Komentari

modestiblejz.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Ama Gi

    Da, te granice nas čine onima koji jesmo, a one su tu, zapravo, svaki dan... Svaki dan ostavljamo za sobom neko prije i uranjamo u poslije, birajući što i kako, u mjeri u kojoj je uopće i moguće birati. Na pitanje tko je dobar čovjek mislim da je u konačnici nemoguće odgovoriti. Svatko od nas zbir je mnoštva osobina koje se, barem jednim dijelom, mijenjaju tokom života, baš kao što se, još i mnogo više, mijenjaju okolnosti u kojima se nalazimo, a koje nas bitno uvjetuju. Kako onda u kolopletu nekoliko različitih promjenjivosti odrediti jasno granicu, izmjeriti "težinu" dobrote? Ili zla, zloće? Nikako ne zagovaram relativizam mišljenja i djelovanja (upravo suprotno), no klasifikacija dobrote može funkcionirati samo uopćeno, kriterijem dominante naših postupaka, i pod uvjetom da je objektivna kategorija dobra uopće moguća. Mislim da jest, ali samo do određene razine, u prostoru globalnih stvari i pojmova, temeljnih prava svakoga čovjeka. Izvan toga, postajemo "mali" i subjektivni, mjerenja se pomjeraju i usložnjavaju i ono što iz njih nastaje samo su naše osobne, intimne projekcije - želje, nade, dojmovi, mjerila vrijednosti... Bi li za sebe rekla da si dobar čovjek? Ja za sebe bih, od prve, baš kao i za većinu ljudi koje znam... A opet, gledamo li pod povećalom, gotovo da i nema osobe koja nas nije nikad razočarala, koja barem jednom nije bila "dobra". A najčešće od svega, ako smo imalo kritični, razočaravamo sami sebe - jer u sebe imamo najdublji pogled, i najviše se "družimo" sami sa sobom... Teško je to s dobrotom, od svih ljudskih osobina, ona je najfludnija, najapstraktnija (a opet, mislim, nužno potrebna da bismo mogli funkcionirati, mjeriti svijet i sebe u njemu).
    Zanimljivo pitanje koje mi je upravo sinulo (iako nije novo ni najmanje, književna teorija oduvijek se njime bavila) - može li film, tekst, biti mjerilo, kriterij dobrog čovjeka? Primjerice, kao ovaj tvoj, ili ostali na blogu (blog je možda dobra platforma baš za to pitanje jer nas lišava svakog stvarnog konteksta, osim onoga koji sami otkrijemo)? Biografije pojedinih umjetnika (npr. pristaše ekstremnih režima, nasilnici...) ponekad nam potvrđuju suprotno, stvarajući takve dvojnosti, kontradiktornosti između autorove osobe i umjetničkog djela koje su nepomirljive. S druge strane, pitanje može ići i dalje - može li već i samo ovakvo pitanje (koje si ti postavila svojim postom) biti odrednica dobrog čovjeka? Nije li već i samo promišljanje pitanja dobrog/lošeg izbora ono što nas deklarira kao odgovorne osobe sa savješću, ili barem težnjom da djeluju ispravno, čim ispravnije? Ili je takvo spuštanje kriterija za "mjerenje" dobrote ipak nedostatno, pa nam ipak ostaje samo čin, djelovanje, kao krajnji arbitar?
    Stat ću tu, iako bi se o ovome moglo satima...
    P.S. Velika hvala na preporuci za film - čim budem mogla, neću dvojiti ni sekunde da ga pogledam! :)

    avatar

    13.09.2013. (09:11)    -   -   -   -  

  • edo

    Svi su ljudi dobri, ali u njima čuči zvijer. Nikad ne znaš kad će se osloboditi.

    avatar

    13.09.2013. (10:51)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Kako znati tko je dobar čovjek? Je li to uopće moguće znati? Prije nego poslije?
    Da li je netko dobar ili zao čovjek možeš saznati samo ako dugo pratiš njegovo ponašanje u raznim situacijama. Nažalost često se ispostavi da je vrijeme potrošeno na praćenju bilo uzaludno potrošeno jer se ispostavi da je loš čovjek iako se u početku činilo da je dobar. Najbolji primjeri tome su većina (da ne kažem baš svi) naših političara.

