Taj lijepi običaj Žudija to jest čuvara Kristova groba strašno je popularan u Dalmaciji a pogotovo ovom našem neretvanskom kraju, gdje skoro svako misto i župa imaju svoje čuvare, jer je to pitanje prestiža i one zdrave međumišćanske kompeticije. Tako da su i ove godine na festivalu sudjelovale 24 župe iz svih krajeva Dalmacije sa isto toliko skupina Žudija, odnosno više od šest stotina
rimskih vojnika, sa šarolikim kostimima (od mornarskih do raznoraznih verzija rimskih oklopa), te štitovima, mačevima, sjekirama i kopljima, što cijelu manifestaciju čini iznimno atraktivnom.
Svaka od tih skupina je u kratkom igrokazu prikazala dio svojih korizmenih i Uskrsnih običaja, od čuvanja Kristova groba, pa do nejefektnijeg i najatraktivnijeg takozvanog
padanja odnosno bacanja Žudija u noći vazmenog bdijenja (ma ne bacamo mi Žudije, oni se sami bacaju)
klikni na sliju pa je uvećaj
Naime, vjerno prateći biblijski prikaz događaja po Isusovom razapinjanju i spremanju u grob, naši Žudije glumeći rimske vojnike tri dana čuvaju Kristov grob. U samoj noći čudesnog uskrsnuća, uz pratnju pučkih pjevača i raznih lokalnih napjeva, na zvuk
Glorije i riječi
Slava Bogu na visini žudije se počnu ljuljati, tresti i kao mrtvi-pokošeni padaju na tlo. U taj čas zazvone kroz korizmu utihla crkvena zvona, začuju se orgulje i slavi se
Uskrs. A žudije u velikom strahu ustaju i bezglavo bježe pred čudom Uskrsnuća, ponekad za sobom vukući i
ranjenike
A to kako se te žudije bacaju e to je ono što me ove godine posebno oduševilo i razgalilo mi srce
pa čak izmamilo i osmijeh na lice - iako je bacanje žudija jedna vrlo ozbiljna stvar koju svi ovi dečki vrlo predano i odgovorno uzimaju srcu. Moram vas upozoriti da padanje nije nimalo bezopasno, jer uza svu tu opremu, dugačka i oštra koplja, sjekire, buzdovane ili mačete, koje frcaju na sve strane, znalo je u ovoj stogodišnjoj tradiciji biti i razbijenih glava, zubi
očiju, slomljenih kostiju, znala je tu vjerovali ili ne - teći krv u potocima
Stoga ne treba podcjenjivati žudijska padanja i sumnjati u njihovu predanost!
Naime ovaj festival je jedna od rijetkih prilika gdje na jednom mjestu možete upoznati, usporediti i ocijeniti toliko načina bacanja i padanja, kao na kakvom gimnastičkom natjecanju, a ja sam ove godine po običaju zapazila svašta
Od onih teatralnih padova gdje se dečki raspićkaraju na sve četiri strane, preko grupnih horizontalnih simultanki, tulupa, salto mortalea, obrnutih kovrtljaja, kaotičnih popadavanja i lančanih popikavanja, sve do onih decentnijih gdje se momci samo skljokaju u mjestu kao pokošeni u koljenima. Načini izvedbe i glume variraju od mista do mista. Neki su ajmo tako reći - bili nadahnutiji od drugih. No ove su me godine posebno razgalili dečki koji su se bacali na hrpu
Dečki su se uz zalet bacali i neštedimice poklapali jedni druge kao sarma na sarmu u pretijesnoj teći. Vjerujem da su onoj
sarmi na dnu hrpe - Gospodinove muke djelovale vrlo blisko
Moram priznati da mi je takvo piramidalno
padanje do sada bilo nepoznato, a vjerujem da će mnoge skeptike
drugovačije orijentacije potaknuti da se i sami zainteresiraju za vlastitu kulturnu baštinu
Iznimno dobrom izvedbom smatram i padanje nauznak na facu
uz bolne uzdahe (vjerujem autentične) - u stilu popilanog ličkog bora koji pada uspravno iako mu nije svejedno gdje pada. A posebnu pohvalu zaslužuje i ekipa koja se toliko nemilice uz doskok bacala po mramornom podu uz gromoglasan tresak da se činilo kako kosti pucaju (a ne bi me čudilo da je koja i pukla). Momci, nisam uspjela pobrati iz koje ste župe - ali sve pohvale za hrabrost!
Zasebna lauda
ide i ekipi koja je odbačenim kopljem spičila u glavu nedužnog promatrača iz treće klupe
A također nije prošlo nezapaženo i
spašavanje ranjenika, to jest vrlo duhovito prebacivanje kolege žudije priko ramena kao vriću krumpira, u drugom slučaju povlačenje žudijskog kolege za nogu i otiranje poda crkve sa njim, te u trećem izvlačenje kolege očajnika
na krke - naglavačke
Uopće ne sumnjam da će iduće godine u tolikoj konkurenciji, nadahnuti i potaknuti jedni drugima, zatrzati i koja nožica u stilu umirućeg labuda iz najljepših izvedbi Labuđeg jezera...
Sve u svemu, biti Žudija - nije lako! Niti Žudija može biti svatko, mora se biti častan, pošten i ozbiljan muškarac, sa mrvu glumačkih sposobnosti, a kao što se vidi poželjne su i neke samoubilačke sklonosti
no šalu na stranu - dečkima skidam kapu! Lijepo je biti dio takvog zanimljivog naslijeđa.