MODESTI BLEJZ

Gospođa je naime u Posljednjoj večeri uočila mehanizam dekodiranja, znakove koji navodno predstavljaju 24 sata u danu, a svaki od njih korespondira s jednim slovom latinske abecede, te matematičkim, geometrijskim, zodijačkim i astrološkim simbolima koji predstavljaju univerzum kao “kozmički sat” kronometar koji se dijeli na epohe, pa svaki dio slavne Leonardove freske krije svoju simboliku - no najvažnije je proročanstvo gospođe znanstvenice koja je otkrila da se na sve tri polukružne lunete krije isti datum, 21. ožujka, datum proljetnog ekvinocija.

Stoga draga gospođo talijanska znanstvenice - vi ste prevarant i hohštapler, lažna proročica i mutikaša, jer da niste lažnjača konačni datum smaka svijeta ne bi tražili na jednoj tako sto puta pročitanoj i dosadnoj slikariji kao što je Posljednja večera, Mona Liza, Picassova Guernica i koje li su već proročke slike trenutačno u modi.
Svi ti tajanstveni osmijesi, simbolika, takozvani pogledi koji prate kroz prostoriju blesaste su igrice za najobičnije amatere. Pravi profići traže nešto jače izazove. Protumačiti sliku koja je neprotumačiva. Dokučiti odgovor tamo gdje ga nema. Tražiti ključ u slici na kojoj recimo Sin Božji ne sjedi u sredini i ne pokazuje prstom kamo gledati. Jer lako vam je tako prorokovati kada svemogući Gospod sjedi i daje vam upute, pa još i ekvinociji, kronometri, broj apostola podijeljeno sa dva pomnoženo na kvadrat plus-minus Marija Magdalena, ma vidi molim te, lako ti je tako biti faca.
Nego – ajte vi gospođo izvucite pretkazanje iz ovoga! Oho, da vas sad vidim! Ovo je izazov prijatelji dragi, pogledajte gore ako se usuđujete ovaj nesumnjivo pretkazujuće-proročanski crtež nedužnog cvjetića na livadi! Oho!
Ajte vi sad izvucite pretkazanje iz ovakvoga djela! Ne možete, pa normalno da ne možete kad amateri tu nemaju što raditi. Ti hohštapleri u pravilu ne priznaju ništa ispod Michelangela, sve im je drugo ispod časti, ma da, moš´mislit…
oni bi odmahnuli rukom s mišlju da ova slika nije ništa nego predivna idila jednog proljetnog dana gdje nedužni i ljupki cvjetić ogrijan milim sunašcem na zelenoj livadi gleda u travu i veselo raste okupan njegovim toplim zrakama.
A je, šipak!
Samo pravi prorok, samo prava vidjelica u trenutku uočava nelogičnost koja bode oko! Sad se vi pitate koja je to nelogičnost?!?
Pogledajte molim vas pozorno - cvjetić na ovom crtežu kao visibaba gleda u tlo i visi, ali ako cvjetić predstavlja visibabu koja obično visi, zašto bi onda visibaba bila crvena kad je visibaba bijela?! No ako cvjetić na ovom crtežu predstavlja neki drugi cvijet kao što je na primjer – mak, a mak je obično crven kao što je crven cvjetić na slici, zašto bi onda crveni mak visio kad mak ne visi?!
Eureka!!!
Iz ove naizgled zbunjujuće kontradikcije dolazimo do zaključka da je jasno kao ponoć da nam crtež ovog crvenog cvjetića koji tužno visi dok ga sunašce sa podsmijehom i zlobno promatra – šalje podsvjesno sublimiranu poruku o skorašnjem sumraku čovječanstva!
Crvena visibaba koja je u stvari bijeli mak ili viseći mak koji je u stvari uspravljena visibaba, slomljeno upire pogled u tlo oplakujući svoju tešku sudbinu cvijeta genetički izmanipuliranog u cvijetu mladosti zbog nadolazećeg smaka svijeta koji će se po cvijetnom računanju vremena desiti za 14 solarnih godina to jest ekvivalentu broja radioaktivnih sunčevih gama zraka minus-plus dva listića od ljubičice.

Eto talijanska znanstvenice, vaša Posljednja večera je stvarno bila posljednja! Eto vam sad na!