro)živih dobrovoljno otkačena. Bez i trena želje, žaljenja ili svrbeža u prstima da posegnem za daljincem ili mišem. S lakoćom izvrših svojevrsno godišnje izbacivanje nagomilanog reklamnog smeća i nepozvanih gostiju (uljeza) iz svog životnog, mentalnog i duhovnog prostora. Jedno vrlo oslobađajuće i ljekovito iskustvo koje mogu usporediti sa trenutkom u kojem sam prije par godina bacila mobać kroz prozor. Ili trenutkom kad sam prvi put bez pardona poklopila slušalicu nametljivim i agresivnim telefonskim prodavačima. Trenutak jasnoće. Odluka. Logična i momentalna. Odjebaus nametnutom nasilju nad svojim osobnim mentalnim prostorom tišine i/ili nemira. Divota. A kao bonus, otvoreni prozori, svijet u boji, razni oblici, mirisi, okusi, i prvenstveno, ponovo osvojeno dragocjeno vrijeme – večeri ili jutra za knjige, svakojake, plitke i duboke, vesele i tužne, blesave i mudre. I za kratke ali slatke promjene krajolika, zanimljive razgovore, filmove, istraživanja, lunjanja, jednu koncertčinu za pamćenje ako ću ga veličati (ne masovnošću već kvalitativno) ili koncertić ako ću mu od dragosti tepati, za drago društvo, susrete, pa čak i nedrage vrste, sve što čini život. Je li civilizacija u međuvremenu, dok sam bila otkačena, doživjela globalni mir, totalni rat, možebitno procvala ili propala, jesu li nas napali vanzemaljci, mora presušila, a Himalaja se srušila? Ma nešto još senzacionalnije, prva vijest koja me danas sa portala zaskočila je ista ona koja me prije mjesec-dva sa njih i otpratila, dnevni izvještaj iz domaćinstava onih istih celeb-familija poznatih po poznatosti. Svijet se može srušiti, ali ovaj naš poznati svijet po poznatom obrascu piči dalje put nepoznatog. E pa ´ko ga šiša maloga mu miša, pičim i ja, ali na svoj način. Sutra slovo jednom Martinu koji mi je ovog ljeta digao tlak, iako mi je drag, ali brate mili, baš je zloćo.