MODESTI BLEJZ

<	svibanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

29.05.2013., srijeda

Jer i ovo treba (znati) čuti 3.

Tekst Mate Kapovića prenosim u cijelosti, kao razmišljanje koje u je ovom trenutku itekako potrebno čuti...

sa portala Index.hr, datum 29.05.2013.

Danas pederi i lezbe, a sutra možda ateisti, "alternativci", "urbani Jugoslaveni" ili tko zna tko drugi

Piše: Mate Kapović

U ZADNJIH smo pola godine svjedoci događanja u Hrvatskoj koja su već nazvana konzervativnom (kontra)revolucijom. Počelo je sa zdravstvenim odgojem, nastavilo se ćirilicom u Vukovaru, da bismo naposljetku došli do referenduma "u ime obitelji".

U sva tri slučaja, riječ je o sitnicama koje su napuhane preko svake mjere. Tako su dva sata godišnje o spolnom odgoju postala nacionalni problem, službeni natpisi na dva pisma u Vukovaru (koji već ionako odavno postoje u susjednim mjestima) su se razvili u prvorazredno političko pitanje, a referendum "u ime obitelji" je u državi u kojoj je svaki drugi mladi čovjek nezaposlen u prvi plan gurnuo pitanje homoseksualnih brakova. I to unatoč tome što se u javnosti do tog skupljanja potpisa o tome nije ama baš uopće razgovaralo i premda dotične brakove ni LGBT-aktivisti dotad nisu nimalo agresivno zagovarali.

I doista kako objasniti da u državi, gdje je preko 20% nezaposlenih, gdje i mnogi zaposleni ne dobivaju plaću ili žive od crkavice, i gdje je kopanje po kontejnerima zadnjih godina postalo sve učestalije, odjednom najbitnije pitanje postalo hoće li se pederi i lezbijke vjenčavati? Je li ljudima usred grozne ekonomske situacije, kojoj se ne nazire kraja, stvarno bitnije pitanje homoseksualnih brakova i spominjanje kondoma u školskoj nastavi?

Konzervativne i homofobne akcije itekako su povezane s krizom

Sasvim je sigurno da se u Hrvatskoj snaga konzervativne ideologije nikako ne može zanemariti. Nedvojbeno je da je prisutna i homofobija – dovoljno se sjetiti prvoga splitskoga Pridea 2011. ili nasilja koje ljudi još uvijek nerijetko trpe zbog svoje spolne orijentacije. Isto tako, jasan je i natražnjački srednjovjekovni svjetonazor ekstremnih desničarskih aktivista koji vješto rukovode svim ovim događanjima.

Unatoč tome, potpuno je pogrešno smatrati da sve to nema veze s ekonomskom (a onda i političkom) krizom. Sve su te konzervativne i homofobne akcije itekako povezane s krizom. Naime, i iz povijesti i iz sadašnjosti su nam dobro poznati primjeri kada u ekonomskoj krizi bujaju upravo ekstremno desni pokreti koji, umjesto da se bave pravim uzrokom krize (tj. ekonomskim sistemom koji je do ovakve situacije doveo), traže dežurne krivce u manjinama koji s tom krizom apsolutno nikakve veze nemaju. I pritom, dakako, samo doprinose očuvanju statusa quo.

Prvi primjer koji se nameće je, svakako, nacizam, koji je u 1930-ima u Njemačkoj na vlast došao upravo na krilima strahovite ekonomske krize. Tada su krivci bili ponajprije Židovi, ali također i Romi, svi drugi nearijevski narodi (kao Slaveni), a i homoseksualci, kao i danas. Jedan od očitih suvremenih primjera je jačanja otvoreno neonacističke Zlatne Zore u Grčkoj, koja je pak dežurnog krivca našla u imigrantima.

Dakle, homoseksualci – bili to vi sami, vaša djeca, prijatelji, susjedi, kolege ili sugrađani – su danas u Hrvatskoj isto ono što su u drugim vremenima, okolnostima ili prostorima bili Židovi (ni njih nisu odmah počeli trpati u koncentracijske logore i ubijati), Romi (npr. danas u Mađarskoj), Slaveni, imigranti... Danas pederi i lezbe, a sutra možda ateisti, "alternativci", "urbani Jugoslaveni" ili tko zna tko drugi...

Naravno, ekonomska i politička kriza ne može biti apsolutna izlika niti opravdava osobne postupke pojedinaca, koji za svoje stavove moraju i sami odgovarati. No to je ipak ključan faktor koji valja uzeti u obzir. Neće biti slučajno da su homoseksualci baš sad postali "problem" ili da Hrvatima danas u Vukovaru, 18 godina nakon kraja rata, toliko smeta ćirilica, dok su, recimo, 1963. s osmijehom dočekivali njemačke turiste.

