Marketing
Kenjac
film Kenjac
Već nekoliko dana na televiziji se uz sugestivnu glazbenu pratnju Albinonieva ˝Adagia˝ kratkim clipovima najavljuje nagrađivani hrvatski film Kenjac koji će se ovaj petak (16.04.) prikazati na Prvom programu HRTa u 21.05h.
Želim se pridružiti ovoj televizijskoj preporuci jer je po meni Kenjac mladog redatelja Antonija Nuića jedan od najboljih novijih hrvatskih filmova i ukoliko ga niste do sada pogledali od srca vam ga preporučujem, mene je svojedobno snažno dojmio.
O čemu se u ovom uistinu odličnom filmu radi?
Spoiler: Glavni lik Boro sa ženom i malim sinom odlazi iz Zagreba u svoj rodni kraj, malo selo u Hercegovini, gdje svi događaji neizbježno vode katarzi poremećenih obiteljskih odnosa, katarzi u kojoj pomaže i jedan mali prelijepi kenjac (magarac/tovar).
Iako uvod i prvi kadrovi samog filma ne počinju patosnim Albinonijem već jednim drugim, nama bliskijim glazbenikom
nikako ga nemojte propustiti, jer vjerujem da će vas već u samom startu uznijeti i povesti na jedno krasno kako filmsko tako i simbolično putovanje, putovanje koje i ˝Adagio˝ svojim dirljivim zvukom vrlo vješto u ovim najavama oslikava.
Uvjerit ćete se i sami da je Kenjac vrstan domaći film, iznenađujuće odličan, ali budite spremni jer - ovo nije film akcije. Ukoliko očekujete velike scene, ratoborni spektakl ili specijalne efekte, uopće se ne upuštajte u ovaj film - nije on za vas. Kenjac je punokrvna obiteljska drama, dosta teška i dosta mračna, koju se mora gledati s razumijevanjem i strpljenjem, jer to njen polagani tempo i uspavljujuća atmosfera zahtijevaju, no upravo zbog te polagane ali progresivne i neizrecivo opipljive napetosti u zraku (Oluje na horizontu koja se i doslovno te ´95te, u koju je film smješten, valja iza brda) koja vodi nečemu po svemu sudeći ili neopisivo groznom ili neopisivo velikom, ovaj film ima - težinu.
Tom umjetničkom dojmu uveliko pridonosi i fantastično pogođena isprana fotografija, sva u žutim i suhim tonovima suhog i škrtog hercegovačkog krša, koja gotovo da oslikava usahlo i okljaštreno stanje duha i tijela glavnih likova ovog malog-velikog filma.
Onaj tko ne poznaje specifičan mentalitet naših ljudi, mentalitet posebice muškaraca iz dalmatinske zagore, muškaraca dubokih ali potisnutih osjećaja, muškaraca škrtih na riječima - ovaj film mora pogledati kao Bibliju. Bez obzira što se radnja odvija u hercegovačkom kršu, to su isti Dinaridi, isti krš istih običaja, istog grezog patrijarhata, istih načina razmišljanja, istih škrtih izraza, istih odrješitih kretnji, mota, istih muškaraca koji su tvrdoglavi kao kenjci (magarci)... i vjerujte mi, ne jedan gledatelj će u ovom filmu prepoznati vlastite korijene i povijest svoje obitelji te se zapitati tko je tu zapravo - kenjac?
Glumački postav zaslužuje same pohvale, njihova interakcija je fenomenalna, interpretacije vrhunske, posebne laude po meni idu Nebojši Glogovcu, Tonku Lonzi i Emiru Hadžihafizbegoviću. Njihovim vrhunskim glumačkim kreacijama savršeno je dočaran svijet potisnutih emocija i pogleda punih značenja, vječno uzburkan svijet očeva i sinova, svijet opasnog manjka riječi i iskazivanja osjećaja, svijet u kojem razgovor nije opcija a riječi su teže nego kamenje, svijet u kojem se o noćnim morama i demonima ne govori, a trebalo bi...
Ponavljam još jednom zaključak koji sam izrekla vidjevši ovaj film prvi put - svaka čast, Hrvatska ima film
Spoiler: Glavni lik Boro sa ženom i malim sinom odlazi iz Zagreba u svoj rodni kraj, malo selo u Hercegovini, gdje svi događaji neizbježno vode katarzi poremećenih obiteljskih odnosa, katarzi u kojoj pomaže i jedan mali prelijepi kenjac (magarac/tovar).
