Lijepo li se otkačiti blože moj. Barem na neko vrijeme. Otkačiti se i bez pardona otkačiti naporne suviške (kako tehnološke tako i ljudske) koji ograničavaju i porobljavaju, kradu moj prostor, energiju i vrijeme. Lijepo je lijepo napuniti baterije izvlačenjem svih kabela i utikača, ištekavanjem aparature, svjesnim odjebavanjem nepotrebnih budalaština. Negdje tamo početkom ljeta Sabre u meni vikao je: "Ja trebam!" Stoga zadnjih mjesec-dva planski provedoh bez neta, tv-a i svih tehničko-informativnih pomagala, bez danonoćnih turbo-senzacionalno-šokovito-punobitnih informacija iz zemlje i svijeta. Mjesec-dva (pro)živih dobrovoljno otkačena. Bez i trena želje, žaljenja ili svrbeža u prstima da posegnem za daljincem ili mišem. S lakoćom izvrših svojevrsno godišnje izbacivanje nagomilanog reklamnog smeća i nepozvanih gostiju (uljeza) iz svog životnog, mentalnog i duhovnog prostora. Jedno vrlo oslobađajuće i ljekovito iskustvo koje mogu usporediti sa trenutkom u kojem sam prije par godina bacila mobać kroz prozor. Ili trenutkom kad sam prvi put bez pardona poklopila slušalicu nametljivim i agresivnim telefonskim prodavačima. Trenutak jasnoće. Odluka. Logična i momentalna. Odjebaus nametnutom nasilju nad svojim osobnim mentalnim prostorom tišine i/ili nemira. Divota. A kao bonus, otvoreni prozori, svijet u boji, razni oblici, mirisi, okusi, i prvenstveno, ponovo osvojeno dragocjeno vrijeme – večeri ili jutra za knjige, svakojake, plitke i duboke, vesele i tužne, blesave i mudre. I za kratke ali slatke promjene krajolika, zanimljive razgovore, filmove, istraživanja, lunjanja, jednu koncertčinu za pamćenje ako ću ga veličati (ne masovnošću već kvalitativno) ili koncertić ako ću mu od dragosti tepati, za drago društvo, susrete, pa čak i nedrage vrste, sve što čini život. Je li civilizacija u međuvremenu, dok sam bila otkačena, doživjela globalni mir, totalni rat, možebitno procvala ili propala, jesu li nas napali vanzemaljci, mora presušila, a Himalaja se srušila? Ma nešto još senzacionalnije, prva vijest koja me danas sa portala zaskočila je ista ona koja me prije mjesec-dva sa njih i otpratila, dnevni izvještaj iz domaćinstava onih istih celeb-familija poznatih po poznatosti. Svijet se može srušiti, ali ovaj naš poznati svijet po poznatom obrascu piči dalje put nepoznatog. E pa ´ko ga šiša maloga mu miša, pičim i ja, ali na svoj način. Sutra slovo jednom Martinu koji mi je ovog ljeta digao tlak, iako mi je drag, ali brate mili, baš je zloćo.
Post je objavljen 24.08.2013. u 00:01 sati.