    avatar

    13.09.2013. (12:43)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @Ama Gi, tvoj komentar je divan, esej u minijaturi, užitak te čitati i hvala tebi, jer si izrekla toliko toga o temi što opsjeda i moje misli, ali ih ne bih bila sposobna uobličiti ni približno tako rječito i jezgrovito. ovo je zaista svevremena tema antičkih drama. tema bez konačnog odgovora.
    p.s. ja bih te vrlo rado slušala satima ;0)
    @E.P., da, i što će je osloboditi.
    @semper, točno, zato je toliko bitno doseći i održavati svijest budnog promatrača. iako ponekad ni to nije garancija. npr. u ovom mi trenutku na prvu misli lete nekoć "velikoj svjetskoj nadi" Obami. razočaranja su česta, točno, utoliko je dragocjenije kad se na koncu uloženog vremena ipak iskaže kvalitetan čovjek. neizbježno je, čini se, da ga se mora tražiti svijećom.

    avatar

    13.09.2013. (21:07)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    A to da ga se treba tražiti svijećom znao je još Diogenes :-)!

    avatar

    13.09.2013. (22:00)    -   -   -   -  

  • travelology

    Nisam znala da je ovaj film odabran, ali drago mi je. Odgledala sam ga ovdje preko oceana i isplakala se koliko je bio tuzan. Glumci su odlicni.

    avatar

    15.09.2013. (08:44)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @semper, evo jedna svježa zgoda. neki dan sam, u nastojanju da oslobodim prostor, preslagivala kutije pune starih knjiga i među ostalim, negdje sa dna jedne takve, iskopala svoj stari poluraspadnuti povijesni atlas za osnovne škole. iz dragosti sam prelistala te prašnjave, požutjele i krhke stranice, kad... na jednoj od karata starog vijeka zapazih olovčicom ispisano ime, tamo negdje taman poviše Helade. kvrgavim djetinjim rukopisom na karti je osamljeno stajao načrčkan upravo nomen starog grčkog filozofa - Diogenesa. pomislila sam, što je to dijete (mene) prije toliko desetljeća ponukalo da baš to osamljeno ime zabilježi u atlas? zašto mi je baš Diogen kao curici bio toliko zanimljiv? vjerojatno zbog slikovitosti priče o bačvi? jesam li kao i dijete razmišljala što se Diogenu u toj bačvi vrtilo po glavi, pokušavala uživjeti sebe, kao što sad razmišljam što se meni vrtilo po glavi i pokušavam uživjeti sebe dok sam kao dijete po stranicama atlasa ispisivala Diogenovo ime? ta tko će to znati. u međuvremenu smo i na blogu uspjeli srknuti koju kap iz prebogatog sadržaja bačve još jednog sljednika mudrosti koji iz Diogenove bačve viri (a u šaci drži pero). rekao bi netko: ih, prazna bačva! najobičnija rasušena bačva! živio je u bačvi! koji luzer! bačva (zapravo glineni pitos), da, a gle, koliki joj opseg u značenju, prostoru i vremenu, gle kakav čudesan kyklos, gle što sve obuhvaća, koliko bogatstvo :0)
    @travelology, zaista je dirljiv.

    avatar

    15.09.2013. (11:06)    -   -   -   -  

  • SPIG

    Evo ja npr. na prvi dojam djelujem kao zadnje đubre i kad me bolje upoznaš shvatiš da je to istina.

    avatar

    16.09.2013. (11:48)    -   -   -   -  

  • Wall

    ja (više) ne mogu gledati filmove o ekstremnoj ljudskoj patnji, posebno ako se radi o smrti djece. netko je jednom prepisivao tu na blogu, pa istaknuo kako je, eto, 'samoubojstvo jedino, zadnje preostalo istinsko filozofsko pitanje'...a meni nije (meni to spada u domenu ljudskih prava i sloboda, raspolaganje vlastitim životom i sudbinom; za mene jedino pravo filozofsko pitanje jest kako se suočiti/preživjeti smrt djeteta). "Halimin put" me neminovno natjera/o na usporedbe s mnogo boljom "Grbavicom", ili još boljim "Na putu"....ili najboljim na tu temu NAŠA MAJKA . posebno mi je drago da isto misli filmski kritičar Nenad Polimac, koje je to jako plastično (uz isti film-usporedbu!) opisao ovdje . jeftine su u Haliminom putu emocije, a još jeftinije sam se osjetio iščitavajući nesretnu BiH kao zlatnu koku jednoobraznih, crnobijelih slika " holivudske, konjunkturne Bosne, pojednostavljene "Zemlje krvi i meda A.Jolie". Kažem, možda je krivo moje odbijanje uživljavanja u ideju dječjih kostiju, crnobijele BiH na filmu.. U Srbiji već 20 godina prave odlične filmove na ratne (BiH) teme- gdje su i njima Srbi isto glavni negativci - no ti su filmovi lišeni ove ljigave (Halima-type )patetike. Tko nije, neka obavezno pogleda film, npr, Četvrti čovek . ili, npr, bosanski film SNIJEG ... bez silovanja gledatelja bespogovornim emocionalnim sudjelovanjem, igranjem na kartu smrti djeteta i iskapanja kostiju.

