< | travanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
1. himna 2. prigodna riječ *molim pozorno slušati govore druga Liće (mlogo bre človek mudro govori) zzzzzzzzzzzzzzzzzzz... .................................................................i druga Fidel-ćiće 3. parada+mimohod *.............................................................uz pokoji neplanirani incidentić... 4. grah/fažol ...post scriptum? *praznik rada, kako je počelo (simultani prijevod ) e pa sad razmislimo drugovi... |
Teška, teška, teeeeeška srca smjenjujem komade (jeste li svjesni koliko mi je to teško palo), ali jučer je bila 24ta još teža godišnjica koju se za moj ukus nekako pretiho propustilo... link na odličan foto-žurnal Jutarnjeg. Molim pogledati i pročitati nadasve skrušeno i s pažnjom. Hvala vam! otrovna polja Černobila |
lopov Ako čovjek sam sebi ne vjeruje - lijepo je (ne) znati, a još ljepše ´pouzdane izvore` imati. Modesti-fucije, 21.st. |
Grant DeVolson Wood (1891–1942) slika American Gothic Na zanimljivo me razmišljanje, pa i ovu temu, potakao jedan komentarić-bodljić kojeg sam ničim, što se kaže ni kriva ni dužna, nenamjerno isprovocirala na jednom blogu, u svojim dobroćudnim šaranjima/lutanjima bespućima blog prostranstva. Naime, naišavši kod blog-kolege na post o novom školskom motornom jedrenjaku ˝KRALJICA MORA˝, koji je nedavno uplovio u luku Ploče, i komentirajući ljepotu tog elegantnog broda, ne razmišljajući puno upotrijebila sam izraz ´zasjajio u punoj ljepoti´. Na što se, naravno, vrlo brzo našao onaj poslovični Jezični Čistunac, zovimo ga JČ, koji budno patrolira Internetom dežurajući zabrinuto nad književnom čistoćom našeg izraza - a koji me se vrlo duhovito nadovezao riječima ´Iz kojeg si ti razreda napustila školu?´ (jedrenjak, o kojem je u tekstu bila riječ, naravno, nije ni spomenuo). Uvidjevši da imam posla s veseljakom, kojemu je moje obrazovanje briga koja ga/ju strašno tišti, otklonila sam nesporazum dodatnim pojašnjenjem kako nije riječ o glagolu zasjati, čiji bi pravilni oblik bio zasjao, već o glagolu zasjajiti koji, priznajem, doista u ovom slučaju možda i nije najspretnije upotrijebljen (jer jedrenjak nije žarulja, iako se meni poetičnoj učinilo da bi tako lijep zaista mogao zasjajiti kao uštekan), ali opet i takav književno nespretan izraz - nije razlog nečijoj tjeskobi. Stoga moje najdublje isprike Jezični Čistunče što ti nenamjerno uzrokovah toliko fatalno tešku duševnu bol U ovakvim se situacijama zapravo uvijek zapitam kakvi su motivi raznih JČ-aca, koji se nalaze (ne)pozvanima ispravljati druge, ne u krivim navodima, već jeziku i govoru. Da odmah otklonim razne spekulacije i primjedbe, osobno smatram da je potpuno u redu i poželjno ako netko dobronamjerno daje konstruktivnu kritiku sa željom da vas poduči, jer to čini iz čiste ljubavi prema svome jeziku, koju uostalom svi mi njegujemo. No druga je priča, kada se iza kritike Jezičnog Čistunca krije nešto drugo što nema veze sa ljubavlju prema jeziku, jezikom i jezičnom gramatikom - već sa zlonamjernom željom da vam se naruga i napakosti, kao i sa drugim niskim strastima (osveta), jer ste ga negdje-nekad-možda u nekom drugom blog sokaku pošteno poklopili. U tom slučaju, čistoća jezika, na kojoj JČ toliko gorljivo inzistira, služi samo kao oružje na nečijoj bojišnici zamagljenih motiva i sukobljenih taština. Ono je tada zapravo samo JČ-ova izlika za klasično odmjeravanje ´čiji je veći` i vlastiti izraz Čistunčeve nemoći. Primjer 1. Sinhronizirano vs. Sinkronizirano Uzmimo, recimo, primjer jedne dobronamjerne i konstruktivne kritike, barem sam je takvom na kraju rasprave doživjela… U jednom svom davnom, po običaju, ćaknutom postu, vezanom mislim uz ljetnu Olimpijadu, zezala sam se na račun jednog meni fascinantnog sporta zvanog sinhronizirano plivanje. Ili je pak bila riječ o sinkroniziranom plivanju? Koja je razlika? Kao što već naslućujete - riječ je o dvije riječi istog značenja, samo što se jedna kod nas uobičajeno koristi, dok za drugu ovdje baš i nema sluha kao recimo s druge strane granice (obje znače istodobnost-istovremenost, razlika je samo u slovu). Moja je nevolja bila što sam upotrijebila ovu za koju u nas baš i nema sluha. Nakon kratke i konstruktivne razmjene misli sa sinkroniziranim Jezičnim Čistuncem, uljuđeno smo i sinhrono/sinkrono došli do zaključka da je bez obzira kakvo plivanje bilo, sinhronizirano ili sinkronizirano, ono što te tete pod vodom rade naprosto – zadivljujuće! Stoga ne uzimajte jedno slovo za zlo, ako baš i nije hića, problem nastaje tek kad je recimo sinfon na mjestu sifona ili sifon na mjestu sinfona - jer ne znam kako bi taj eventualni sifonizirani orkestar uštimavao zvuk. Sink(h)roniziranim puštanjem vode iz vodokotlića? Postoje situacije kada svi mi u jeziku, a pogotovo na blogu koji zahtijeva brzu interakciju – griješimo, od benignih situacija kad gutamo ili uduplavamo slova, ozbiljnijih kada miješamo pojmove i izraze zbog nedostatka koncentracije, pa sve do čudnovatih kerefeka koje izvodimo u sintaksi. Ponekad je to nenamjerno, a ponekad i namjerno, ponekad iz neznanja, a ponekad baš iz znanja, ovisno o prilici i kontekstu. Osobno na blogu svjesno biram ovu ležernu vrstu diskursa u kojoj se gramatičkih pravila i zakonitosti držim jako labavo, kako u razgovornom tako i pisanom obliku. Ne pišem u grču, pa komentare redom počinjem i završavam malim slovom, stavljam i nestavljam dijakritičke znakove gdje treba i ne treba, miješam dijalekte i narječja, izvrćem uzrečice i izraze, tvrdoglavo se lokal-patriotski dičim lokalizmima, naveliko nabacujem tuđice i posuđenice, strane riječi i imena pišem kako mi šune, čas fonetski po Vuku, čas etimološki kako se već traži, i sl. Sadržaj izrečenoga na blogu držim bitnijim od načina (iako, dakako, i način igra nezanemarivo veliku i važnu ulogu, jer uokviruje poruku koju želimo poslati), budući da slobodarska, neformalna i brza forma bloga ne traži uštogljenost i gramatičku točnost, te dopušta pa čak i potiče - osoban i osebujan izraz. Ali pored svega toga navedenog, naravno da redovito i griješim - ne bježim od toga. Moja koncentracija sigurno ne može biti stopostotna 24 sata dnevno, divim se onima koji je imaju Osobni bauk oduvijek mi je bio raspored riječi u rečenici, one su točno onoliko zbrčkane i raštrkane baš koliko i moje misli koje lete na sto strana i sto tema. S navedenim se hrvem i borim otkad znam za sebe i vjerojatno ću se boriti do kraja života, no s vremenom sam jednostavno prihvatila činjenicu da sposobnost savršenog i lijepog izražavanja nije podarena svakome i da ona spada u onu vrstu nadarenosti, kao što su nadarenost za gimnastiku, matematiku, pisanu riječ, likovnost, pjevanje etc. - s kojom se ili rađaš ili ne. Dakako da se na svemu može raditi, vježbati i vježbom poboljšati, no ako u korijenu nemaš talenta i smisla, uzalud sav trud i vježbanje. Kao evidentan primjer navodim pjevače - Meštra i Katju Kušec Pa se tako i ja pomirih, da smo moje naopake rečenice i ja, jedne drugoj suđene, kakve god da jesmo. No dobro, to se ja onako više tješim. Primjer 2. Ođe vs. Nekultura A sada uzmimo primjer zlonamjerne kritike jedne domaće Jezične Čistunke, kojoj sam imala priliku svjedočiti u našem lokalnom dućanu. Naime, u njemu radi jedna vrlo ljubazna i draga prodavačica koja profesionalno i veselo odrađuje svoj posao kolikogod slabo plaćen i naporan bio. Na pitanje užurbanog kupca gdje drže krumpir, prodavačica je spontano odgovorila materinjim domaćim izričajem: - A nu, čekaj malo, ođe (ovdje) doli mora zloooćo jedan bit! Na što se jedna postarija damski nastrojena gospođa koja je čekala red, više nego zlobno