
salto mortale sarmale
Postoje ti neki elementi naše kulturne nematerijalne baštine, to bogato kulturno nasljeđe i običaji folklorne liturgije u Dalmaciji, koji me oduševljavaju i iz godine u godinu tjeraju da ih svaki put nanovo otkrivam. Jedno takvo otkrivanje oduševilo me i ovaj Uskrsni ponedjeljak u direktnom prijenosu iz Metkovića sa već tradicionalnog festivala Žudija - čuvara Kristova groba, ove godine 10. po redu.
U Metkoviću je tako iznova oživjela srednjovjekovna crkvena igra odnosno paraliturgijsko uprizorenje Kristove muke, smrti i uskrsnuća koje se u našim krajevima kroz Žudije (čuvari, stražari, straže) zadržalo do današnjih dana. foto: link Jutarnji list

klikni na sliju pa je uvećaj
pa čak izmamilo i osmijeh na lice - iako je bacanje žudija jedna vrlo ozbiljna stvar koju svi ovi dečki vrlo predano i odgovorno uzimaju srcu. Moram vas upozoriti da padanje nije nimalo bezopasno, jer uza svu tu opremu, dugačka i oštra koplja, sjekire, buzdovane ili mačete, koje frcaju na sve strane, znalo je u ovoj stogodišnjoj tradiciji biti i razbijenih glava, zubi
očiju, slomljenih kostiju, znala je tu vjerovali ili ne - teći krv u potocima
Stoga ne treba podcjenjivati žudijska padanja i sumnjati u njihovu predanost!
Dečki su se uz zalet bacali i neštedimice poklapali jedni druge kao sarma na sarmu u pretijesnoj teći. Vjerujem da su onoj sarmi na dnu hrpe - Gospodinove muke djelovale vrlo blisko
Moram priznati da mi je takvo piramidalno padanje do sada bilo nepoznato, a vjerujem da će mnoge skeptike drugovačije orijentacije potaknuti da se i sami zainteresiraju za vlastitu kulturnu baštinu
uz bolne uzdahe (vjerujem autentične) - u stilu popilanog ličkog bora koji pada uspravno iako mu nije svejedno gdje pada. A posebnu pohvalu zaslužuje i ekipa koja se toliko nemilice uz doskok bacala po mramornom podu uz gromoglasan tresak da se činilo kako kosti pucaju (a ne bi me čudilo da je koja i pukla). Momci, nisam uspjela pobrati iz koje ste župe - ali sve pohvale za hrabrost!
ide i ekipi koja je odbačenim kopljem spičila u glavu nedužnog promatrača iz treće klupe
A također nije prošlo nezapaženo i spašavanje ranjenika, to jest vrlo duhovito prebacivanje kolege žudije priko ramena kao vriću krumpira, u drugom slučaju povlačenje žudijskog kolege za nogu i otiranje poda crkve sa njim, te u trećem izvlačenje kolege očajnika na krke - naglavačke 
no šalu na stranu - dečkima skidam kapu! Lijepo je biti dio takvog zanimljivog naslijeđa.