    avatar

    16.09.2013. (12:58)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @SPIG, ma ne vjerujem da je baš tako.
    donosiš nam pregršt preporuka @Wall, hvala ti. nemam dovoljno odgledanih za kvalitetnu i kvalitativnu usporedbu. i žao mi je što još nisam uspjela pogledati Grbavicu, a velika mi je želja, dok sam s druge strane Angelinin prvijenac namjerno zaobišla u velikom luku, i ne žalim. evo, bilježim preporučene, pa kad se pruži prilika, budem.

    avatar

    16.09.2013. (21:33)    -   -   -   -  

  • Wall

    pa, nemoj tako skromno, Modesty! BUNAR ŽELJA ima sve to pobrojano & još :))) ionako intelektualno vlasništvo nad kniigama, umjetnošću treba osloboditi i učiniti dostupnim svima. stoga, posluži se slobodno, imaš moj blagoslov :)))

    avatar

    16.09.2013. (21:46)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    možda imam tvoj blagoslov Crnobradi, al` nemam britanske krune i njenih osvetoljubivih američkih kolonija :0)

    avatar

    17.09.2013. (19:58)    -   -   -   -  

  • mocvara

    ... mislim da nitko nemoze odgovoriti na to pitanje iz jednostavnog razloga sto situacije, narocito one
    izvanredne, cine od nas ljude, heroje, placljivce, sizofrenicare, lazljivce, ubojice i takodalje.
    To sto jos nesto nismo napravili je samo zbir lakotnih okolnosti koje jos nisu izazvale nasu reakciju.
    Svi smo mi bacva puna svega i svacega sto ce i kada izaci iz nje ne uvijek ovisi o nama
    Treba proci puno zivotnih izazova na raznim razinama psihickih i fizickih stresova da bismo
    sami sebe upoznali, figurati druge. Nista tu nama nije poznato, jer komplesan i nepredvidiv
    je zivot, u tome i lezi njegova car... ako cari ima...

    avatar

    18.09.2013. (11:18)    -   -   -   -  

  • SPIG

    Ajmo,mala!
    Oćemo li se zajebavat' ili šta ćemo?
    Kakva je to neaktivnost,pizda li mu materina?
    Prvo me navučeš da izbacujem postove brzinom 'Fordove' proizvodne trake,a onda se počneš švercati.
    Oprošteno ti je jedino ako je u pitanju neki nabildani plavokosi princ naglašenih atributa.

    avatar

    21.09.2013. (08:29)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @mocvara, lijepo rečeno, život je takav. a time ni čovjek u njemu, posljedično, nikada nije konačan, to jest, konačno zgotovljen, jer se oblikuje sve do svoje završenosti sa životom (ili je bolje reći, završenosti života sa čovjekom; no i to je opet od čovjeka do čovjeka).

    avatar

    21.09.2013. (11:50)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @SPIG, lijepo se čitati (lijepo je čitati), ali u startu i konačnici svatko kroči sam, svojim korakom. odnosno, trebao bi. sa ili bez princa. stoga "Ajmo!" neće ići. i neću. ta zašto bih? objavljivanje samo radi objavljivanja, štancanje slova samo zbog... koga i čega? samo zbog auditorija? dokazivanja? zbog dohrane tuđih očekivanja i/ili vlastite taštine? zbog horror vacui bloga? čemu robovanje i robovanje čemu? tempu svakodnevnih upisa? mene takva vrst izražavanja ne zanima. ne zanimaju me takve igrice. kad i ako, činim to (postam / pišem / igram se) kad i jer to ja - hoću (imam potrebu, želju, vrijeme, volju, inklinaciju). što naravno ne isključuje mogućnost da već za dvije minute, ako bi me ponukali spisateljsko htijenje i zaigranost, možda objavim novi post. pisati ću, možda i neću. no to je stvar moga izbora (koliko nam ga već -taj zapravo ograničen osobni izbor- dopuštaju okolnosti).

    avatar

    21.09.2013. (11:58)    -   -   -   -  

  • SPIG

    Eto,vidiš da možeš kad hoćeš.
    A ovo za 'Fordovu' traku si upravo ti napisala na 'SPIG'-u daaavno,daaavno,ali ja zapamtio i učinilo mi se baš fora.
    Imaš potpuno pravo,robovanje bilo čemu nema smisla,a blogovanju posebno,ali nekako si me navikla da ti tvoji postovi izlaze češće pa mi normalno navratiti,jebemu miša.Ne obraćaj ti,dušo,previše pažnju na moje kvaziprovokacije.
    Šaljem ti poljubac u svakom slučaju!
    ;-)

    avatar

    21.09.2013. (23:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...