raskravila: - Ođe?!? Šta si to rekla, ođe!?! Prava si Peračka (op.a. u značenju-žena rodom iz Peračkog Blata, malog sela blizu Ploča naširoko poznatog po suhim smokvama), Peračka ti mater ko te tako učija!! -s očitom namjerom da se naruga prodavačici i njenom porijeklu, zaboravljajući pritom da je i sama iz istog sela (sic!), da je i sama završila samo osnovnu školu i da je njena podrugljiva gesta daleko nekulturnija i primitivnija nego književno (ne)ispravan izraz (kojeg usputno rečeno, nije ni sama propustila zgaziti, iako se pravi damom). Poslovica bi rekla - rugala se sova sjenici. A godine ponekad doista ne donose mudrost. Kako sam već spomenula - tvrdoglavo se lokal-patriotski dičim nekim lokalizmima, pa ih čak inateći se i forsiram u razgovorima u kojima uočavam usiljeni jezični purizam, a jedan od razloga su upravo i ovakve situacije u kojima se bogatstvo narodnog izraza nepravedno izvrgava ruglu od strane neupućenih i zatucanih neznalica (a takvih ima i među akademicima). Nije bitno kako govoriš, koliko je bitno što govoriš i kakav si čovjek. Što se hrvatskog novojezičnog purizma tiče, mislim da vam je većini već sve poznato, najzloglasnije i najrazvikanije bile su takozvane novotvorenice koje su u narodu opravdano izazivale samo podsmijeh (zrakomlat, samokres, dalekovidnica, nosiglas, brzoglas, velenapadaj, munjosprem, okovratnidopupčak, utvaram si / koju Ćiro nesmiljeno popularizira i dan danas… mili blože) i takvima ih grotesknima, kakve već jesu - smatram još najmanjom jezičnom nepogodom od svih mogućih. Najmanjom, jer postoji jedan dijaboličniji i suptilniji način poturanja jezičnog purizma od novotvorenica, način koji u korijenu ima slijepu - isključivost. A tu sad ulazimo na delikatan teren bliskih historijskih, pardon - povijesnih iskustava i repova. Historia est magistra vitae, zar ne, ili…? Riječi koje je teško smjestiti bilo kamo, pa ih se svi odriču ili ih svi svojataju, baš kao pokojnog Andrića. Prosto čovjek da ne povjeruje ili kao što bi rekla stara hrvatska budnica ´Prosto zrakom ptica leti…` nad kojom točno mogu zamisliti te nacionalističke jezične čistunce kako zbunjeno tuku glavom u zid lamentirajući - zašto ptica zrakom nije mogla letiti jednostavno umjesto prosto? To su već posebni, a na jedan način i neizlječivi Jezični Čistunci – tzv. nacionalistički puritanci. To je ekipa koja se pojavila početkom ´90ih, kada je veliko hrvatstvo u novostvorenoj Hrvatskoj bilo popularno i poželjno, pa je po njima valjda i jezik trebao biti noviji i hrvatskiji nego što je to do tada bio. Kao pojava je to donekle razumljivo i objašnjivo tipičnom ljudskom reakcijom otpora i bunta na nešto što mu se silom nameće, u ovom slučaju na brutalnu srpsku agresiju na Hrvatsku. No iako psihološki razumljivo, kad se to jezično nacio-puritanstvo rasplamsalo preko svake mjere - s razumom više nije imalo nikakve veze. S takvim Jezičnim Čistuncima više nije bilo i nema razgovora, oni umišljaju da samo oni znaju što je ispravno i čisto u hrvatskom jeziku - a što nije. I zbog toga sam ih ostavila za kraj, iako bi se moglo reći da sam ovaj aspekt čistunstva već djelomice dotakla i u Primjeru 1. Primjer 3. Đe vs. Neznanje - Đe je on to zapeo, a neđe je sigurno? Ovako me svojedobno i davno, u mlađim danima, kolegica sa fakulteta priupitala o zajedničkom prijatelju koji je kasnio na dogovorenu kavu... da bi mi odmah potom, na drugo uho, jedna druga kolegica psiknula sljedeće pitanje/optužbu: Odakle je ova!?! Kako je nije sram tako govoriti!?! – a njen je izraz lica pun gađenja razgovijetno izgovarao i nastavak prešućenih riječi, koje bi otprilike glasile ovako - Srpkinja!! Šta si ona misli gdje je, neka se vrati odakle je i došla! Nakon što sam, za divno čudo, mirno i staloženo odgovorila da je prva kolegica rođena Dubrovčanka, dodatno sam staloženim glasom pojasnila neupućenoj Jezičnoj Čistunki da je takav način govora također dio hrvatskog jezičnog nacionalnog blaga i da se tih rječica –Đe (Gdje) i Neđe (Negdje)- ne treba bezrazložno bojati. Nacionalno zajapurena Jezična Čistunka u trenu je ostala bez teksta, kao da ju je netko vodom polio - dobivši valjda potvrdu hrvatske ispravnosti i valjanosti, odjednom joj te čudno zvučeće riječi nisu više bile odvratne. Zamislite to jezično čudo koje gnjev pravedni u trenu pretvara u krotkost. Aleluja braćo i sestre! Za sebe sam zadržala činjenicu da dubrovačka kolegica po nacionalnosti uistinu nije Srpkinja, ali ni Hrvatica, jer to uopće nije bitno, ovdje se radi o čistom neznanju i predrasudama iz kojih se i rađaju najveće gluposti koje čovjek napravi, a bisere doista ne treba bacati pred svinje. Blože moj, do nedavno je bilo dovoljno da netko ima krivi naglasak i odmah bi ga krivo gledali. Stanje je do jučer glasilo: ne daj bože da se u nas izgovori neka srpska riječ – kao da je to grijeh ravan ubojstvu, kao da je to uopće grijeh? Ali koja je srpska riječ, a koja hrvatska? Kako odijeliti sudionika od učesnika? Čak i da se radi o nekoj srpskoj riječi ili izrazu - zar je to toliko grozno? Zar je toliko strašno nešto reći na srpskom? Zar je to groznije od možebitnog značenja ili negativnog učinka izrečenog? Bi li reakcija zgražavanja i sablažnjavanja bila jednaka da je kolegica recimo istu rečenicu izrekla na kineskom? (no bogu hvala stvari su u međuvremenu krenule na bolje, iako dežurnih čistunaca još uvijek ima i uvijek će ih biti) Kad se podvuče ta imaginarna crta, dolazimo do zaključka da problem uopće nije u jezicima, nego u predrasudama koje ljudi svjesno ili nesvjesno o govornicima tih jezika u sebi nose… Nekako mi se jalovom rabotom čini, kad svojim rasno očišćenim i neokaljanim jezikom, svi ti Jezični Čistunci zapravo govore samo - jezikom isključivosti i mržnje. I zanimljivo je da osobe koje na jezičnom nacionalpurizmu/puritanizmu toliko slijepo inzistiraju, obično na tom savršeno-književno-točnom jeziku zapravo s ljudske strane - nemaju što reći. |
film Kenjac Već nekoliko dana na televiziji se uz sugestivnu glazbenu pratnju Albinonieva ˝Adagia˝ kratkim clipovima najavljuje nagrađivani hrvatski film Kenjac koji će se ovaj petak (16.04.) prikazati na Prvom programu HRTa u 21.05h. Želim se pridružiti ovoj televizijskoj preporuci jer je po meni Kenjac mladog redatelja Antonija Nuića jedan od najboljih novijih hrvatskih filmova i ukoliko ga niste do sada pogledali od srca vam ga preporučujem, mene je svojedobno snažno dojmio. O čemu se u ovom uistinu odličnom filmu radi? Spoiler: Glavni lik Boro sa ženom i malim sinom odlazi iz Zagreba u svoj rodni kraj, malo selo u Hercegovini, gdje svi događaji neizbježno vode katarzi poremećenih obiteljskih odnosa, katarzi u kojoj pomaže i jedan mali prelijepi kenjac (magarac/tovar). Iako uvod i prvi kadrovi samog filma ne počinju patosnim Albinonijem već jednim drugim, nama bliskijim glazbenikom nikako ga nemojte propustiti, jer vjerujem da će vas već u samom startu uznijeti i povesti na jedno krasno kako filmsko tako i simbolično putovanje, putovanje koje i ˝Adagio˝ svojim dirljivim zvukom vrlo vješto u ovim najavama oslikava. Uvjerit ćete se i sami da je Kenjac vrstan domaći film, iznenađujuće odličan, ali budite spremni jer - ovo nije film akcije. Ukoliko očekujete velike scene, ratoborni spektakl ili specijalne efekte, uopće se ne upuštajte u ovaj film - nije on za vas. Kenjac je punokrvna obiteljska drama, dosta teška i dosta mračna, koju se mora gledati s razumijevanjem i strpljenjem, jer to njen polagani tempo i uspavljujuća atmosfera zahtijevaju, no upravo zbog te polagane ali progresivne i neizrecivo opipljive napetosti u zraku (Oluje na horizontu koja se i doslovno te ´95te, u koju je