Društvo se raspada

Ključna je razlika u tome što je to tada i kod nas, ali i drugdje u Europi i svijetu, bilo razdoblje ubrzanog privrednog rasta, kada se situacija gospodarski svake godine poboljšavala i kada budućnost, bar ona ekonomska, nije izgledala toliko crna, unatoč svim manama tadašnjih društava.

Danas je situacija drugačija. Društvo se naočigled, ne samo u Hrvatskoj, raspada. Besperspektivnost i očaj samo jačaju, a povjerenje u trenutni politički sustav je sve manje. To se očituje i u brakovima, za koje rečeni pokreti navodno brinu. Je li čudno da se brakovi raspadaju i ne funkcioniraju kako bi trebali u situaciji u kojoj su toliki ljudi nezaposleni ili, ako uopće imaju posao, rade po čitave dane i nemaju dovoljno vremena za supružnike i djecu?

U takvoj situaciji onda nije teško ponuditi dežurnog krivca (koji s tom situacijom nikakve veze nema) – homoseksualca, Srbina, imigranta, Židova, Roma... I upravo je to strategija desnice. Nju ekonomski problemi i teškoće običnih ljudi ni najmanje ne zanimaju niti u vezi s tim može pružiti ikakav suvisao odgovor. Ona traži lažnog krivca koji će stradati da bi sve ostalo isto.

Neki će reći – "da, klerofašisti su bacili mamac, ali zašto se ljudi na to pecaju? Ipak su oni sami odabrali što će potpisati." Taj prigovor svakako jednim dijelom stoji, no on navodi na zabludu jednako kao i argument "pa ipak smo mi izabrali HDZ/SDP, mi smo sami krivi".

Kao što se na izborima ne bira u vakuumu između apsolutno svih ponuđenih opcija koje se onda neutralno važe i prosuđuje, nego tu odlučnu ulogu igra novac i tko može platiti silnu promidžbu (reklame, džambo-plakate, turneje po državi, nastupe u medijima itd.), slično je i s ovim homofobnim referendumom.

Nije baš da se narodu ponudio izbor "hoćemo li se baviti homoseksualnim brakovima ili ekonomskom situacijom?" pa da je onda glupi narod odabrao ovo prvo. Ne, nikakvog tu biranja nije bilo – ponudilo se što se ponudilo, a u ovakvoj situaciji velik broj ljudi očito nije teško zavesti lažnim krivcima.

Crkva ima i novac i organizaciju da stane iza takve velike inicijative

Osim toga, treba biti i svjestan toga da dotični nazadnjački pokret nije nikakva "neovisna građanska inicijativa". Potpisivanje se za referendum promoviralo u crkvama, potpisivalo se pred crkvama, crkvenjaci su u koordinaciji sudjelovali, a, budimo realni – crkva je to, naposljetku, i financirala. Netko je one silne dvije tisuće štandova, plakate, majice i sve ostalo morao i platiti.

Crkva, jednostavno, ima resurse kojom ovakve inicijative može financirati. A ima ih jer smo joj ih mi svi dali – zato što joj vraćamo u procesu denacionalizacije njezin feudalni imetak (sva sreća što Franjo Tahi nema nasljednika jer bismo i njemu dvorce vraćali), jer je kroz Vatikanske ugovore na mnoštvo načina financiramo i jer je, u konačnici, oslobađamo i poreza.

Na prigovor "a zašto netko drugi nije napravio neku drugačiju, smisleniju, socijalnu inicijativu?" je lako odgovoriti. Za ovakve inicijative su potrebni novci i organizacija. To je ono što crkva ima. S druge strane, nekakve progresivne lijeve inicijative na institucionaliziranoj razini, koja bi se bavila pravim problemima ovoga društva, nema, a i da ima, za financiranje takvih kampanja teško da bi se javila koja od današnjih struktura moći, kojima ova situacija odgovara.

Na kraju treba upozoriti i na jedan nusprodukt ove homofobne inicijative. Ona je, naime, uspjela progresivnom dijelu zemlje u velikoj mjeri zgaditi referendum kao jedan od alata direktne demokracije. Dosad je neposrednu demokraciju zagovarala uglavnom nestranačka ljevica (naravno, ne i kvaziljevica SDP-ovskog tipa), da bi je sada, u prividno potpunom preokretu, za sebe prisvojila ekstremna desnica.

