Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Trzanje nožicama


salto mortale sarmale

Postoje ti neki elementi naše kulturne nematerijalne baštine, to bogato kulturno nasljeđe i običaji folklorne liturgije u Dalmaciji, koji me oduševljavaju i iz godine u godinu tjeraju da ih svaki put nanovo otkrivam. Jedno takvo otkrivanje oduševilo me i ovaj Uskrsni ponedjeljak u direktnom prijenosu iz Metkovića sa već tradicionalnog festivala Žudija - čuvara Kristova groba, ove godine 10. po redu.
U Metkoviću je tako iznova oživjela srednjovjekovna crkvena igra odnosno paraliturgijsko uprizorenje Kristove muke, smrti i uskrsnuća koje se u našim krajevima kroz Žudije (čuvari, stražari, straže) zadržalo do današnjih dana. foto: link Jutarnji list

Taj lijepi običaj Žudija to jest čuvara Kristova groba strašno je popularan u Dalmaciji a pogotovo ovom našem neretvanskom kraju, gdje skoro svako misto i župa imaju svoje čuvare, jer je to pitanje prestiža i one zdrave međumišćanske kompeticije. Tako da su i ove godine na festivalu sudjelovale 24 župe iz svih krajeva Dalmacije sa isto toliko skupina Žudija, odnosno više od šest stotina rimskih vojnika, sa šarolikim kostimima (od mornarskih do raznoraznih verzija rimskih oklopa), te štitovima, mačevima, sjekirama i kopljima, što cijelu manifestaciju čini iznimno atraktivnom.
Svaka od tih skupina je u kratkom igrokazu prikazala dio svojih korizmenih i Uskrsnih običaja, od čuvanja Kristova groba, pa do nejefektnijeg i najatraktivnijeg takozvanog padanja odnosno bacanja Žudija u noći vazmenog bdijenja (ma ne bacamo mi Žudije, oni se sami bacaju) rofl
klikni na sliju pa je uvećaj
Naime, vjerno prateći biblijski prikaz događaja po Isusovom razapinjanju i spremanju u grob, naši Žudije glumeći rimske vojnike tri dana čuvaju Kristov grob. U samoj noći čudesnog uskrsnuća, uz pratnju pučkih pjevača i raznih lokalnih napjeva, na zvuk Glorije i riječi Slava Bogu na visini žudije se počnu ljuljati, tresti i kao mrtvi-pokošeni padaju na tlo. U taj čas zazvone kroz korizmu utihla crkvena zvona, začuju se orgulje i slavi se Uskrs. A žudije u velikom strahu ustaju i bezglavo bježe pred čudom Uskrsnuća, ponekad za sobom vukući i ranjenike yes
A to kako se te žudije bacaju e to je ono što me ove godine posebno oduševilo i razgalilo mi srce rofl pa čak izmamilo i osmijeh na lice - iako je bacanje žudija jedna vrlo ozbiljna stvar koju svi ovi dečki vrlo predano i odgovorno uzimaju srcu. Moram vas upozoriti da padanje nije nimalo bezopasno, jer uza svu tu opremu, dugačka i oštra koplja, sjekire, buzdovane ili mačete, koje frcaju na sve strane, znalo je u ovoj stogodišnjoj tradiciji biti i razbijenih glava, zubi zubo očiju, slomljenih kostiju, znala je tu vjerovali ili ne - teći krv u potocima eek Stoga ne treba podcjenjivati žudijska padanja i sumnjati u njihovu predanost!
Naime ovaj festival je jedna od rijetkih prilika gdje na jednom mjestu možete upoznati, usporediti i ocijeniti toliko načina bacanja i padanja, kao na kakvom gimnastičkom natjecanju, a ja sam ove godine po običaju zapazila svašta smijeh
Od onih teatralnih padova gdje se dečki raspićkaraju na sve četiri strane, preko grupnih horizontalnih simultanki, tulupa, salto mortalea, obrnutih kovrtljaja, kaotičnih popadavanja i lančanih popikavanja, sve do onih decentnijih gdje se momci samo skljokaju u mjestu kao pokošeni u koljenima. Načini izvedbe i glume variraju od mista do mista. Neki su ajmo tako reći - bili nadahnutiji od drugih. No ove su me godine posebno razgalili dečki koji su se bacali na hrpu nut Dečki su se uz zalet bacali i neštedimice poklapali jedni druge kao sarma na sarmu u pretijesnoj teći. Vjerujem da su onoj sarmi na dnu hrpe - Gospodinove muke djelovale vrlo blisko dead Moram priznati da mi je takvo piramidalno padanje do sada bilo nepoznato, a vjerujem da će mnoge skeptike drugovačije orijentacije potaknuti da se i sami zainteresiraju za vlastitu kulturnu baštinu naughty
Iznimno dobrom izvedbom smatram i padanje nauznak na facu uz bolne uzdahe (vjerujem autentične) - u stilu popilanog ličkog bora koji pada uspravno iako mu nije svejedno gdje pada. A posebnu pohvalu zaslužuje i ekipa koja se toliko nemilice uz doskok bacala po mramornom podu uz gromoglasan tresak da se činilo kako kosti pucaju (a ne bi me čudilo da je koja i pukla). Momci, nisam uspjela pobrati iz koje ste župe - ali sve pohvale za hrabrost! thumbup
Zasebna lauda wink ide i ekipi koja je odbačenim kopljem spičila u glavu nedužnog promatrača iz treće klupe party A također nije prošlo nezapaženo i spašavanje ranjenika, to jest vrlo duhovito prebacivanje kolege žudije priko ramena kao vriću krumpira, u drugom slučaju povlačenje žudijskog kolege za nogu i otiranje poda crkve sa njim, te u trećem izvlačenje kolege očajnika na krke - naglavačke rofl
Uopće ne sumnjam da će iduće godine u tolikoj konkurenciji, nadahnuti i potaknuti jedni drugima, zatrzati i koja nožica u stilu umirućeg labuda iz najljepših izvedbi Labuđeg jezera...

Sve u svemu, biti Žudija - nije lako! Niti Žudija može biti svatko, mora se biti častan, pošten i ozbiljan muškarac, sa mrvu glumačkih sposobnosti, a kao što se vidi poželjne su i neke samoubilačke sklonosti wink no šalu na stranu - dečkima skidam kapu! Lijepo je biti dio takvog zanimljivog naslijeđa.


a na ovo moje nožice trzaju ovih dana - He lives in you (Lion King)

Post je objavljen 06.04.2010. u 17:00 sati.