film smješten, valja iza brda) koja vodi nečemu po svemu sudeći ili neopisivo groznom ili neopisivo velikom, ovaj film ima - težinu. Tom umjetničkom dojmu uveliko pridonosi i fantastično pogođena isprana fotografija, sva u žutim i suhim tonovima suhog i škrtog hercegovačkog krša, koja gotovo da oslikava usahlo i okljaštreno stanje duha i tijela glavnih likova ovog malog-velikog filma. Onaj tko ne poznaje specifičan mentalitet naših ljudi, mentalitet posebice muškaraca iz dalmatinske zagore, muškaraca dubokih ali potisnutih osjećaja, muškaraca škrtih na riječima - ovaj film mora pogledati kao Bibliju. Bez obzira što se radnja odvija u hercegovačkom kršu, to su isti Dinaridi, isti krš istih običaja, istog grezog patrijarhata, istih načina razmišljanja, istih škrtih izraza, istih odrješitih kretnji, mota, istih muškaraca koji su tvrdoglavi kao kenjci (magarci)... i vjerujte mi, ne jedan gledatelj će u ovom filmu prepoznati vlastite korijene i povijest svoje obitelji te se zapitati tko je tu zapravo - kenjac? Glumački postav zaslužuje same pohvale, njihova interakcija je fenomenalna, interpretacije vrhunske, posebne laude po meni idu Nebojši Glogovcu, Tonku Lonzi i Emiru Hadžihafizbegoviću. Njihovim vrhunskim glumačkim kreacijama savršeno je dočaran svijet potisnutih emocija i pogleda punih značenja, vječno uzburkan svijet očeva i sinova, svijet opasnog manjka riječi i iskazivanja osjećaja, svijet u kojem razgovor nije opcija a riječi su teže nego kamenje, svijet u kojem se o noćnim morama i demonima ne govori, a trebalo bi... Ponavljam još jednom zaključak koji sam izrekla vidjevši ovaj film prvi put - svaka čast, Hrvatska ima film Uloge: Nebojša Glogovac Nataša Janjić RIP Ljubomir Kiki Kapor Tonko Lonza Emir Hadžihafizbegović Asja Jovanović Trpimir Jurkić Režija i scenarij: AntonioNuić Producent: Boris T. Matić Žanr: drama Trajanje: 90min Godina izdanja: 2009. Zemlja: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Velika Britanija Izdavač/Distributer: Propeler Film (u suradnji s MaNuFaktura/Bosna i Hercegovina), Hrvatska radiotelevizija, Film and Music Entertainment (Velika Britanija), Baš Čelik (Srbija), Zagreb Film Festival službene stranice imdb link |
1. Ne shvaćam zašto Republika Hrvatska objavljuje službeni dan žalosti za Poljake, uza sav pijetet poginulima Vlada RH bi već jednom trebala naučiti razliku između iskrenog saučešća i ulizništva Europi. Uostalom koliko smo žalovali za Haitijem? Čileom? Irakom? Samo pitam, ne pucajte. 2. Dodik je zadnji koji bi trebao dijeliti lekcije o genocidu. No on i dalje govnari. Dobro Stipe veli, treba budalu udrit´ po... 3. I kad već tučemo po organima evo još jednog, Vlada RH bi umjesto što palamudi o tuđima pod hitno trebala izvući glavu iz vlastite - guzice. Jaco kiss my asno, ane, esel, asino, burro, reet, csacsi, rit, dupe, zadnjica, osel, norec, esel, gomar, kitako, eisl, ass...! Optužujem...! (Emile Zola) Optužujem Vladu (čitati: Vlast) Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za sveopće obmanjivanje hrvatske javnosti! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za poticanje vlastitih državljana na međusobni linč! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za nesposobnost! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za neozbiljnost! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za strmoglavljivanje države u ponor gospodarske krize! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za nekontrolirano zaduživanje i dovođenje cijele nacije u stanje dužničkog ropstva! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za kontinuirano poniženje i oduzimanje ljudskog dostojanstva vlastitim građanima! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za nefunkcioniranje sustava i dovođenje zemlje u stanje potpunog kaosa! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za prikrivanje vlastitih pogrešaka! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za korupciju! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za osobni, građanski i moralni kukavičluk! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za sve što su učinili krivo, za sve što nisu učinili dobro i za sve što su propustili učiniti za boljitak Republike Hrvatske i svih njenih građana! Parkiranje na zelenim površinama, Zdravko Matušin. Onima koji će se roditi poslije nas Zaista, u mračnim vremenima živim! Bezazlena riječ je glupa. Vedro čelo Znak je bešćutnosti. Taj, koji se smije, Samo još nije primio Poraznu vijest. Kakva su to vremena, kad je Razgovor o drveću gotovo zločin, Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?(...) Politička razmatranja Na gradskom jezeru satima voze čun, Ja to zaista gledam naprosto gađenja pun. Voziti čun kada smo u dugovima do guše, i u prpi, U ovakvoj državi - ta kako se to samo trpi! Ja samo pušim, posmatram samo, I mislim šta mislim, mislim: Naprijed samo, Ovdje sviraju čak usnu harmoniku - grehoto, Svirati harmoniku, a zemlja stenje pod crnom sramotom! Hladno razmišljam, svirajte samo, samo vozite čun vaš. Pljujem ja na to, dalje me se ne tiče ništa baš. Već nekoliko godina posmatram ja to nijemo I sasvim jasno vidim kamo to idemo. Na Orkneyskim otocima - to smo u knjizi ˝Od Pola do Pola˝ pročitali - Stanovnici su živjeli od toga što su vlastito rublje prali. Samo naprijed, radite tako dok još koja godina prođe, Asirci i Babilonci su čun vozili također. Ispitivanje dobroga Iskorači: čujemo Da si dobar čovjek. Ne može te se kupiti, ali ni grom Koji pogodi kuću Ne može se kupiti. Pridržavaš se onoga što kažeš. Ali što si rekao? Iskren si, govoriš svoje mišljenje. Ali kakvo je to mišljenje? Hrabar si. Protiv koga? Mudar si. Za koga? Ne mariš za osobnu dobit. Za čiju dobit onda mariš? Dobar si prijatelj. Jesi li također dobar prijatelj dobrim ljudima? Slušaj nas: znamo Da si naš neprijatelj. Zbog toga ćemo te Sada staviti pred zid. Ali s obzirom na tvoje Zasluge i dobra svojstva Stavit ćemo te pred dobar zid i ustrijeliti te Dobrim metkom iz dobre puške i pokopati te Dobrom lopatom u dobroj zemlji. Bertolt Brecht (1898. - 1956.) Kažu da su indijanske žene poslije bitke kod Little BigHorna probušile Custerove bubnjiće drvenim šilom tako da se nauči bolje slušati u slijedećem životu jer ih (Indijance) u ovom nije slušao... po svemu sudeći naša Vlada svojom gluhoćom zaziva jednako krvavu sudbinu. |
Optužujem...! (Emile Zola) Optužujem Vladu (čitati: Vlast) Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za sveopće obmanjivanje hrvatske javnosti! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za poticanje vlastitih državljana na međusobni linč! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za nesposobnost! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za neozbiljnost! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za strmoglavljivanje države u ponor gospodarske krize! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za nekontrolirano zaduživanje i dovođenje cijele nacije u stanje dužničkog ropstva! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za kontinuirano poniženje i oduzimanje ljudskog dostojanstva vlastitim građanima! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za nefunkcioniranje sustava i dovođenje zemlje u stanje potpunog kaosa! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za prikrivanje vlastitih pogrešaka! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i sadašnje dužnosnike za korupciju! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za osobni, građanski i moralni kukavičluk! Optužujem Vladu Republike Hrvatske i sve njene bivše i današnje dužnosnike za sve što su učinili krivo, za sve što nisu učinili dobro i za sve što su propustili učiniti za boljitak Republike Hrvatske i svih njenih građana! Optužujem... Heroji - This Is A Land Of Confusion Today It´s Rainin´In Paradize-Why? ...kao što ih optužuje i svaka riječ hrvatske verzije Zolinog slavnog pisma J` Accuse...! /Optužujem...! - Parkiranje na zelenim površinama, Zdravka Matušina. Kažu da su indijanske žene poslije bitke kod Little BigHorna probušile Custerove bubnjiće drvenim šilom tako da se nauči bolje slušati u slijedećem životu jer ih (Indijance) u ovom nije slušao... po svemu sudeći naša Vlada svojom gluhoćom zaziva jednako krvavu sudbinu. |