Takvo je zaključivanje potpuno pogrešno. Nema nikakve sumnje da društveno progresivni pokreti mogu biti zaista progresivni samo ako su prodemokratski i neelitistički. Strah od demokracije i borba za socijalnu pravdu i egalitarnost nikako ne mogu ići ruku pod ruku.

Međutim, ovo što se dogodilo nikako nije argument protiv direktne demokracije. Jednostavno rečeno – dirdem ne znači da se može odlučivati doslovno o svemu.

O osnovnim ljudskim pravima se ne može odlučivati na referendumima.

Kao što ne možemo imati referendum o tome jesmo li za to da se Zoran Milanović pogubi, da se ateistima zabrani usvajanje djece ili plavušama putovanje u inozemstvo, isto tako ni referendum koji bi mogao dovesti do dodatne diskriminacije određene manjine ne može biti prihvatljiv. U idealnom sustavu bi ustavni sud skupljanje potpisa za ovakvu inicijativu morao u startu poništiti kao neustavno.

Treba također reći i da ovakav zahtjev nema nikakve izravne veze s direktnom demokracijom kao takvom. Posve je lako zamislivo da bi takvu izmjenu ustava ili nešto tome slično, ako bi to nekome (npr. HDZ-u) politički odgovaralo i ako bi bili u takvoj poziciji, mogla predložiti i tijela predstavničke demokracije (kao vlada i sabor). Diskriminatorni zahtjevi su neprihvatljivi bili oni inicirani kroz institute neposredne ili predstavničke demokracije.

Kada se realno procjenjuje stvarno značenje događaja u zadnjih pola godine, sve napomenute elemente valja imati na umu. Bez realne analize neće biti moguće ni osmišljavanje zadovoljavajućeg odgovora na negativne društvene tendencije o kojima smo ovdje govorili.

- 19:15 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

13.05.2013., ponedjeljak

Pogled

Dečki su igrali nogomet u modrim hlačicama i bijelim majicama. Bližilo se podne, dan je bio izuzetno vruć i sparan, ali to nije pokolebalo njihov entuzijazam. Tuce mladića punih energije naganjalo je loptu po užarenom betonu od jednog gola do drugog. Driblali su je vješto između nogu i poticali se međusobno na što življu igru. Oni koji bi se zamorili nakratko bi izišli iz igre i na rubu igrališta hvatali dah ispijajući sokiće izvađene iz ruksaka, opet navijajući za svoju ekipu.

Radosno je osluškivala njihovu radost sa balkona dok je čeprkala po pitarima i trijebila osušene listove iz kadifica.

U jednom trenutku netko je u žaru igre iz nezgodnog kuta napucao loptu i ona je žustro odletjela preko čak tri visoke žičane ograde koje su okruživale prvo njihovo igralište, potom pusti parking i na kraju nepokošeni travnjak, sletjevši meko s druge strane među visoke zelene vlati. S visine je mogla vidjeti da je udaljenost od njih do crno-bijele bubamare relativno mala, ali zbog visokih ograda ona je za njih bila izgubljena, a okolni put do pobjegle lopte bio je kompliciran i dugotrajan. Već su se čuli razočarani uzvici „Gotovo za danas!“, neki se ruksaci počeli kupiti, neki odlaziti, neki su polijegali po zemlji, dok je jedna bijela majica ipak krenula okolnim putem.

No tada je s druge strane parkinga iz, do tada, mislila je, praznih i zatvorenih skladišta, izašao čovjek, vjerojatno dežurni čuvar ili radnik. Čovjek je prešao parking, došao do ograđenog travnjaka, u jednom kutu otkačio dio žičane ograde, uvukao se, pronašao loptu i napucao je dečkima preko tri prepreke natrag da ne moraju ići okolo. Potom je izašao, zakačio ogradu kako je prije stajala i bez riječi se vratio u skladište na svoje radno mjesto.

......

Promatrajući u vijestima vojnu paradu iz Moskve pod budnim okom modernog ruskog cara još jednom sam pomislila da službeno obilježavanje pobjede nad fašizmom nikad nije bilo bliže novom fašizmu. I da pobjeda nad zlom (fašizma, šovinizma, nacionalizma, rasizma, ksenofobije) ne leži u pompoznim militantnim paradama, visokim državnim pokoviteljstvima, kultovima ličnosti, dirigiranim spektaklima ili propisanim proslavama. Ona oduvijek leži isključivo u onima koji su spremni uočavati i otvarati ograde. U onima kojima je prvi impuls i prirodno pomoći drugomu. Dobro je dok ih ima.