Iako uvod i prvi kadrovi samog filma ne počinju patosnim Albinonijem već jednim drugim, nama bliskijim glazbenikom
nikako ga nemojte propustiti, jer vjerujem da će vas već u samom startu uznijeti i povesti na jedno krasno kako filmsko tako i simbolično putovanje, putovanje koje i ˝Adagio˝ svojim dirljivim zvukom vrlo vješto u ovim najavama oslikava.Uvjerit ćete se i sami da je Kenjac vrstan domaći film, iznenađujuće odličan, ali budite spremni jer - ovo nije film akcije. Ukoliko očekujete velike scene, ratoborni spektakl ili specijalne efekte, uopće se ne upuštajte u ovaj film - nije on za vas. Kenjac je punokrvna obiteljska drama, dosta teška i dosta mračna, koju se mora gledati s razumijevanjem i strpljenjem, jer to njen polagani tempo i uspavljujuća atmosfera zahtijevaju, no upravo zbog te polagane ali progresivne i neizrecivo opipljive napetosti u zraku (Oluje na horizontu koja se i doslovno te ´95te, u koju je film smješten, valja iza brda) koja vodi nečemu po svemu sudeći ili neopisivo groznom ili neopisivo velikom, ovaj film ima - težinu.
Tom umjetničkom dojmu uveliko pridonosi i fantastično pogođena isprana fotografija, sva u žutim i suhim tonovima suhog i škrtog hercegovačkog krša, koja gotovo da oslikava usahlo i okljaštreno stanje duha i tijela glavnih likova ovog malog-velikog filma.
Onaj tko ne poznaje specifičan mentalitet naših ljudi, mentalitet posebice muškaraca iz dalmatinske zagore, muškaraca dubokih ali potisnutih osjećaja, muškaraca škrtih na riječima - ovaj film mora pogledati kao Bibliju. Bez obzira što se radnja odvija u hercegovačkom kršu, to su isti Dinaridi, isti krš istih običaja, istog grezog patrijarhata, istih načina razmišljanja, istih škrtih izraza, istih odrješitih kretnji, mota, istih muškaraca koji su tvrdoglavi kao kenjci (magarci)... i vjerujte mi, ne jedan gledatelj će u ovom filmu prepoznati vlastite korijene i povijest svoje obitelji te se zapitati tko je tu zapravo - kenjac?
Glumački postav zaslužuje same pohvale, njihova interakcija je fenomenalna, interpretacije vrhunske, posebne laude po meni idu Nebojši Glogovcu, Tonku Lonzi i Emiru Hadžihafizbegoviću. Njihovim vrhunskim glumačkim kreacijama savršeno je dočaran svijet potisnutih emocija i pogleda punih značenja, vječno uzburkan svijet očeva i sinova, svijet opasnog manjka riječi i iskazivanja osjećaja, svijet u kojem razgovor nije opcija a riječi su teže nego kamenje, svijet u kojem se o noćnim morama i demonima ne govori, a trebalo bi...
Ponavljam još jednom zaključak koji sam izrekla vidjevši ovaj film prvi put - svaka čast, Hrvatska ima film
Uloge:
Nebojša Glogovac
Nataša Janjić
RIP Ljubomir Kiki Kapor
Tonko Lonza
Emir Hadžihafizbegović
Asja Jovanović
Trpimir Jurkić
Režija i scenarij: AntonioNuić
Producent: Boris T. Matić
Žanr:
drama
Trajanje:
90min
Godina izdanja:
2009.
Zemlja:
Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Velika Britanija
Izdavač/Distributer:
Propeler Film (u suradnji s MaNuFaktura/Bosna i Hercegovina), Hrvatska radiotelevizija, Film and Music Entertainment (Velika Britanija), Baš Čelik (Srbija), Zagreb Film Festival
službene stranice
imdb link
Nebojša Glogovac
Nataša Janjić
RIP Ljubomir Kiki Kapor
Tonko Lonza
Emir Hadžihafizbegović
Asja Jovanović
Trpimir Jurkić
Režija i scenarij: AntonioNuić
Producent: Boris T. Matić
Žanr:
drama
Trajanje:
90min
Godina izdanja:
2009.
Zemlja:
Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Velika Britanija
Izdavač/Distributer:
Propeler Film (u suradnji s MaNuFaktura/Bosna i Hercegovina), Hrvatska radiotelevizija, Film and Music Entertainment (Velika Britanija), Baš Čelik (Srbija), Zagreb Film Festival
službene stranice
imdb link
Post je objavljen 14.04.2010. u 12:01 sati.