Ne brini Marko, sve će to Čak da sredi Nešto mi na pamet pade, a nije jabuka još manje kruška, da bi postojalo paraobavještajno prvo bi trebalo postojati i obavještajno - a u nas postoji samo dezinformativno, pa čak ni informativno, tja. Trilogija jada, sumanutog stada ´I ja sam paraobavještajka mila mi majka o Jaco Jaco budalasta štraco a ti još novinarka pa nisi čula nonsens - zaustavite rojters´ Facebook veza prva Oslobodite Marka Rakara! druga Pustite Marka Rakara kući! treća Ja sam objavio Registar branitelja! četvrta Chuck Norris je objavio registar branitelja! Tko mu što može! odličan Radio Purgerov tekst odličan Prangerov tekst odličan borgmanov tekst odličan vierzigerov tekst odličan alexxlov tekst u kojem razotkriva moj težak ratni put odličan tekst Ane Benačić sa net.hr-a odličan bloodeeleeshteov tekst odličan tekst Jelene Lovrić sa Jutarnjeg audio komentar radia 101 Markov blog mrak.org - prvi dojmovi i link na REGISTAR |
salto mortale sarmale Postoje ti neki elementi naše kulturne nematerijalne baštine, to bogato kulturno nasljeđe i običaji folklorne liturgije u Dalmaciji, koji me oduševljavaju i iz godine u godinu tjeraju da ih svaki put nanovo otkrivam. Jedno takvo otkrivanje oduševilo me i ovaj Uskrsni ponedjeljak u direktnom prijenosu iz Metkovića sa već tradicionalnog festivala Žudija - čuvara Kristova groba, ove godine 10. po redu. U Metkoviću je tako iznova oživjela srednjovjekovna crkvena igra odnosno paraliturgijsko uprizorenje Kristove muke, smrti i uskrsnuća koje se u našim krajevima kroz Žudije (čuvari, stražari, straže) zadržalo do današnjih dana. foto: link Jutarnji list Taj lijepi običaj Žudija to jest čuvara Kristova groba strašno je popularan u Dalmaciji a pogotovo ovom našem neretvanskom kraju, gdje skoro svako misto i župa imaju svoje čuvare, jer je to pitanje prestiža i one zdrave međumišćanske kompeticije. Tako da su i ove godine na festivalu sudjelovale 24 župe iz svih krajeva Dalmacije sa isto toliko skupina Žudija, odnosno više od šest stotina rimskih vojnika, sa šarolikim kostimima (od mornarskih do raznoraznih verzija rimskih oklopa), te štitovima, mačevima, sjekirama i kopljima, što cijelu manifestaciju čini iznimno atraktivnom. Svaka od tih skupina je u kratkom igrokazu prikazala dio svojih korizmenih i Uskrsnih običaja, od čuvanja Kristova groba, pa do nejefektnijeg i najatraktivnijeg takozvanog padanja odnosno bacanja Žudija u noći vazmenog bdijenja (ma ne bacamo mi Žudije, oni se sami bacaju) klikni na sliju pa je uvećaj Naime, vjerno prateći biblijski prikaz događaja po Isusovom razapinjanju i spremanju u grob, naši Žudije glumeći rimske vojnike tri dana čuvaju Kristov grob. U samoj noći čudesnog uskrsnuća, uz pratnju pučkih pjevača i raznih lokalnih napjeva, na zvuk Glorije i riječi Slava Bogu na visini žudije se počnu ljuljati, tresti i kao mrtvi-pokošeni padaju na tlo. U taj čas zazvone kroz korizmu utihla crkvena zvona, začuju se orgulje i slavi se Uskrs. A žudije u velikom strahu ustaju i bezglavo bježe pred čudom Uskrsnuća, ponekad za sobom vukući i ranjenike A to kako se te žudije bacaju e to je ono što me ove godine posebno oduševilo i razgalilo mi srce pa čak izmamilo i osmijeh na lice - iako je bacanje žudija jedna vrlo ozbiljna stvar koju svi ovi dečki vrlo predano i odgovorno uzimaju srcu. Moram vas upozoriti da padanje nije nimalo bezopasno, jer uza svu tu opremu, dugačka i oštra koplja, sjekire, buzdovane ili mačete, koje frcaju na sve strane, znalo je u ovoj stogodišnjoj tradiciji biti i razbijenih glava, zubi očiju, slomljenih kostiju, znala je tu vjerovali ili ne - teći krv u potocima Stoga ne treba podcjenjivati žudijska padanja i sumnjati u njihovu predanost! Naime ovaj festival je jedna od rijetkih prilika gdje na jednom mjestu možete upoznati, usporediti i ocijeniti toliko načina bacanja i padanja, kao na kakvom gimnastičkom natjecanju, a ja sam ove godine po običaju zapazila svašta Od onih teatralnih padova gdje se dečki raspićkaraju na sve četiri strane, preko grupnih horizontalnih simultanki, tulupa, salto mortalea, obrnutih kovrtljaja, kaotičnih popadavanja i lančanih popikavanja, sve do onih decentnijih gdje se momci samo skljokaju u mjestu kao pokošeni u koljenima. Načini izvedbe i glume variraju od mista do mista. Neki su ajmo tako reći - bili nadahnutiji od drugih. No ove su me godine posebno razgalili dečki koji su se bacali na hrpu Dečki su se uz zalet bacali i neštedimice poklapali jedni druge kao sarma na sarmu u pretijesnoj teći. Vjerujem da su onoj sarmi na dnu hrpe - Gospodinove muke djelovale vrlo blisko Moram priznati da mi je takvo piramidalno padanje do sada bilo nepoznato, a vjerujem da će mnoge skeptike drugovačije orijentacije potaknuti da se i sami zainteresiraju za vlastitu kulturnu baštinu Iznimno dobrom izvedbom smatram i padanje nauznak na facu uz bolne uzdahe (vjerujem autentične) - u stilu popilanog ličkog bora koji pada uspravno iako mu nije svejedno gdje pada. A posebnu pohvalu zaslužuje i ekipa koja se toliko nemilice uz doskok bacala po mramornom podu uz gromoglasan tresak da se činilo kako kosti pucaju (a ne bi me čudilo da je koja i pukla). Momci, nisam uspjela pobrati iz koje ste župe - ali sve pohvale za hrabrost! Zasebna lauda ide i ekipi koja je odbačenim kopljem spičila u glavu nedužnog promatrača iz treće klupe A također nije prošlo nezapaženo i spašavanje ranjenika, to jest vrlo duhovito prebacivanje kolege žudije priko ramena kao vriću krumpira, u drugom slučaju povlačenje žudijskog kolege za nogu i otiranje poda crkve sa njim, te u trećem izvlačenje kolege očajnika na krke - naglavačke Uopće ne sumnjam da će iduće godine u tolikoj konkurenciji, nadahnuti i potaknuti jedni drugima, zatrzati i koja nožica u stilu umirućeg labuda iz najljepših izvedbi Labuđeg jezera... Sve u svemu, biti Žudija - nije lako! Niti Žudija može biti svatko, mora se biti častan, pošten i ozbiljan muškarac, sa mrvu glumačkih sposobnosti, a kao što se vidi poželjne su i neke samoubilačke sklonosti no šalu na stranu - dečkima skidam kapu! Lijepo je biti dio takvog zanimljivog naslijeđa. a na ovo moje nožice trzaju ovih dana - He lives in you (Lion King) |