Birdy - People Help The People

- 09:00 - Reci da se čuje (20) - Isprintaj - #

06.05.2013., ponedjeljak

Đelem, đelem

Gelem, gelem, lungo dromensa
Maladilem bahtale Romensa
A Romale katar tumen aven,
E tsarensa bahtale dromensa?

A Romale, A chavale.

Vi man sas jek bari familiá,
Murdadas la e kali legiya
Aven mansa sa lumniake Roma,
Kai putaile e romane droma
Ake vriama, usti Rom akana,
Men khutasa misto kai kerasa

A Romale, A chavale.

Puter Devla le parne vudara
Te shai dikhav kai si me manusha
Pale ka zhav lungone dromendar
Thai ka phirav bachtale Romensa

A Romale, A chavale

Opre Roma isi bah akana
Ajde mançar sa lumáqe Rroma
O kalo muj ta e kale jakha
Kamŕva len sar e kale drakha

A Romale, A chavale.

...

Idem, idem, na daleki put
I srećem čak i sretne Rome
O Romi odakle sve dolazite,
Sa šatorima svojim duž sretnih puteva?

O Romi, O romska mladosti!

Imao sam nekada veliku obitelj,
Ali ubila ih je Crna legija
Pođite sa mnom Romi svijeta,
sad otvorenim putovima romskim
Sada je vrijeme, ustanite Romi svi,
Dići ćemo se visoko ako se potrudimo

O Romi, O romska mladosti!

Otvori, Bože, Bijela vrata
Ti vidiš gdje je moj narod.
Vrati se na ceste
I hodaj sa sretnim Romima

O Romi, O romska mladosti!

Ustanite, Cigani! Sada je vrijeme
Pođi sa mnom romski narode
Crnih lica i crnih očiju
Kao ljubljeno crno grožđe

O Romi, O romska mladosti!

Đelem, đelem je pjesma koju je napisao Žarko Jovanović-Jagdino, a romskom je himnom proglašena u V.Britaniji na prvom Svjetskom Kongresu Roma 1971. kad je usvojena i romska internacionalna zastava (plavo i zeleno polje koja predstavljaju nebo i zemlju i u sredini crveni kotač koji predstavlja migraciju Roma). Prva verzija "Đelem, đelem" ("Idem, idem") nastala je u nacističkom koncentracijskom logoru. Nakon što je Jovanović bio zarobljenik u tri koncentracijska logora i preživio genocid nad Romima tijekom Porajmosa (romski holokaust u II.svj.ratu), a kasnije bio i sudionik NOB-a, 1949. je napisao novu verziju pjesme (u suradnji sa tamburašem Milošem, prijateljem sa Radio Beograda), čiji je originalni naziv "Opre Roma" (što u prijevodu znači - "Dižite se Romi") te ju uglazbio na tradicionalnu romsku melodiju. Zahvaljujući filmu "Skupljači perja" redatelja Aleksandra Petrovića, i Oliveri Katarini koja je "Đelem, đelem" interpretirala na njoj svojstven način, pjesma je postala popularna diljem svijeta.

Svjetskoj publici poznat kao Jarko Jovanović, rođen je 26. prosinca 1924. godine u Batajnici. Snimio je desetak ploča, nastupao u mnogim svjetskim glazbenim centrima i održao preko tisuću koncerata. Početkom 60-tih otišao je u Pariz gdje je živio sve do smrti 1985., a tamo je i sahranjen.

"Jagdinov opus, to je jedno veliko ljudsko traganje za jedinstvom i srećom Roma čitavog svijeta, jedna ogromna borba, ugled i poštovanje tog naroda, među drugim ljudima, i jedno veliko srce u koje staje pored muzike i ogromno povjerenje u čovjeka i čovječanstvo svih vjera, svih rasa, svih boja." -Miroslav Mika Antić-

- 19:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

03.05.2013., petak

Evo ga opet

Prvo biser...

A potom bistrina...

Večernji.hr:
OVAKO ĆEMO POVEZATI HRVATSKU - NOVI PROJEKT STAJAT ĆE 205 MILIJUNA EURA: Ekskluzivne fotografije novog projekta Pelješkog mosta

Mora li naš receptorni sustav trpjeti uvijek jedan te isti reciklirani teror mostomanije i sličnih grandiozno projektiranih debakala baš pred svake izbore? Preskupo su nas koštali. Mislim naravno na ove idiote (prijašnje i sadašnje). Od mostova bar neke koristi.

- 07:30 - Reci da se čuje (26) - Isprintaj - #

01.05.2013., srijeda

Internacionala

...u Hrvata.

- 20:30 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>