traže se jaja Kad sam prvi put pročitala ovaj tekst (preneseno sa portala Monitor) kojega je napisao dvadeset petogodišnji mladić Zdravko Matušin, ponukan kaznom za nepropisno parkiranje na zelenoj površini pomislila sam - eh, nema se tu što nadodati. No što sam dulje promišljala to mi se sve više ideja počelo vrzmati po glavi, jer to je obično tako kad vas nešto iznutra duboko pomakne, dirne, nadahne i kad vam ne da mira... jer ovaj tekst, tekst jednog ´malog` hrvatskog čovjeka nosi jednu moćnu poruku, znate? Jeste li svjesni toga? Ne znam koliko su ljudi svjesni da ovaj tekst nosi Poruku koju treba poslati na Markov trg da je netko pročita (u) Saboru... i ne samo Saboru. I što više razmišljam o tome to sam sve uvjerenija da od ovog pisma treba napraviti dramski monolog. Jer u biti ono jest originalna hrvatska drama, najoriginalnija najaktualnija i najživotnija koju sam u zadnje vrijeme čitala... stoga prijatelji dragi, djelujem koliko mogu jer osjećam da djelovati trebam, dakle... Traži se! Traži se jedan dobar orator koji će ovu poruku dovoljno glasno i jasno izreći onima koji se prave gluhi, jedan dobar dramski glumac, jedna obična stolica, ovaj tekst u njegovim rukama i sveopća turneja... radio, tv, kazalište, trgovi, ulice, parkinzi, parkovi... ali prvo Sabor, prvo tamo. Misli mi se igraju tom idejom i mislim da je ne bi bilo loše realizirati, nimalo loše. Glumac Dragan Despot mi je nekako prvi pao na pamet, možda netko drugi... ima li prijedloga? Ozbiljna sam, oh da i... Sretan Uskrs! traži se glumac U cijelosti preneseno pismo Zdravka Matušina: ˝PISMO ČITATELJA Parkiranje na zelenim površinama Cijenjeni gradonačelniče Bandić, predstavnici Vlasti, poštovani Urednici, svi zainteresirani, Ovim putem vam želim poručiti da sam danas dobio kaznu za parkiranje na zelenoj površini od 800 kuna. Kaznu su mi dali vaši specijalci, koji revno vrše svoju dužnost. Osim kazne, vaše postrojbe za specijalni rat tzv .zagrebački komunalni redari su mi kulturno odvukli auto iz Knežije u Strojarsku ulicu, gdje su mi osim kazne od 800 kuna, sasvim pristojno oduzeli još 500 kuna za šlepanje vozila sa vaše zelene površine. Želio bih vam napomenuti da je praktički cijela Knežija parkirana na zelenoj površini, pa me to dovodi do sljedećeg pitanja : Zašto se samo meni uzeli 1300 kuna? Naime, zelena površina na kojoj sam se ja parkirao zapravo je javna prostitutka na kojoj se dnevno parkira: redovito: 200 automobila (uključujući i stanare) tijekom dana: i preko 300 automobila (ako računamo one leteće koji nisu parkirani po cijeli dan ili tijekom radnog vremena (kao ja)). Molim vas da od sutra vaši specijalci redovito odvlače sve te aute koji kažnjavaju vašu blatnjavu zelenu površinu. Pravno gledano, hipoteza stoji, površina na kojoj sam ja parkirao jest zelena - ali vas molim jedno objašnjenje. Zašto ste odvukli samo moj automobil i tri - četiri susjedna? Da apsurd bude veći, kad sam primjetio da mojeg vozila nema, na mojem mjestu je već bio parkiran drugi automobil? Tko će kazniti njega? U potpunosti ću poštivati zakon i propise, ali onda tražim da to rade i svi ostali - pronađite sva vozila koja su bila i jesu parkirana na toj "zelenoj površini", pa im svima opalite 1300 kuna kazne kao i meni. Prije nego što krenem u analizu mog problema koji će moj tekući račun pretvoriti u crvenu površinu moram vam nešto priznati. Punoljetan sam građanin republike Hrvatske. Redovito plaćam i prijavljujem porez. Plaćam tramvajske karte kad idem u centar grada. Redovito izlazim na izbore (nemojte se ponadati, ne bih glasovao za vas da ste i jedini kandidat, pa makar i na izborima za predsjednika dobrovoljnog vatrogasnog društva), vršim sve svoje građanske dužnosti itd. Nemam niti kriminalni dosje, niti se uz mene vežu bilo kakve dubioze, spreman sam priznati svoju krivnju, ako mi objasnite zašto ste oteli moj auto dok je ostalih 145 automobila ostalo na ilegalnom parkingu u Knežiji. Krenimo od početka - zašto sam se ja uopće parkirao na Knežiji, a radim kod Vjesnikova nebodera. Do prije nekoliko mjeseci parkirao sam se kod Vjesnika, ali tada ste vi Gradonačelniče, odlučili da je okolica Vjesnika i cijela lijeva strana Savske ulice druga parkirna zona. Kako nisam menađer u javnom poduzeću ne mogu si priuštiti plaćanje parkinga koje je ionako ograničeno na dva sata ili 120 minuta, a ja radim punih osam sati. Ne mogu dobiti niti parkirnu kartu jer nisam stanar u spomenutom dijelu grada. Parkirališta oko Vjesnika su sada prazna jer tamo ljudi "delaju ko konji" kako bi vi rekli i ne mogu si priuštiti parking, pa masovno odlaze parkirati na zelenu površinu u Knežiji. Osim toga, nigdje ne piše da je na toj zelenoj površini zabranjen parking pa sam mislio da ću vas lako, da oprostite, zajebat. Međutim, netko od vaših pametnih pravnika napisao je u zakonu o komunalnom redu da je zelena površina sva površina gdje nije označeno parkirno mjesto, pa ćete vi ovom prilikom, ispričavam se na izrazu, zajebat mene. Ponavljam, prekršio sam vaš propis, ali zašto se sankcioniraju samo neki? Imate li vi možda posebne uređaje koji namirišu aute od sirotinje, umirovljenika, studenata i sl? Letimičnim pogledom na vaš parking u Strojarskoj ulici zaključio sam da su na meti oni koji se ne usude bosti sa rogatima. Ako i dignete nekog tko vozi neku bjesniju pilu, sigurno znate da takvima nije problem platiti vaše izmišljene namete ili imaju nekoga tko će to srediti iznutra. Kad sam rekao jednom prijatelju što mi se dogodilo, odmah mi je rekao da se mogu žalit do mile volje i da mi to može riješiti samo netko "iz nutra". Ne bih nikad pristao da se to riješi "iz nutra", ali s obzirom na to da se to da riješiti na očito nelegalan način, kopiju ovog maila šaljem i na adresu državnog odvjetnika, koji će, ako ima osjećaj odgovornosti za svoj posao, vama u Holding poslati svoje specijalce pa da vidimo, oprosti na izrazu, kako svinja dere masnu krpu. (Znam da neće, ali nada umire zadnja). Gospodine Gradonačelniče, ako se po zelenim površinama, parkirnim kartama, dnevnim kartama, gradskim pričuvama i ostalim dubiozima i bajkama kojih bi se posramio i Hans Christian Andersen, dere građanstvo glavnog nam grada, ali i ostatka države, molim vas da svoju socijalnu osjetljivost, s dužnim poštovanjem, zabijete u analni otvor. Koliko ste se vi puta pozvali na socijalu? I samom vam je jasno da ste licemjer, još malo i nadmašiti ćete i bivšeg premijera, ali i vašeg bivšeg stranačkog šega, čija vam je stranka omogućila deraćinu i kojoj to nije smetalo dok vi niste pomislili, da vas narodna masa, u najmanju ruku obožava i da ćete pobjeći na zelene površine Pantovčaka i iz tzv. najjače oporbene stranke. Stanje mog tekućeg računa do 17 sati, 29. ožujka 2010. godine iznosilo je 499 kuna. Nakon plaćanja kazne za odvoz automobila bio sam u minusu jednu kunu, kad sam platio kaznu za zauzimanje zelene povšrine biti ću u minusu 801 kunu plus pet kuna poštarine. Ne treba zaboraviti da u međuvremenu moram jesti i natočiti auto u nadi da ga vaša divizija sa ponižavanje građane opet neće oteti. Sve u svemu, do plaće bi mogao biti u minusu i preko 3000 kuna, a to nije baš lijepo, jer će mi na minus sjesti i gospodin Franjo Luković, kod kojeg imam otvoren tekući račun. Znam znam, banke nisu socijalne ustanove, ali što mogu kad mi poslodavac kasni sa plaćom, a i doprinosi nisu plaćeni već šest mjeseci, pa zapravo radim na crno. Dakle, ja ću biti u debelom minusu, možda koji put i malo gladan, ali nema veze, moja savjest će biti čista - neću se više parkirati na zelenim površinama, na sve sam platio PDV (ministre Šuker,ovo se odnosi na vas) i vašu kaznu. Molim vas odmorite oči, tek sad krećemo u analizu problema. Zašto se građani ove drage nam i teško oslobođene zemlje tako pljačkaju? (Jedna privatna stvar, nisam ni lijevo niti desno orijentiran, ne želim da moje pismo shvatite kao nastavak Komunističkog manifesta niti Mein Kampfa niti kao neki promašeni politički pamfletić). Dakle, idemo konačno priznati zašto su četiri milijuna Hrvata svakodnevno na udaru raznih institucija? Zašto? Vrlo jednostavno, zato jer ste nas Vi, mislim da visoku i srednju politiku, visoki i srednji menađžment, ostali visoki organi vlasti, svojom nesposobnošću od osamostaljenja (ali i ranije), uz poniznu ispriku, jebete. Dolazimo do sljedećeg pitanja - zašto svakodnevno općite s nama? Vrlo jednostavno, zato jer ne znate što radite i jer ste nesposobni za bilo kakav ozbiljniji posao. Nažalost, narod ove zemlje nije mogao izabrati nikog drugog pa smo svi skupa došli do tu gdje smo danas. Bez alternative. Kao što sam spomenuo, redovito sa izlazio na izbore jer mislim da je to moja građanska dužnost. Tek sad priznajem da niti jednom do da sada nisam imao za koga glasati jer ste svi Vi, promašili zanimanja. Pogledajmo konkretan primjer, Bandićtown, pardon, Zagreb. Zašto je grad u bankrotu kojeg ne želite priznati? Zbog mene koji plaćam prirez ili zbog gradonačelnika i gradske skupštine koja je u vrijeme svog vladanja napravila sljedeće: 1 X Uređivanje Bundeka, koji ne prihoduje niti jednu kunu. 1 X Uređivanje staze na Sljemenu na kojoj se skijaju oni koji stignu na skijanje i neki debeli švabe i norvežani, koji jedanput godišnje nastupaju na tzv. Snježnoj Kraljici koja, kao niti cijela staza ne posluje sa dobiti, da ne kažem da ne prihoduje jednu kunu. (Molim vas da si međunarodnu promociju Hrvatske preko utrke na Sljemenu, zabijete u analni otvor - sama promocija ne prihoduje niti jednu kunu, a većina Svijeta i dalje misli da smo mi bivša Sovjetska republika ili nas znaju kao zemlju krajnje nekulturnih navijača, koji osim : "ubij Srbina, ubij Kranjca, ubij kako kome paše, ne znaju navijati) 1x gradnja rukometne Arena koju Ingra mora prodati nekom strancu jer se, pazite sad, ne isplati, dakle, prihoduje koju kunu, ali daleko više rashoduje. (Osobno mislim da je građenje rukometnih arena potez u rangu zločina protiv čovječnosti dok po bolnicama pada žbuka na trudnice i dok na burzi posao čeka više od 300.000 građana). 1X cijeli slučaj dinamovog stadiona (BBB, molim vas budimo realni, utakmice nedjeljom vas niti hrane niti oblače, niti plaćaju kazne za parkiranje na zelenim površinama). Dakle, Maksimir, ne prihoduje niti jednu kunu, gubi milijune, a treba napomenuti da tamo vlada zemljak gosp. Bandića, gosp. Mamić, koji bi u svakoj ozbiljnijoj zemlji i demokraciji već odavno bio poslan na liječenje. Ne želim nikoga uvrijedi, ali ako je netko bolestan treba mu pomoći. 1X organizacija gradske uprave i Holdinga koja ne radi ništa drugo osim legalne pljačke sirotinje i obilazi razne projekte koje treba napraviti poput - sveučilišne bolnice, koja je na listi prioriteta očito ispod Arene Zagreb ili kupanja na Bundeku. Da sad ne nabrajam, sve u svemu, zadnjih 15 godina radilo se na projektima koji ništa ne proizvode i na koje su otišli novci, koje sam vam ja kao porezni obveznik dao?! Nažalost, tako nije samo u Zagrebu nego u cijeloj zemlji. Svi šute i gutaju, plaćaju izmišljene kazne, harač, PDV od 23 posto itd. A zašto? Zbog vas, zbog vaših proračuna, za koje ne želite priznati da su prazni, zbog vaših voznih parkova koje pauci ne diraju, zbog autoputa po kojem se ja nisam vozio jer si ne mogu priuštiti plaćanje cestarine, zbog toga jer treba namiriti dugove u HPB-u, Podravci, HAC-u, HŽ-u, Ini, Zagrebačkom Holdingu i ostalim firmama koje su vaši ljudi "iz nutra" okrali ili uništili vlastitom nesposobnošću. Vas s tim nije briga, jer u našoj Domovini sve prolazi nekaženjeno. Treba li primjer? Žužul, Sanader, Polačec, Kosor, Bandić, Milanović, Bozanić, Mamić itd itd - svi navedeni i još X njih u jednom je momentu bilo optuženo za neku malverzaciju. Sve to stoji, ne događa se ništa, sve će pasti u zastaru i svi će se izvući jer imaju nekoga "nutra". Ja nemam nikoga "nutra" i moj rok za plaćanje kazne je osam dana - kao u Sjevernoj Koreji - bez suca, bez obrane, žali se ali đžaba, kriv si - plati. Vidite kako je obostran naš odnos - ja plaćam za vaše grijehe. Nisam toliko sebičan da pod "ja" mislim samo na sebe, ljudi poput "ja" su većina u ovoj nesretnoj zemlji, i da, mladi ljudi poput mene, gledaju da napuste napuste ovu zemlju. Ne zato jer nisu domoljubi, ne zato jer imaju nešto protiv Hrvatske, već zato jer se pokraj vas ne da živjeti. Zašto zasnovati obitelj i napraviti dijete? Da ga vaša djeca danas sutra deru kao što vi dere mene? Nadam se da smo i ja i moja bolja polovica zdravi i plodni i da možemo imati dijete jer ćemo inače moramo ići u Sloveniju kako bi mogli nastaviti život, jer se kod nas, zahvaljući Vlasi to ne smije. Naime, svi znamo kako umjetna oplodnja, prema vladajućoj stranci nije "prirodna", a što je najgore nije niti "katolička" jer se dobar Hrvat-Katolik ne boji siromaštva dok na njega odozgo gleda uzoriti anđeoski zbor. (Pokušao sam se par puta moliti, ali moja kazna za parkiranje ne zelenoj površini i dalje ostaje neplaćena, a ja i dalje plaćam porez). P.S. Svi oni parovi koji ne mogu imati djecu također se mole, ali oplodnju ženske jajne stanice može napraviti samo neki ljubazni doktor u Mariboru, jer to kod nas nije legalno. Zašto? Zato da na moju trudnu ženu danas sutra padne komad žbuke u bolnici ili da umrem dok čekam kemoterapiju, dok se istovremeno milijuni troše na autoputeve, sanaciju vaših proračuna, financiranje većinske nam religije, financiranje onih 600 nesretnika u Afganistanu, finaciranje NATO-a i Europske Unije, koja će vas kao i Grčku, s dužnim poštovanje i uz ispriku, zajebati prvom prilikom? Jeste nam pomogli, svaka vam čast, ući ćemo u Europu. Ali ulazimo bez odgovora na pitanje kako ćete meni dati mirovinu kad na jednog umirovljenika dolazi samo jedan i pol djelatnik. Da, situacija je ista u Europi - ili nećemo doživjeti mirovinu ili je nećemo primati, bez obzira na to jesmo li plaćali kazne za parkiranje na zelenoj površini ili smo imali nekoga "nutra". Zbunjen sam vašim načinom odlučivanja i vladanja, kao i što je i službenik u Strojarskoj ulici bio zbunjen kaznom koju mi je uručio. Nije mu bilo jasno zašto sam kažnjen, jer se i on redovito parkira na tom mjestu, ali do sada, izgleda nije bio sretan dobitnik vaše nagrade igre ili očito ima preskup automobil, kojeg vaši senzori za detekciju sirotinje ne mogu pronaći. Ali mene su vrlo lako pronašli, istom lakoćom kojom ja prošli tjedan uplatio na račun ministarstva Prometa 800 kuna cestarine, na registraciji spomenutog vozila. Osim toga, HAK je od mene dobio 250 kuna za tehnički pregled koji je trajao tri minute jer je vozilo, bez obzira na godine, redovito održavano i ispravno kako ne bi zagađivalo zrak koji svi zajedno udišemo. A kad smo kod toga evo vam jedne ideje. Većina nas, već se odviknula od plaće, pa bi nam mogli uvesti porez na kisik, prije konačno odricanja od kisika. Obzirom na pohlepu vas bijelih ovratnika, čudno je kako možete udisati isti zrak koji većinska sirotinja već jednom izbaci iz svojih prljavih pluća. Molim vas, u ovoj krizi, nastavite kao i do sada. Oporezujete mene i sve građane - zašto bi povećali stopu poreza Todoriću, Lukoviću, Mudriniću; zašto bi naplatili porez Rajiću, zašto bi istražili kriminalne radnje koje su osiromašile ovu zemlju. Pa to su ljudi koji su financirali vaše kampanje i omogućili vam da pljačku koja traje. Što je najžalosnije, dobar dio nas misli da ste vi spasitelji i da nas nitko drugi ne može izvući iz ove situacije. Pazite sad, ima ljudi koji vjeruju ministru Šukeru! Isti taj čovjek jednom je rekao da se Hrvatska prodajom obveznica ne zadužuje nego da povećava svoju ročnost! I to je prošlo. Ako mi povećamo svoju ročnost, molim vas dajte mi 100.000 eura, a ja ću vama dati komad papira na kojem piše: "Obveznica Zdravko Matušin". Jesam li ja vama sada dužan ili sam produžio svoju ročnost? Promašili smo sve što se promašili dalo. Kad sam se ja javio na natječaj za posao pitali su me znam mi englenski. Dobio sam posao jer znam englenski vrlo dobro, a pazite, radim kao fizički radnik i to onaj najobičniji. Gospodin Gradonačelnik, gospođa Premijerka, gospoda Ministri i ostala ugledna gospoda nemaju pojma o jeziku kojeg djeca u osnovnoj školi znaju bolje nego Vi, velika legalna i legitimna Vlast. Spominjem taj primjer zbog svojeg problema koji je nastao uslijed parkiranja na zelenoj površini. Netko se slobodno parkira gdje hoće, netko ne smije. Netko mora znati engleski da bi dobio posao iako ne koristi strani jezik, a Vi, cirkusanti koji me predstavljate u bijelom svijetu na englenskom znate reći samo yes ili kao gospodin Gradonačenik "ke". Kad smo kod "ke", prijeđimo na sljedeći slučaj. Gospodin gradonačelnik možete napraviti prometni prekršaj - udariti drugog sudionika u prometu u pobjeći. Da stvarno demonstrira svoju moć on i suspendira policajca koji ga je prijavio. I gospodin gradonačelnik ne mora nikome odgovarati, ne mora platiti kaznu, a sigurno je uspio izvuči i novce od neke "prijateljske" osiguravajuće kuće, poput Croatie, Jadranskog ili Euroherca, jel on ima nekoga "unutra". Ja svoj auto ne smijem parkirati u blato na Knežiji jer je to protuzakonito. Dragi Gradonačelniče, iako sam daleko mlađi od vas sigurno sam duže vrijeme porezni obveznik od vas jer sam ja, pazite sad, rođen u ovoj zemlji, ne u onoj bivšoj. Osjećam se malo glupo, zato jer mi vi, i vama slični po glavnom gradu udarate kazne za krivi parking, dok ste vi istovremeno krivi narodu i Bogu u kojeg se kunete i što je najvažnije sami sebi. Nadam se da zbog vlastitih grijehova nećete prospavati mnoge noći, kao što ja zbog ove, koju je uzrokovala kazna od 1300 kuna, neću prespavati, jer je 1300 kuna u mojem buđžetu ogromna svota, zbog koje se treba dobro naživcirati i oznojiti. Vjerojatno ste me do sada ili svi zamrzili ili ste ljudska bića pa suosjećate. Pogledajmo koliko problema i zavrzlama proizlazi iz jedne kazne za parkiranje, kroz koju se može opisati vrijeme u kojem živimo uz sve njegove nedostatke i prednosti. Gospodine Gradonačelniče, ostalo gospodo, uz sve nabrojeno, mogu vam reći da smo tek počeli. Zaključili smo da se ja na vašu kaznu neću žaliti, iako još imam novaca i vremena to mogu napraviti. Naime, u tzv. Obaveznom prekršajnom prilogu, meni vrijednom 800 kuna, stoji da moj poštanski broj, pazite sad, 41410. Dvostruka greška. Poštanski brojevi koji počinju sa 41... ukinuti su još tamo, ako se dobro sjećam, 1993. Osim toga, ako je došlo do zabune i ako ste trebali napisati poštanski broj 10410, ponovno ste pogriješili jer je moj broj 10253. (Da, dolazim iz ruralne sredine i znam poslati E-mail za razliku vas ju-bi-to genijalaca). No to je tek banalna greškica. Kad sam shvatio da su Vaši specijalci oteli auto kojeg sam ja taj dan vozio, nazvao sam Strojarsku. Objasnim ljudima da to nije moj auto, već auto moje djevojke, s kojom (zasad) nisam u nikakvim vlasničko-pravnim odnosima te pitam mogu li dignuti auto samo temeljem prometne dozvole, koja je, tada još uvijek bila u vozilu. Nema problema, kaže mi Holdingov zaposlenik, koji je parkiran na istom kažnjivom parkingu kao i ja, ali se još nije našao na meti pauka, što smo doznali kasnije. Tako ja podignem auto od svoje djevojke na temelju njezine prometne koju sam izvadio iz auta koji nije moj. U međuvremenu tražili su me osobnu i napisali da sam ja bio vozač. Ali ja nisam bio vozač, ona je bila vozač, auto je njezin, ja s tim autom nemam ništa, ali su mene uredno zapisali kao vozača i na temelju osobne iskaznice ja sam digao auto i otišao 50 kilometara južno. Može li zakon biti šupljiji? Znači vama nije važno, hoće li auto podignuti njegov pravi vlasnik, podudara li adresa vlasnika sa adresom onog tko je došao pokupiti auto, znate li tko je vozio ili ne, vama je samo važno uzeti 1300 kuna, jer vam je voda došla do grla. Banalan primjer može pokazati gdje živimo. Zanemaruju se svi zakoni kao bi se spasila stražnica manjine. Iste one manjine, koja će se kad spasi pozadinu opet kandidirati na izborima i govoriti o socijalnoj osjetljivosti. Ponavljam, nabijte si svoju socijalnu osjetljivost u anus - oporezovati dohotke iznad 3000 kuna i ne oporezovati kapitalnu dobit, to vi zovete socijalnom osjetljivošću? Netko tko je zaradio na torbarenju dionicama prodanog HT-a i kasnije na dividendi ne mora platiti porez, a ja na svoju neredovito crkavicu moram? Tri posto? Tri posto je tri posto ili tri puta više od poreza na kapitalnu dobit, koji iznosi nula posto. Socijalna osjetljivost, nije li? Nemam niti jednu dionicu, hvala Bogu, kojem se većina navodno moli. Niste me kupili svojim predizbornim obećanjima i javnim ponudama koje će donijeti nevjerojatne zarade. Iako dolazim iz krajnje ruralne sredine, znam što je tržište kapitala, ali većina nas koji plaćamo kazne za parkiranje na zelenim površinama to ne zna. Svi mi smo u jednom trenutku nakon sloma samoupravnog socijalizma mislili da dolaze vremena kada ćemo svi imati uredski posao, tajnicu i bijelog Mercedesa. Međutim, vaša imbecilna zaduženja, ne-ulaganja u proizvodnju i izvoz, promašeni projekti i populistička politika koštali su nas godina života koje nikad nećemo moći vratiti. Nažalost i naša djeca, koju ćemo napraviti prirodnim putem - za vas drage dušobrižnike to znači jebanjem, vračati će vaše dugove. Dok pišem ovo osjećam propadanje svoje plodnost tj. moji spermiji umiru od muke, pa ću oplodnju morati platiti Slovencima koji vas vozaju na par kvadrata mora jer mogu. Luka Kopar ionako ima deset puta veći promet od luke Rijeka, za koju vi mislite da je strateški važna. Jeste li toliko naivni? Sve sam to izvukao iz primjera kazne za parkiranje na zelenoj površini. Koliko bi tek toga mogao izvući iz parcelizacije golf terena? Vjerojatno bi se nakon toga plakali.... Pišem već tri sata. Nisam gladan, jer ste mi ubili apetit, a ako ne jedam danas, moći ću jesti sutra - ergo, uštedio sam jedan obrok. Jedna iznimno draga gospodična čiji sam auto danas maknuo iz Strojarske, pitala me je upravo jesam li gotov. Jesam li gotov? Neka ispovijed bude kompletna - jedan, da oprostite najobičniji šuft, zove se Fidel Castro, jednom je prilikom, kad je sam sebe branio, držao govor četiri sata. On je tom prilikom bio okrivljen za pokušaj državnoj udara. Kasnije je došao na vlast i ispostavilo se da je nakon 40 godina vladanja bio još gori vladar od vas prodavača magle. Kad je držao taj govor imao je nepunih 25 godina, kao i ja sada. Ja ne pokušavam doći na vlasti niti je želim, pa mislim da imam pravo na govor od osam sati, što znači da priprema pisanog govora mora trajati barem 24 sata. Ali to si ne mogu priuštiti. Jer sutra moram na posao kako bi mogao platiti vaš porez. Zato vam kažem, ako me ne poslušate, možete se smatrati najobičnijim sitnim dušama. Mladi gospodin Castro svojevremeno svoj je govor naslovio sa "Povijest će me odriješiti". Na njegovu žalost, povijest ga neće odriješiti, jer je se ponašao arogantno kao i vi. Krenuo je zastupanjem interesa većine - radnika, umirovljenika, studenata. Kasnije je ih je bez problema bacao u tamnice i punio olovom. Vi nas, gospodo ne punite olovnim mecima, vi ste još veći licemjeri. Punite nas kamatnim mecima, poreznim mecima, religijskim mecima, mecima kruha i igara, mecima nacionalizma itd. Širite demokraciju, ljudska prava i globalizaciju, a to zapravo nije ništa više od legaliziranog, polaganog i bolnog smaknuća. Ponavljam treći puta, ne bi imao ništa protiv toga da svima date jednake šanse i da niste toliko prevrtljivi i arogantni, što ćete kad tad platiti. Iste one ljude koji su vam dali moć vi ne samo zanemarujete, nego i ponižavate i porobljavate svojim odlukama. Pitam se, kako možete spavati i gledati u oči tom narodu koji vam je dao blagostanje koje on neće nikada imati? Kuda je nestala pravedna Hrvatska, Hrvatska istih prilika, Hrvatska mala Švicarska, Hrvatska mali Izrael, Hrvatska regionalni lider? Vidite li koliko ste nam gluposti servirali? Sve što imamo jest ono "Idemo dalje" koje u prijevodu znači idemo dalje u porobljavanje, pljačku i brigu za interese manjine? Idemo dalje ka plutokracije ili uvođenju "stališa". Ništa se nije promjenilo. Oporba? Oni nažalost, nisu vrijedni spomena, da se ne bi ponadali da pušem u njihovu trubu. No, ne ne želim više pisati o nevažnim stvarima i smiješnim pojavama poput vas vlastodržaca. Ja ću na kraju krajeva, platiti svoju kaznu za "nepropisno" parkiranje, platiti ću PDV na sve što kupim itd. Vi ćete i dalje biti na vlasti, možda se nećete moći pogledati u ogledalo zbog svojih nedjela, možda hoćete jer imate nekog "nutra". Ali ja ću i dalje biti u prednosti nad vama. Bit ću u prednosti jer ću čekati bolja vremena - zbacivanje okova i obveza koje ste mi nametnuli. Čekati ću vrijeme kad će ljudi stvarno postati ljudi i nadati se me minus od 3000 kuna neće pokopati. Nadam se da će vam moj doprinos pomoći održavanju vaše vlasti i nadam se da ćete nastaviti svoju politiku. To je jedini način da trgnete one generacije koje dolaze; spavat ću mirno svake noći u nadi da će se nešto promjeniti nabolje. Spavati ću mirno jer znam da vi nećete mirno spavati i moći ću se pogledati u ogledalo jer ću znati da će vas povijest osuditi. Povijest neće oprostiti moje propuste, ali će vaše sigurno osuditi, a ako ih ne osudi, vi nikada nećete biti slobodni, jer sloboda, kakvom je doživljavamo danas između ostalog ne postoji. P.S. Ispričavam se zbog brojnih gramatičkih i pravopisnih greškaka. Prije nekoliko godina naivno sam se nadao da ću se moći akademski obrazovati. Nažalost, poslije odsluženja obveznog vojnog roka, morao sam se zaposliti, a moja primanja nisu mogla pokriti troškove školarine, koju je tada plaćao izvanredni student. Hvala svima! Srdačan pozdrav i puno sreće, Zdravko Matušin Običan fizički radnik P.P.S. Tekst je napisan u jednom dahu, 29. 03. 2010. godine.˝ |
cvijetak Nedavno je jedna talijanska znanstvenica promatrajući slavnu Da Vincijevu Posljednju večeru došla do izračuna da će smak svijeta doći 21.ožujka, 4006te godine. Koješta! Da je jadni Leonardo znao kakve će sve nebuloze naše moderno doba izbajati nad njegovim slikarijama - ne bi nikada uzeo kist u ruke. Gospođa je naime u Posljednjoj večeri uočila mehanizam dekodiranja, znakove koji navodno predstavljaju 24 sata u danu, a svaki od njih korespondira s jednim slovom latinske abecede, te matematičkim, geometrijskim, zodijačkim i astrološkim simbolima koji predstavljaju univerzum kao “kozmički sat” kronometar koji se dijeli na epohe, pa svaki dio slavne Leonardove freske krije svoju simboliku - no najvažnije je proročanstvo gospođe znanstvenice koja je otkrila da se na sve tri polukružne lunete krije isti datum, 21. ožujka, datum proljetnog ekvinocija. Drugim riječima - teške pizdarije Svo to pomodno zazivanje najvećih povijesnih faca već mi odavno ide na jetra. Isto kao sve oblajhane holivudske kokoške s viškom para a manjkom pameti, koje sve redom vide sebe kao reinkarnaciju – Kleopatre. Ni manje ni više nego sve su one Kleopatra! Pod milim bogom, šta im je ta egipatska jadnica skrivila. Ali eto, svi oni koji se danas osjećaju reinkarniranima svi su oni neizbježno u prošlim životima bili Kleopatra ili Napoleon ili Cezar ili Picasso ili Leonardo a nitko na primjer nije bio kineska ili ruska seljanka umrla u 41oj godini života pri porođaju svojeg devetog djeteta između dvije brazde zaoranog polja. Što je ruku na srce statistički vjerojatnije s obzirom da je kineskih izmrcvarenih seljanki bilo na desetke milijuna, a slavnih Kleopatri samo jedna (ona Cezarova). Stoga da su svi slavni slikari znali kakve će raznorazne budalaste teorije njihova remek-djela danas nadahnjivati - svako bi platno polili kantom boje i terpentina, upalili šibicu i nad lomačom potpuno goli dozivali kišu. Da je Kleopatra znala koliko će njeno ime danas biti zloupotrebljavano - poslala bi Cezara, položaj, krunu i Egipat kvragu i držala se stroge anonimnosti u kakvoj pustinjskoj oazi spravljajući sir od devinog mlijeka. Jer svi ti tumači slika, čitači dlanova, graha, listića čaja, taloga kave, tarota i ukiseljenih papričica, sve te vidjelice i vidoviti milutini, svi oni pričaju - koještarije. A mlate više love nego su ovi umjetnici ikada za života vidjeli. Stoga draga gospođo talijanska znanstvenice - vi ste prevarant i hohštapler, lažna proročica i mutikaša, jer da niste lažnjača konačni datum smaka svijeta ne bi tražili na jednoj tako sto puta pročitanoj i dosadnoj slikariji kao što je Posljednja večera, Mona Liza, Picassova Guernica i koje li su već proročke slike trenutačno u modi. Svi ti tajanstveni osmijesi, simbolika, takozvani pogledi koji prate kroz prostoriju blesaste su igrice za najobičnije amatere. Pravi profići traže nešto jače izazove. Protumačiti sliku koja je neprotumačiva. Dokučiti odgovor tamo gdje ga nema. Tražiti ključ u slici na kojoj recimo Sin Božji ne sjedi u sredini i ne pokazuje prstom kamo gledati. Jer lako vam je tako prorokovati kada svemogući Gospod sjedi i daje vam upute, pa još i ekvinociji, kronometri, broj apostola podijeljeno sa dva pomnoženo na kvadrat plus-minus Marija Magdalena, ma vidi molim te, lako ti je tako biti faca. Nego – ajte vi gospođo izvucite pretkazanje iz ovoga! Oho, da vas sad vidim! Ovo je izazov prijatelji dragi, pogledajte gore ako se usuđujete ovaj nesumnjivo pretkazujuće-proročanski crtež nedužnog cvjetića na livadi! Oho! Ajte vi sad izvucite pretkazanje iz ovakvoga djela! Ne možete, pa normalno da ne možete kad amateri tu nemaju što raditi. Ti hohštapleri u pravilu ne priznaju ništa ispod Michelangela, sve im je drugo ispod časti, ma da, moš´mislit… oni bi odmahnuli rukom s mišlju da ova slika nije ništa nego predivna idila jednog proljetnog dana gdje nedužni i ljupki cvjetić ogrijan milim sunašcem na zelenoj livadi gleda u travu i veselo raste okupan njegovim toplim zrakama. A je, šipak! Samo pravi prorok, samo prava vidjelica u trenutku uočava nelogičnost koja bode oko! Sad se vi pitate koja je to nelogičnost?!? Pogledajte molim vas pozorno - cvjetić na ovom crtežu kao visibaba gleda u tlo i visi, ali ako cvjetić predstavlja visibabu koja obično visi, zašto bi onda visibaba bila crvena kad je visibaba bijela?! No ako cvjetić na ovom crtežu predstavlja neki drugi cvijet kao što je na primjer – mak, a mak je obično crven kao što je crven cvjetić na slici, zašto bi onda crveni mak visio kad mak ne visi?! Eureka!!! Iz ove naizgled zbunjujuće kontradikcije dolazimo do zaključka da je jasno kao ponoć da nam crtež ovog crvenog cvjetića koji tužno visi dok ga sunašce sa podsmijehom i zlobno promatra – šalje podsvjesno sublimiranu poruku o skorašnjem sumraku čovječanstva! Crvena visibaba koja je u stvari bijeli mak ili viseći mak koji je u stvari uspravljena visibaba, slomljeno upire pogled u tlo oplakujući svoju tešku sudbinu cvijeta genetički izmanipuliranog u cvijetu mladosti zbog nadolazećeg smaka svijeta koji će se po cvijetnom računanju vremena desiti za 14 solarnih godina to jest ekvivalentu broja radioaktivnih sunčevih gama zraka minus-plus dva listića od ljubičice. Dakle dragi prijatelji, bez panike-bez panike, smak svijeta NEĆE biti 21.ožujka 4006te godine, što god gospođa znanstvenica prorokovala u talijanskom selu! Vi budite mirni, lipo pođite spat´ jer tumačeći suptilne znakove koje nam ovaj crtež šalje zaključujem da će gospodin Smak doći nešto - ranije Točnije, vjerojatno krajem ovog dana točno u ponoć. Vidjet ćete, znam što govorim. Tko preživi – pričat će. Eto talijanska znanstvenice, vaša Posljednja večera je stvarno bila posljednja! Eto vam sad na! |